Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4695/22 (A. K.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Građanski postupak
  • Mjera obezbjeđenja
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4695/22

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4695/22, rješavajući apelaciju Abaza Kučevića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Abaza Kučevića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 425958 22 P od 12. oktobra 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Abaz Kučević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Minka Pašić, advokat iz Tuzle, podnio je 6. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 425958 22 P od 12. oktobar 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i protivnika predlagača osiguranja „Bam Investtrade“ d.o.o. Tuzla, Elvire Kučević i Nejre Mujanović (u daljnjem tekstu: protivnici osiguranja), zatraženo je 14. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. decembra 2022. godine, a protivnici osiguranja u periodu od 13. do 25. januara 2023. godine.

4. Apelantu su odgovori na apelaciju dostavljeni 10. i 17. januara 2023. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio traženo izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant i njegove sestre, maloljetne M. K. i A. K., koje je zastupao posebni staratelj Minka Pašić, advokat iz Tuzle (u daljnjem tekstu: predlagači osiguranja), podnijeli su 10. oktobra 2022. godine Općinskom sudu „prijedlog za određivanje mjere osiguranja s prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja“ protiv protivnikā osiguranja. Tim prijedlogom tražili su „da se odloži izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda […] od 7. decembra 2015. godine radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja „Bam Investtrade“ d.o.o. Tuzla, utvrđenog pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda […] od 12. novembra 2013. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na nekretnini izvršenika [Elvire Kučević] označenoj kao […] i to dvosobnom stanu […], dosuđene kupcu Nejri Mujanović s dijelom vlasništva od 1/1, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka […]“. Iz činjenica predmeta proizlazi da je prijedlog podnesen u okviru parničnog postupka koji su apelant i ostali predlagači pokrenuli 28. jula 2022. godine podnošenjem tužbe protiv protivnika osiguranja. Tužbenim zahtjevom su tražili da se proglasi nedopuštenim provođenje rješenja o izvršenju od 7. decembra i rješenja o dosudi od 29. januara 2021. godine na nekretnini „koja je u vlasništvu izvršenika Elvire Kučević s dijelom od 1/1“.

7. Rješenjem Općinskog broj 32 0 P 425958 22 P od 12. oktobra 2022. godine ovaj prijedlog je odbijen. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je nakon smrti Rasima Kučevića, oca apelanta i ostalih predlagača osiguranja, rješenjem od 21. maja 2008. godine, kao jedini nasljednik na cjelokupnoj imovini umrlog, uključujući i stan koji je bio predmet izvršenja (u daljnjem tekstu: sporni stan), proglašena njegova supruga i majka predlagača Elvira Kučević, s 1/1. Sud je dalje utvrdio da je sporni stan bio predmet izvršenja u izvršnom postupku radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja, utvrđenog izvršnom presudom Općinskog suda od 12. novembra 2013. godine kojom je Elvira Kučević obavezana na isplatu novčanog iznosa. U tom izvršnom postupku 7. decembra 2015. godine doneseno je rješenje o izvršenju prodajom nekretnine izvršenika Elvire Kučević. Po pravomoćnosti rješenja o izvršenju, Općinski sud je na trećem ročištu sporni stan prodao najpovoljnijem ponuđaču i kupcu Nejri Mujanović. Nakon polaganja novčanog iznosa, sud je 29. januara 2021. godine donio rješenje o dosudi spornog stana kupcu. To rješenje je postalo pravomoćno 14. septembra 2021. godine. Osim toga, sud je utvrdio da su predlagači osiguranja, kao treća lica u tom izvršnom postupku, 28. januara 2022. godine, dakle skoro godinu nakon donošenja rješenja o dosudi, podnijeli prigovor, iako je u pouci navedeno da se rješenje može osporavati žalbom.

