Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-419/23 ("KONA" d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-419/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-419/23, rješavajući apelaciju koju je podnio "KONA" d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KONA" d.o.o. Banjaluka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 138059 22 Pž od 24. novembra 2022. godine u dijelu u kojem je odbijena žalba protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 138059 22 Ps od 5. augusta 2022.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KONA" d.o.o. Banjaluka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 138059 22 Pž od 24. novembra 2022. godine u dijelu u kojem je odbijena žalba protiv Presude zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 138059 22 Ps od 12. maja 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "KONA" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 138059 22 Pž od 24. novembra 2022. godine, Rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 138059 22 Ps od 5. augusta 2022. godine i Presude zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 138059 22 Ps od 12. maja 2022. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odgodio prinudno izvršenje presude zbog propuštanja“ do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda od 12. maja 2022. godine obavezan je apelant da tužitelju (ELGRAD d.o.o. Teslić) isplati novčani iznos koji je određen u izreci presude, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 5. augusta 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
4. Presudom Višeg privrednog suda od 24. novembra 2022. godine odbijene su kao neosnovane apelantove žalbe izjavljene protiv presude zbog propuštanja od 12. maja 2022. godine i rješenja od 5. augusta 2022. godine. U obrazloženju osporene odluke, Viši privredni sud je naveo da je u toku prvostepenog postupka utvrđeno da je tužitelj podnio tužbu protiv apelanta i da je predložio donošenje presude zbog propuštanja. Također, utvrđeno je da je tužba uredno dostavljena apelantu na odgovor, kao i dopis kojim je bio upozoren na posljedice propuštanja roka. Međutim, apelant nije u ostavljenom roku dostavio pismeni odgovor na tužbu. Pri tome, utvrđeno je da tužiteljev tužbeni zahtjev nije bio očigledno neosnovan, te da osnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz navoda iz tužbe i priloženih dokaza. S obzirom na to, Viši privredni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su bili ispunjeni uslovi za donošenje presude zbog propuštanja u smislu odredbe člana 182. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Nadalje, Viši privredni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio kao neblagovremen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Naime, ukazao je da je odredbom člana 329. stav 2. ZPP propisano da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje može podnijeti u roku od 8 dana od kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje ili od dana saznanja za propuštanje. U vezi sa tim, Viši privredni sud je naveo da je apelant tvrdio da je za propuštanje saznao tek nakon prijema presude zbog propuštanja tj. 20. maja 2022. godine. Međutim, čak i kad bi se prihvatile te apelantove tvrdnje, koje nije dokazao, prijedlog za povrat u prijašnje stanje bi bio neblagovremen. Naime, kako je ukazao taj sud, u tom slučaju rok za podnošenje prijedloga je istekao 30. maja 2022. godine, dok je apelant 4. juna 2022. godine podnio navedeni prijedlog.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost u odnosu na presudu Višeg privrednog suda u dijelu u kojem je odbijena žalba protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 5. augusta 2022. godine
8. Razmatrajući pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku u kojoj se odlučivalo o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. U vezi sa tim, Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-73/02 od 25. jula 2003. godine i AP-1007/22 od 6. jula 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
Dopustivost u odnosu na presudu Višeg privrednog suda u dijelu u kojem je odbijena žalba protiv presude zbog propuštanja Okružnog privrednog suda od 12. maja 2022. godine
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Viši privredni sud dao jasne razloge zbog čega je prihvatio kao pravilan zaključak prvostepenog suda o ispunjenosti uslova za donošenje presude zbog propuštanja u smislu člana 182. stav 1. ZPP, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi, u ovom dijelu, očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić