Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4621/22 (N. K. i drugi)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kolektivni ugovor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4621/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 23. ožujka 2023. godine, u predmetu broj AP- 4621/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Nurfet Kišmetović i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nurfet Kišmetović, Esma Okanović, Ramiza Hamulić, Asmira Keserović, Lejla Džanić, Zerina Demirović, Mehmed Sarajlija, Jasminka Suljić i Jasna Isaković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546214 17 Rsž od 9.
veljače 2022. godine;
Slavko Grganović, Igor Pavlović, Muhamed Lušija, Jela Šušnja, Davor Jerković, Zemina Hodžić, Senad Balihodžić, Ljiljana Brkan, Sadika Brčić, Ekrem Mušić i Željko Barišić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545577 17 Rsž od 10. ožujka 2022. godine;
Aiša Ibričić, Vasva Ferizović, Sanel Družić, Jasminka Nadarević i Ifeta Kartal protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546163 17 Rsž od 10. ožujka 2022. godine;
Šerif Seferović, Nusret Kajtaz, Sulejman Orman, Mile Ćurić, Filip Parlov, Višnja Radoš, Ilija Tatarović, Maša Popović i Marija Jukić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545963 17 Rsž od 3. veljače 2022. godine;
Filip Križanac, Đenana Bojić, Manda Šarić, Lamija Mujdžić, Anđa Grganović, Edina Sažić, Mirsad Durek, Emira Omeragić, Zahid Kasumović, Ajša Jokić i Muhamed Alibegović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545746 17 Rsž od 13. travnja 2022. godine;
Suzana Prcić Ustavdić i Binasa Softić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545769 17 Rsž od 19.
svibnja 2022. godine;
Lejla Selman, Zumreta Nizić, Derviša Boloban, Senada Mahmutovići, Mevlida Šarić, Meliha Hasanović, Almir Merdžanović, Salem Mujezinović, Azemina Ćelebić i Nedreta Mlaćo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546063 17 Rsž od 15. travnja 2022. godine;
Vikica Gojsilović, Tina Brčić, Mirjana Barunčić, Faik Nuhić, Jasna Franjić, Željko Trogrlić, Vesna Žuljević, Franjo Tuka i Marica Uskoković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545983 17 Rsž od 29. lipnja 2022. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4621/22
1. Nurfet Kišmetović, Esma Okanović, Ramiza Hamulić, Asmira Keserović, Lejla Džanić, Zerina Demirović, Mehmed Sarajlija, Jasminka Suljić i Jasna Isaković (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 7. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 546214 22 Rev od 19. svibnja 2022. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 546214 17 Rsž od 9. veljače 2022. godine.
2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1484/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 19. svibnja 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-4622/22
3. Slavko Grganović, Igor Pavlović, Muhamed Lušija, Jela Šušnja, Davor Jerković, Zemina Hodžić, Senad Balihodžić, Ljiljana Brkan, Sadika Brčić, Ekrem Mušić i Željko Barišić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 7. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 545577 22 Rev od 31. svibnja 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545577 17 Rsž od 10. ožujka 2022. godine.
4. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1484/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 31. svibnja 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. AP-4624/22
5. Aiša Ibričić, Vasva Ferizović, Sanel Družić, Jasminka Nadarević i Ifeta Kartal (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 7. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 546163 22 Rev od 2. lipnja 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546163 17 Rsž od 10. ožujka 2022. godine.
6. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1484/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 2. lipnja 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-4628/22
7. Šerif Seferović, Nusret Kajtaz, Sulejman Orman, Mile Ćurić, Filip Parlov, Višnja Radoš, Ilija Tatarović, Maša Popović i Marija Jukić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 7. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 545963 22 Rev od 11. listopada 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545963 17 Rsž od 3. veljače 2022. godine.
8. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1484/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 11. listopada 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-4708/22
9. Filip Križanac, Đenana Bojić, Manda Šarić, Lamija Mujdžić, Anđa Grganović, Edina Sažić, Mirsad Durek, Emira Omeragić, Zahid Kasumović, Ajša Jokić i Muhamed Alibegović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 9. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 545746 22 Rev od 13. listopada 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545746 17 Rsž od 13. travnja 2022. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2479/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 13. listopada 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
6. AP-4710/22
11. Suzana Prcić Ustavdić i Binasa Softić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 9. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 545769 22 Rev od 18. listopada 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545769 17 Rsž od 19. svibnja 2022. godine.
12. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2479/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 18. listopada 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
7. AP-4713/22
13. Lejla Selman, Zumreta Nizić, Derviša Boloban, Senada Mahmutovići, Mevlida Šarić, Meliha Hasanović, Almir Merdžanović, Salem Mujezinović, Azemina Ćelebić i Nedreta Mlaćo (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 9. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 546063 22 Rev od 30. kolovoza 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546063 17 Rsž od 15. travnja 2022. godine.
14. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2479/22 od 18. listopada 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 30. kolovoza 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
8. AP-433/23
15. Vikica Gojsilović, Tina Brčić, Mirjana Barunčić, Faik Nuhić, Jasna Franjić, Željko Trogrlić, Vesna Žuljević, Franjo Tuka i Marica Uskoković (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Sead Festić odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 26. siječnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 545983 22 Rev od 8. studenog 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545983 17 Rsž od 29. lipnja 2022. godine.
16. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3837/22 od 1. prosinca 2022. godine djelomično usvojio apelaciju apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom. U odnosu na presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao preuranjenu. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 8. studenog 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
17. Prvostupanjskim presudama obvezan je tuženi (Federacija BiH, Federalno ministarstvo financija, Porezna uprava F BiH) da apelantima, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, isplati novčane iznose koji je određeni u izrekama prvostupanjskih presuda. Nadalje, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata u dijelu kojim su tražili isplatu na ime razlike plaće na temelju usklađivanja sa bruto satnicom zbog povećanja troškova života više od 5%, razlike plaće zbog primjene različite osnovice i razlike naknade za minuli rad.
18. Osporenim presudama Kantonalnog suda uvažena su žalbe tuženog i preinačene su prvostupanjske presude tako što su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata u dijelu kojim su tražili isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada. Žalbe apelanata su odbijene i prvostupanjske presude su potvrđene u odbijajućem dijelu.
19. U obrazloženju osporenih presuda, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno ukazao da se plaće državnih službenika i namještenika utvrđuju isključivo prema parametrima iz istog izvora radnog zakonodavstva tj. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon). Slijedom toga, zaključio je da nema mjesta primjeni odredbi Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor). Naime, kako je naveo taj sud, u tom slučaju bi se radilo o nedozvoljenoj primjeni parametara za obračun plaće iz dva različita izvora radnog zakonodavstva. Također, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se navedeno primjenjuje i na zahtjev apelanata da im se naknada za minuli rad računa po stopi od 0,6%, budući da je relevantnim odredbama Zakona propisana stopa od 0,5%. Pri tome, Kantonalni sud je istakao je da je navedeni pravni stav potvrdio Vrhovni sud u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 Rs 539250 16 Spp od 17. ožujka 2017. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjeve apelanata kojim su tražili povećanje najniže bruto satnice prema odredbama članka 9. Općeg kolektivnog ugovora. U vezi s tim, ukazao je da usklađivanje najniže bruto satnice u skladu sa povećanjem indeksa troškova života vrši Vlada F BiH, na temelju službenih podataka Federalnog zavoda za statistiku. Kantonalni sud je ukazao da je navedeni pravni stav potvrdio Vrhovni sud u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 P 496860 16 Spp 2 od 27. siječnja 2017. godine. S obzirom na to, zaključio je da sud nema ovlaštenje da u redovnom postupku, prostom računicom, vrši usklađivanje najniže bruto satnice.
20. Međutim, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 31. Kolektivnog ugovora za službenike uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: GKU) iz 2000. godine kada je usvojio tužbeni zahtjev za isplatu razlike toplog obroka. Naime, ukazao je da su ovlašteni pregovarači u spornom periodu zaključili sporazume prema kojima se nastavlja primjena Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU iz 2013. godine (kojim je članak 31. GKU, koji se odnosi na visinu iznosa naknade za ishranu tijekom rada, izmijenjen tako da se broj „2%“ zamjenjuje brojem „1%“). Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada, slijedom čega je preinačio prvostupanjske odluke u tom dijelu.
21. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4621/22.
22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da im se isplata na ime razlike plaće zbog primjene različite osnovice i razlike naknade za minuli rad trebala obračunati primjenom odredbi Općeg kolektivnog ugovora. Također, ističu da je Vlada FBiH bila dužna povećati najmanju bruto satnicu u smislu članka 9. Općeg kolektivnog ugovora. Apelanti ističu da je Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama GKU prestao važiti 7. prosinca 2015. godine, te da prije njegovog isteka nisu zaključene bilo kakve izmjene kolektivnog ugovora koje bi bile pravno punovažne. Također navode da su konkretni postupci u kojem su donesene osporene odluke trajali dugo i traže da im se dosudi nematerijalna šteta zbog prekomjerno dugog trajanja postupka. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka
13. Europske konvencije i prava na zabranu kršenja diskriminacije iz članka iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
24. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
25. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23).
26. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, dao jasne razloge o neutemeljenosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, Ustavni sud ne primjećuje da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu. Pri tome, u odnosu na navode apelanata kojima ukazuju na dužinu trajanja postupaka, Ustavni sud ističe da je odlukama o dopustivosti i meritumu br. AP-1484/22 i AP-2479/22 od 18. listopada 2022. godine već odlučio o tim navodima. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-136/19 od 28. listopada 2020. godine i odluke o dopustivosti br. AP-1659/22 od 7. rujna 2022. godine i AP-2649/21 od 7. rujna 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
27. Osim toga, imajući u vidu da su apelanti imali i koristili mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao uspjehom apelanata u postupku, ne pokreće pitanje kršenja prava na učinkovit pravni lijek. U odnosu na navode apelanata o kršenju zabrane diskriminacije, Ustavni sud ukazuje da apelanti, osim paušalnih navoda, nisu dostavili bilo kakve dokaze koji bi mogli učiniti vjerovatnim da su u postupku diskriminirani, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.
28. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
29. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić