Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-837/22 (Bosna i Hercegovina, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine i drugi)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni odnos
  • Javna vlast
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-837/22

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-837/22, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Bosne i Hercegovine, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine; Bosne i Hercegovine, Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Državne agencije za istrage i zaštitu; Bosne i Hercegovine, Službe za zajedničke poslove institucija Bosne i Hercegovine; Bosne i Hercegovine, Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine; Bosne i Hercegovine, Agencije za javne nabavke Bosne i Hercegovine;

Bosne i Hercegovine, Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela; Bosne i Hercegovine, Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine;

Bosne i Hercegovine, Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine; Bosne i Hercegovine, Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Službe za poslove sa strancima; Bosne i Hercegovine, Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine;

Bosne i Hercegovine, Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine, Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Ps 497883 21 Pž 2 od 12. januara 2022. godine, 65 0 Mals 520116 21 Pž 2 od 9. februara 2022. godine, 65 0 Mals 520239 22 Pž 2 od 27. aprila 2022. godine, 65 0 Ps 562107 20 Pž 2 od 27. aprila 2022. godine, 65 0 Mals 816232 22 Pž od 23. maja 2022. godine, 65 0 Mals 537446 22 Pž od 27. aprila 2022. godine, 65 0 Ps 507873 19 Pž od 6. aprila 2022.

godine, 65 0 Mals 533454 22 Pž 2 od 7. jula 2022. godine, 65 0 Mals 520424 21 Pž 2 od 7. jula 2022. godine, 65 0 Mals 566183 21 Pž od 3.

avgusta 2022. godine, 65 0 Ps 749610 20 Pž od 13. jula 2022. godine, 65 0 Mals 627675 21 Pž od 26. oktobra 2022. godine, 65 0 Ps 634655 22 Pž 2 od 10. novembra 2022. godine, 65 0 Ps 818008 21 Pž od 23.

novembra 2022. godine, 65 0 Mals 755636 22 Pž od 15. decembra 2022. godine i 65 0 Mals 592141 21 Pž od 21. decembra 2022.

godine.

Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bosna i Hercegovina, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 4. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 497883 21 Pž 2 od 12. januara 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 497883 20 Ps 2 od 13. jula 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP- 837/22.

2. Bosna i Hercegovina, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Državna agencija za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 29. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 520116 21 Pž 2 od 9. februara 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 520116 20 Mals 2 od 17. septembra 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1127/22.

3. Bosna i Hercegovina, Služba za zajedničke poslove institucija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 10. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 520239 22 Pž 2 od 27. aprila 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 520239 20 Mals 2 od 16. novembra 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2138/22.

4. Bosna i Hercegovina, Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 27. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 562107 20 Pž 2 od 27. aprila 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 562107 19 Ps od 18. februara 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2401/22.

5. Bosna i Hercegovina, Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 27. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 816232 22 Pž od 23. maja 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 816232 19 Mals od 23. marta 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2402/22.

6. Bosna i Hercegovina, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 25. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 537446 22 Pž od 27. aprila 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 537446 15 Mals od 22. juna 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2929/22.

7. Bosna i Hercegovina, Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 3. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 507873 19 Pž od 6. aprila 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3085/22.

8. Bosna i Hercegovina, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 14. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 533454 22 Pž 2 od 7. jula 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 533454 20 Mals 2 od 8. februara 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3571/22.

9. Bosna i Hercegovina, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 15. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 520424 21 Pž 2 od 7. jula 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 520424 20 Mals 2 od 20. novembra 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3588/22.

10. Bosna i Hercegovina, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Služba za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 16. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 566183 21 Pž od 3. avgusta 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 566183 16 Mals od 12. marta 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3589/22.

11. Bosna i Hercegovina, Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 12. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 749610 20 Pž od 13. jula 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 749610 19 Ps od 29. januara 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3862/22.

12. Bosna i Hercegovina, Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 11. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 627675 21 Pž od 26. oktobra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 627675 17 Mals od 5. januara 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-162/23.

13. Bosna i Hercegovina, Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 13. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 634655 22 Pž 2 od 10. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 634655 20 Ps 2 od 13. decembra 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-192/23.

14. Bosna i Hercegovina, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 23. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 818008 21 Pž od 23. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 818008 19 Ps od 10. februara 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-371/23.

15. Bosna i Hercegovina, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, Državna agencija za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 27. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 755636 22 Pž od 15. decembra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 755636 19 Mals od 28. septembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-462/23.

16. Bosna i Hercegovina, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja; za sve: apelanti), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 3. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 592141 21 Pž od 21. decembra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Mals 592141 16 Mals od 29. decembra 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-572/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

17. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-837/22.

18. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je u periodu od 18. januara 2023. godine do 27. januara 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

19. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije u periodu od 26. januara 2023. godine do 7. februara 2022. godine. Ti odgovori su 8. februara 2023. godine dostavljeni zakonskom zastupniku svih apelanata radi eventualnog izjašnjenja na odgovore, međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

20. Presudama Općinskog suda odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata (osim u predmetu broj AP-3085/22) kojima su tražili da se obaveže tuženi da im na ime isplaćene naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad isplati određene novčane iznose po osnovu neto plate i uplaćenih doprinosa, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

21. U obrazloženju presuda Općinski sud je ukazao da su apelanti kao poslodavci isplatili svojim uposlenicima koji su bili privremeno spriječeni za rad zbog bolovanja u trajanju dužem od 42 dana naknadu plate i za njih uplatili pripadajuće doprinose. Takođe, Općinski sud je ukazao da je tuženi apelantima djelimično refundirao iznose isplaćene po navedenom osnovu. Općinski sud je naveo da apelanti u konkretnim slučajevima smatraju da pravo na refundiranje iznosa preciziranih tužbenim zahtjevima proizlazi, između ostalog, iz odredaba člana 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zdravstvenom osiguranju). Međutim, sud je istakao da je Odlukom o naknadi plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad Upravnog odbora tuženog (u daljnjem tekstu: Odluka UO tuženog) propisano da naknada plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad koja se refundira od tuženog iznosi 80% neto isplaćene plate na koju je plaćen doprinos. Takođe, propisano je da ta naknada ne može biti veća od 80% od prosječne neto plate ostvarene u Federaciji BiH prema posljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku. Prvostepeni sud je istakao da je Odluka UO tuženog donesena na osnovu odredaba člana 47. stav (3) Zakona o zdravstvenom osiguranju. Na osnovu toga, prvostepeni sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi apelanata neosnovani jer je tuženi refundirao iznose isplaćenih naknada shodno članu 2. stav (2) Odluke UO tuženog.

22. Drugostepenim presudama žalbe apelanata su odbijene kao neosnovane, a u predmetu broj AP-3085/22 žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je apelantkinjin tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

23. U obrazloženju presuda Kantonalni sud je ukazao da su apelanti u žalbama, između ostalog, isticali da je Odluka UO tuženog u suprotnosti sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Imajući u vidu da je navedeni zakon po hijerarhiji akt „veće pravne snage“ od navedene odluke, obračun i isplata plate u konkretnom slučaju morala se izvršiti u skladu s relevantnim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju. U vezi s tim, Kantonalni sud je u relevantnom dijelu naveo da je odredbama člana 47. stav (3) Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano da visinu naknade plate koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je Odluka UO tuženog donesena na osnovu navedenih zakonskih odredaba. Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je tuženi prilikom refundacije spornih naknada isplaćenih zaposlenicima apelanata isplatu izvršio u skladu s tom odlukom UO tuženog, koja je donesena na osnovu ovlašćenja propisanih Zakonom o zdravstvenom osiguranju.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

24. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti naročito ističu da osporene odluke nisu dale odgovor na pitanje nezakonitosti Odluke UO tuženog, jer je taj akt zapravo „akt niže pravne snage“ u odnosu na Zakon o zdravstvenom osiguranju. Stoga je „aktom niže pravne snage“ nezakonito propisano manje prava od prava koja je za poslodavca odnosno apelante propisao Zakon o zdravstvenom osiguranju. Naime, apelanti navode da su tužbenim zahtjevima tražili isplatu određenih iznosa na ime razlike manje refundiranih sredstava na ime isplaćene naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad po osnovu neto plate i uplaćenih doprinosa. U vezi s tim, apelanti ističu da je odredbama člana 47. stav (1) Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano da ta naknada, između ostalog, ne može biti niža od iznosa minimalne plate važeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada. Dalje ističe da su odredbama stava (2) navedenog člana Zakona propisani slučajevi u kojima naknada plate iznosi 100% od osnovice za naknadu. Međutim, apelantima je, shodno navedenoj Odluci UO tuženog, isplaćen manji iznos, što je u suprotnosti s navedenim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju.

II.Odgovor na apelaciju

25. Kantonalni sud i Općinski sud su, u suštini, uputili na razloge date u osporenim presudama, te su naveli da apelacije nisu osnovane.

26. Tuženi je, između ostalog, istakao da „provedbene propise o načinu ostvarivanja prava na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad“ donose kantonalni zavodi osiguranja, te da je Odluka UO tuženog donesena na osnovu ovlašćenja koja proizlaze iz Ustava Federacije BiH i relevantnih zakona. Takođe je naveo da apelacije smatra neosnovanim.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o zdravstvenom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 100/14 – odluka USFBiH i 36/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 46.

(1)Naknada plaće utvrđuje se od osnovice za naknadu koju čini plaća isplaćena osiguraniku za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu.

[…] Član 47.

(1)Naknada plaće određuje se u visini od najmanje 80% osnovice za naknadu s tim da ne može biti niža od iznosa minimalne plaće važeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada.

(2) Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu:

1. za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti, 2. za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih trudnoćom i porođajem, 3. za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osobe.

(3) Visinu naknade plaće i najviši iznos naknade plaće koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje upravni odbor kantonalnog zavoda osiguranja.

28. Odluka o naknadi plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 6/04 i 25/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Osnovica za naknadu plaće je plaća osiguranika isplaćena u prethodnom mjesecu prije nastupanja slučaja na osnovu kojeg osiguranik stiče pravo na naknadu, odnosno plaća na koju je plaćen doprinos za zdravstveno osiguranje.

Naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad koja se refundira od Zavoda je 80% neto isplaćene plaće na koju je plaćen doprinos, i ne može biti veća od 80% od prosječne neto plaće ostvarene u Federaciji BiH prema posljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku.

VI.Dopustivost i meritum

29. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

30. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

31. Ustavni sud primjećuje da su apelanti nosioci javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba), ali ne i Evropske konvencije. Međutim, primjenljivi standardi su isti.

32. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da su redovni sudovi u konkretnom postupku proizvoljno primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 52871/13, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

33. Ustavni sud ukazuje da apelanti naročito tvrde da osporene odluke nisu dale odgovor na pitanje zakonitosti Odluke UO tuženog, jer je navedenom odlukom kao aktom niže pravne snage nezakonito propisano manje prava od prava koja su propisana Zakonom o zdravstvenom osiguranju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka razmatrao pitanje refundiranja razlike novčanih sredstava koja su apelanti kao poslodavci isplaćivali svojim zaposlenicima za vrijeme privremene spriječenosti za rad i iznosa koje su kantonalni zavodi za zdravstveno osiguranje refundirali tim poslodavcima u skladu s odlukama o naknadi plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad koje su donijeli ti zavodi (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-120/19 od 9. septembra 2020. godine i AP-3646/20 od 6. aprila 2022. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenim predmetima utvrdio kršenje prava apelanata na pravično suđenje jer je utvrđeno da su redovni sudovi obrazložili da su odluke upravnih odbora nadležnih zavoda za zdravstveno osiguranje zakonite s formalnog aspekta, s obzirom na to da su donesene na osnovu izričitog zakonskog ovlašćenja. Međutim, sudovi pri tome nisu razmotrili materijalnopravnu zakonitost takvih odluka. Naime, Ustavni sud je u navedenim predmetima, između ostalog, istakao da odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju daju diskreciono pravo upravnim odborima kantonalnih zavoda osiguranja da svojim odlukama utvrde visinu naknade plaće i najviši iznos naknade plaće. Međutim, upravni odbori kantonalnih zavoda osiguranja su se, pri donošenju odluka kao podzakonskih akata, morali kretati u okvirima propisanim Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Propuštanjem da odluče o materijalnopravnom aspektu zakonitosti odluka tuženih, uprkos prigovorima apelanata iznesenim u tom pravcu, redovni sudovi su povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje.

34. Dovodeći u vezu stavove iz navedenih odluka Ustavnog suda s okolnostima konkretnih predmeta, Ustavni sud zapaža da su i u tim predmetima apelanti isticali da je Odluka UO tuženog u suprotnosti sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, ali da ni u konkretnim slučajevima sudovi o tome nisu dali relevantne razloge. Stoga, podržavajući praksu iz odluka Ustavnog suda br. AP- 120/19 od 9. septembra 2020. godine i AP-3646/20 od 6. aprila 2022. godine, te uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje iz navedenih odluka.

35. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je osporenim presudama Kantonalnog suda kao konačnim odlukama u konkretnim postupcima povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na imovinu

36. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi osporenim odlukama povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada su primijenili Odluku UO tuženog, bez ispitivanja i ocjene njene materijalnopravne saglasnosti sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, uprkos prigovorima apelanata iznesenim u tom pravcu, čime su propustili odgovoriti na ključno pitanje koje su apelanti isticali u svojim tužbama i tokom postupka.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-837/22 (Bosna i Hercegovina, Visoko sudsko i… | Sudska praksa | Aktio