8. Općinski sud je dalje ukazao na relevantne odredbe čl. 273, 276. stav 3. i 278. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim su regulirane sudske mjere osiguranja. Sud je, između ostalog, ukazao da može, ako je takav prijedlog istaknut s prijedlogom za određivanje mjere osiguranja, „odrediti privremenu mjeru bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika osiguranja“. Međutim, kako je dalje istakao sud, u takvoj situaciji kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta i to: da je mjera osnovana, odnosno da postoji vjerovatnoća osnovanosti tužbenog zahtjeva, te da postoji opasnost da bi, bez takve mjere, protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja. Sud je zaključio da apelant i ostali predlagači osiguranja nisu učinili vjerovatnim postojanje potraživanja iz tužbenog zahtjeva kojim su tražili da se provođenje izvršenja po rješenju o izvršenju i rješenju o dosudi na nekretnini „koja je u vlasništvu izvršenika Elvire Kučević, s dijelom 1/1“ proglasi nedopuštenim. Međutim, obrazloženo je i da sporni stan više nije u vlasništvu Elvire Kučević, već u vlasništvu protivnika osiguranja Nejre Mujanović. Također je ukazano da vjerovatnoća postojanja potraživanja ne postoji ni u odnosu na protivnika osiguranja „Bam Investtrade“ koji je u izvršnom postupku naplatio svoje potraživanje iz prodajne cijene spornog stana. Osim toga, Općinski sud je ukazao da predlagači nisu učinili vjerovatnim ni postojanje potraživanja u odnosu na Nejru Mujanović, s obzirom na to da traže proglašenje nedopuštenosti izvršenja na stanu za koji tvrde da je u vlasništvu Elvire Kučević. Nadalje, navedeno je da predlagači traže da se „ne dopusti izvršenje u odnosu na njih i to na dijelu od ¾ [spornog stana] po osnovu prava naslijeđa na zaostavštinu iza svog umrlog oca“. Međutim, Općinski sud je istakao da apelant i ostali predlagači osiguranja nisu vlasnici spornog stana niti su to bili u vrijeme provođenja izvršenja. Zbog toga, kako je obrazloženo, predložena privremena mjera nije u funkciji osiguranja potraživanja. Pri tome je ukazano i da u tom parničnom postupku tužba nije podnesena radi utvrđivanja suvlasništva, kako se to tvrdi u prijedlogu, već isključivo radi proglašenja nedopuštenim provođenja izvršenja i to na ¾ tog stana.

9. Općinski sud je također naveo da predlagači osiguranja nisu dokazali da postoji opasnost da bi protivnici osiguranja mogli spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja, kako je to propisano odredbom člana 269. stav 1. tačka 2. ZPP-a. Obrazložio je da nijedan protivnik osiguranja ne može spriječiti ili otežati ostvarivanje potraživanja. To je iz razloga što je isključivi vlasnik spornog stana Nejra Mujanović, koja je kao savjestan kupac, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, u izvršnom postupku kupila sporni stan. Stoga je ona, kao isključivi vlasnik spornog stana, ovlaštena da „koristi sva ovlaštenja koja ima vlasnik“ jer time ne može utjecati na prava predlagača osiguranja. Općinski sud je dalje obrazložio da protivnici osiguranja ne mogu štetno utjecati na prava apelanta i ostalih predlagača budući da oni nemaju nikakva prava na spornom stanu niti su ih ikada imali. Ukazao je da privremena mjera osiguranja nije u funkciji osiguranja tužbenog zahtjeva te da bi njeno usvajanje neopravdano onemogućilo Nejru Mujanović da koristi ovlaštenja koja ima kao vlasnik stana. Općinski sud je istakao da okolnost da je izvršenik Elvira Kučević 29. marta 2021. godine, dakle nakon donošenja rješenja o dosudi od 29. januara 2021. godine, izmirila dug od 1.800,00 KM, nije relevantna s obzirom na to da su na spornom stanu u C teretnom listu bila upisana i potraživanja po drugim izvršnim predmetima prema istom izvršeniku. Općinski sud je također ukazao da, suprotno navodima predlagača, nije došlo do nezakonitog i proizvoljnog uplitanja Nejre Mujanović kao vlasnika stana, niti suda u izvršnom postupku u njihovo pravo na dom, jer su odluke suda na osnovu kojih je kupac stana upisan u zemljišne knjige kao vlasnik postale pravomoćne i izvršne. Sud je zato zaključio da nisu povrijeđena ni „prava djeteta zajamčena članom 16. Konvencije o pravima djeteta“. Na kraju, Općinski sud je ukazao da je predložena privremena mjera neosnovana i zato što je protivnik osiguranja, Nejra Mujanović, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, kao savjestan kupac upisana kao vlasnik spornog stana, a da je „Bam Investtrade“ d.o.o. pouzdanjem u zemljišne knjige „stekao izvršnu uknjižbu prava zaloga“.

10. Općinski sud je naveo da žalba protiv rješenje o privremenoj mjeri osiguranja nije dopuštena saglasno odredbi člana 282. stav 6. ZPP-a.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava djeteta zagarantirana Konvencijom o pravima djeteta. Naime, apelant ukazuje da je „greškom Općinskog suda u ostavinskom postupku“, rješenjem o nasljeđivanju, za jedinog zakonskog nasljednika iza njihovog umrlog oca proglašena njihova majka Elvira Kučević. Navodi da su se roditelji njihovog oca 7. februara 2014. godine obratili Centru za socijalni rad radi zaštite prava i interesa njihove unučadi, a u vezi s pravomoćno okončanim ostavinskim postupkom. Centar je 10. februara 2014. godine od Općinskog suda dopisom zatražio da preispita navedeno rješenje u skladu sa Zakonom o zaštiti interesa maloljetne djece. Apelant tvrdi da je predsjednik suda „bio upoznat s nezakonitostima u ostavinskom spisu“ i da je kršenje njegovih prava učinjeno uz „blagoslov suda“. Smatra da se sud neovlašteno umiješao u njegovo pravo jer nije zaštitio interese „maloljetne djece“, već je nastavio provoditi izvršni postupak na spornom stanu. Apelant također navodi da je sud nezakonito odbio prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja s privremenom mjerom osiguranja. Također navodi da je još 2021. godine tražiocu izvršenja njihova majka isplatila potraživanja „od oko 1.802,00 KM“, a da je tu činjenicu Općinski sud zanemario. Apelant ukazuje da je prijedlogom „traženo samo odlaganje izvršenja do pravomoćnog okončanja postupka“. Smatra da je pogrešno obrazloženje suda da se njihov prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja odbija zato što se radilo o identičnosti tužbenog zahtjeva i prijedloga za izdavanje privremene mjere osiguranja.

II.Odgovori na apelaciju

12. Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana te ukazuje da postupanjem suda nisu dovedena u pitanje prava na koja se apelant pozvao.

13. Protivnik osiguranja Elvira Kučević navode apelanta smatra osnovanim te ističe da je do povrede prava, na koja se apelant poziva, došlo zbog nezakonitih radnji Općinskog suda.

14. Protivnik osiguranja Nejra Mujanović navode apelanta smatra neosnovanim te ističe da je savjestan kupac spornog stana, koji je kupila u izvršnom postupku poštujući načelo povjerenja u zemljišne knjige. Smatra da je za činjenicu da su „djeca“ ostala bez naslijeđa nakon očeve smrti odgovorna jedino njihova majka Elvira Kučević. Stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Uz odgovor na apelaciju Nejra Mujanović je dostavila Rješenje Općinskog suda broj 32 0 P 425958 22 Mo od 23. decembra 2022. godine kojim je odbijen prijedlog predlagača osiguranja za određivanje mjere osiguranja.

15. Protivnik osiguranja „Bam Investtrade“ d.o.o. također ističe da je, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, utvrdio da se kao vlasnik na spornom stanu vodi majka predlagača osiguranja Elvira Kučević. Smatra da se apelantovi navodi svode na „rekla-kazala“, jer nije priložio nijedan dokaz kojim dokazuje tačnost svojih navoda. Tvrdi da su sve radnje u izvršnom postupku, uključujući i prodaju spornog stana, poduzete u skladu sa zakonom, te predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 269. stav (1) (1) Mjera osiguranja može se odrediti:

1) ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava, i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.

Član 276. stav (3) (3) U prijedlogu za određivanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagač osiguranja dužan je dokaze, ako je to moguće, priložiti uz prijedlog.

Član 278. stav (1) (1) Na prijedlog predlagača osiguranja, istaknut sa prijedlogom za određivanje mjere osiguranja, sud može odrediti privremenu mjeru osiguranja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika osiguranja ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja.

17. Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta („Službeni list SFRJ − Međunarodni ugovori“ broj 15/90, „Službeni list RBiH“ broj 25/93 i Odluka o povlačenju rezerve na član 9. stav

1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, „Službeni glasnik BiH” broj 42/08) Konvencija o pravima djeteta [donesena 20. studenoga 1989. godine na 44. zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku] u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski književni jezik glasi:

Član 16.

