Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1105/21 (V.V.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pristup sudu
  • Radni odnos
  • Konkurs
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1105/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-1105/21, rješavajući apelaciju V. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. V. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 031334 20 Gž od 14. januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. V. V. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Damir Sadović i Amila Sadović iz Mostara, podnio je 2. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 031334 20 Gž od 14. januara 2021. godine.

2. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 031334 18 P od 23. oktobra 2020. godine, odbijeni su apelantovi tužbeni zahtjevi kojima je tražio da se ponište kao nezakoniti akti navedeni u izreci presude. Također, apelant je tražio da se obaveže Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da provede zakonito bodovanje kandidata i preporuči najboljeg kandidata za unapređenje.

3. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je Komisija za unapređenje policijskih službenika kod tužene (u daljnjem tekstu: Komisija) provela postupak po internom oglasu o slobodnim radnim mjestima za unapređenje policijskih službenika. Nakon testiranja i ocjenjivanja, Komisija je sačinila listu kandidata rangiranih prema rezultatima ocjenjivanja i konačnu listu kandidata nominovanih za unapređenje (u daljnjem tekstu: sporne liste kandidata), koje je apelant osporio u konkretnom postupku. U vezi sa navedenim postupkom, Sud BiH je zaključio da apelant nije dokazao da je Komisija nepravilno primijenila Pravilnik o proceduri za unapređenje policijskih službenika u policijskim organima BiH (u daljnjem tekstu: Pravilnik), čiji su kriteriji usvojeni u zapisniku tužene, niti odredbe Zakona o policijskim službenicima BiH.

4. Presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 031334 20 Gž od 14. januara 2021. godine, djelomično je uvažena apelantova žalba i djelomično preinačena prvostepena presuda (stav I). Poništeno je rješenje Odbora za žalbe policijskih službenika, te sporne liste kandidata u dijelu koji se odnosi na poziciju pomoćnika komandira u određenoj jedinici (tačka 1). Tužena je obavezana da provede zakonito bodovanje kandidata u dijelu koji se odnosi na navedenu poziciju (tačka 2). Presudom je apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje spornih listi kandidata (izuzev u dijelu iz stava I tačka 1. ove presude). Također, žalba j odbijena i u odnosu na zahtjev za poništenje zapisnika od 1. oktobra 2018. godine (u daljnjem tekstu: sporni zapisnik) i za obavezivanje tužene da boduje i preporuči za unapređenje najboljeg kandidata (stav II).

5. U obrazloženju presude drugostepeno vijeće Suda BiH je navelo da se osnovano žalbom ukazuje da je kriterij „veće relevantno iskustvo“ bodovano suprotno odredbama Pravilnika, na apelantovu štetu. Kako je nepravilno postupanje Komisije uticalo na konačni odabir najuspješnijeg kandidata, drugostepeno vijeće Suda BiH je ocijenilo da je osnovan apelantov tužbeni zahtjev za poništenje spornih listi kandidata u dijelu koji se odnosi na poziciju pomoćnika komandira. Budući da su sporne liste kandidata nezakonite samo u navedenom dijelu, drugostepeno vijeće Suda BiH je zaključilo da je neosnovan apelantov zahtjev za njihovo poništenje u ostalom dijelu. Drugostepeno vijeće Suda BiH je istaknulo da iz odredbi Zakona o policijskim službenicima BiH i Pravilnika proizlazi da je interni test eliminatornog karaktera, jer predstavlja „preduslov da kandidati pristupe ocjenjivanju profesionalne biografije“. Drugostepeno vijeće Suda BiH je dalje navelo da je pravilna odluka prvostepenog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje spornog zapisnika, jer apelant nije aktivno legitimisan da traži poništenje podzakonskog akta tužene. Drugostepeno vijeće Suda BiH je odbilo i apelantov zahtjev da se naloži tuženoj da ponovo boduje kandidate i preporuči za unapređenje najboljeg. U vezi s tim, obrazloženo je da se ne radi o sporu pune jurisdikcije, već o sporu u kojem je sud ovlašten samo da ispituje zakonitost osporenih akata.

6. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom, u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da je proizvoljan zaključak drugostepenog vijeća Suda BiH da nije aktivno legitimisan da traži poništenje podzakonskog akta. Ističe da ovakav stav nema uporišta u bilo kom zakonskom propisu. U vezi s tim, ističe da su spornim zapisnikom izmijenjena pravila ocjenjivanja nakon testiranja, čime se narušio integritet i pravičnost konkursnog postupka. Dalje ističe da sporni zapisnik nije opći akt, nego stav Komisije kao ad hoc tijela, koji se primjenjuje samo na sporni konkurs. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj U-24/18 (Izdvojeno mišljenje), u kojoj je data definicija podzakonskih akata. Osim toga, apelant smatra da je drugostepeno vijeće Suda BiH proizvoljno postupilo i kada je odbilo njegov zahtjev za bodovanje i preporuku najboljeg kandidata, čime je njegovo pravo na pristup sudu postalo iluzorno. Konačno, apelant tvrdi da je drugostepeno vijeće, svojim stavovima u pogledu eliminatornosti internog testa, dalo Pravilniku veću pravnu snagu nego Zakonu o policijskim službenicima BiH, čime je proizvoljno primijenio pravo.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. U vezi sa navodima koji se tiču proizvoljne primjene materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13 , tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je drugostepeno vijeće Suda BiH u obrazloženju osporene odluke dalo relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da su u spornom zapisniku, koji je apelant dostavio uz apelaciju, navedeni kriteriji za ocjenjivanje za čin „mlađi inspektor“. Dakle, radi se aktu koji je tužena donijela u cilju provođenja postupka unapređenja, pa nema proizvoljnosti u stavu drugostepenog suda o njegovoj pravnoj snazi. Stoga je neosnovano i apelantovo pozivanje na odluku Ustavnog suda broj U-24/18. Dalje, Ustavni sud smatra neosnovanim i apelantov navod da je drugostepeno vijeće Suda BiH proizvoljno postupilo kada je odbilo njegov zahtjev za bodovanje i preporuku najboljeg kandidata. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi rješavao predmete u kojima je izražen stav redovnih sudova da spor o zakonitosti odluke o izboru kandidata nije spor pune jurisdikcije. U tom kontekstu, Ustavni sud nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

3150/09 od 18. septembra 2012. godine, tačke 10., 11. i 15, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da činjenica da je drugostepeni sud odbio ovakav apelantov zahtjev ne znači da mu je uskraćen pristup sudu, već da sud nije nadležan da odlučuje o ovakvom zahtjevu, za šta je naveo jasne razloge. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1105/21 (V.V.) | Sudska praksa | Aktio