1. Niti jedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.

2. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

VI.Dopustivost i meritum

18. Ustavni sud zapaža da je apelant apelacijom osporio rješenje Općinskog suda, kojim je odlučeno o prijedlogu apelanta za donošenje privremene mjere osiguranja radi odlaganja izvršenja rješenja o izvršenju. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je, prije svega, potrebno odgovoriti na pitanje da li se postupak koji je okončan osporenim rješenjem odnosio na utvrđivanje apelantovih „građanskih prava“ te da li apelant u tom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

19. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi, imajući u vidu presudu Evropskog suda u predmetu Micallef protiv Malte, u pogledu primjenjivosti garancija iz člana 6. Evropske konvencije na postupke koji se odnose na privremene mjere, prihvatio da će primjenjivost člana 6. ovisiti o tome jesu li ispunjeni sljedeći uvjeti: 1) da pravo o kojem se odlučuje i u glavnom postupku i u postupku određivanja mjere sudske zabrane treba da bude „građansko“ u smislu neovisnog značenja tog termina prema članu 6. Konvencije i 2) da se kritički razmotri sama priroda privremene mjere, njen cilj te njeni učinci na pravo o kojem je riječ (vidi Evropski sud, Micallef protiv Malte, presuda od 15. oktobra 2009. godine, tačka 30. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 1676/10 od 27. novembra 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/11, st. 30−32).

20. Primjenjujući navedene kriterije u konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se, u pogledu prvog kriterija, „glavnim postupkom“ treba smatrati parnični postupak koji su apelant i ostali predlagači pokrenuli protiv tuženih radi proglašenja nedopuštenim provođenja rješenja o izvršenju na ¾ spornog stana, po osnovu prava na zaostavštinu svog umrlog oca. Dalje, apelant je mjerom osiguranja tražio odlaganje izvršenja na spornom stanu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Zbog toga Ustavni sud smatra da se i u parničnom postupku kao i u postupku određivanja privremene mjere odlučuje o pravima koja ulaze u okvir građanskih prava. Osim toga, svrha i cilj apelantovog prijedloga je da se zabrani protivnicima osiguranja da raspolažu spornim stanom radi zaštite njegovog imovinskog interesa, koji bi došao u pitanje postupanjem protivnika predlagača. Stoga, proizlazi da je postupak za donošenje osporenog rješenja bio odlučujući za djelotvorno ostvarivanje apelantovih građanskih prava. Prema tome, Ustavni sud smatra da se na postupak donošenja osporenog rješenja primjenjuju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

21. Ustavni sud dalje ukazuje da iz odredbi člana 282. stav 6. ZPP-a proizlazi da protiv rješenja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopuštena žalba, te da stoga osporeno rješenje predstavlja konačnu odluku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava djeteta zagarantirana Konvencijom o pravima djeteta.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

25. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da su redovni sudovi u osporenim rješenjima proizvoljno ocijenili dokaze, proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

26. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu te iz navoda apelanta, Ustavni sud smatra da je Općinski sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a koje se odnose na sudske mjere osiguranja, u osporenoj odluci naveo detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud detaljno obrazložio da navodi apelanta i ostalih predlagača ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari u situaciji kada je protivnik predlagača, Elvira Kučević – majka apelanta i ostalih predlagača, u zemljišnim knjigama bila upisana kao isključivi vlasnik spornog stana. Sud je naročito detaljno obrazložio da apelant i ostali predlagači nisu dokazali postojanje nijednog od dva neophodna kumulativna uvjeta iz člana 269. stav 1. ZPP-a za određivanje privremene mjere osiguranja (vidi tačku 8. ove odluke). Također, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud osporeno rješenje donio u postupku propisanom članom 278. ZPP-a, dakle bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika osiguranja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je sud proveo isključivo dokaze koje su predložili apelant i ostali predlagači te da ih je cijenio u skladu s odredbama ZPP-a. Zbog toga, Ustavni sud smatra da apelant nijednim navodom nije doveo u pitanje pravičnost postupka u konkretnom slučaju niti je dokazao da je postupak na bilo koji način u procesnom smislu proveden na njegovu štetu i štetu ostalih predlagača.

27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostala prava

28. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8. Evropske konvencije člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tih prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na dom odnosno pravo na imovinu u dovedeno u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud ta prava posebno ispita prema standardima iz člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na dom i prava na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također neosnovani.

29. Ustavni sud dalje zapaža da se i navodi o kršenju prava djeteta iz člana 16. Konvencije o pravima djeteta zapravo zasnivaju na istim navodima koji su izneseni u vezi s pravom na pravično suđenje. Zato su navodi o povredi tog prava također neosnovani.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud primjenom relevantnih odredbi ZPP-a dao jasno i argumentirano obrazloženje o neosnovanosti apelantovog zahtjeva za mjerom osiguranja odnosno privremenom mjerom. Ustavni sud smatra da se ovakvi zaključci ne mogu ocijeniti proizvoljnim u segmentima koje je apelant osporavao.

31. Također, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na dom i prava na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, kao ni prava iz člana 16. Konvencije o pravima djeteta, jer apelant kršenje tih prava zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud ocijenio neosnovanim.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4695/22 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio