Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4255/22 (S. H.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Zakonitost u kontekstu člana 8. EK
  • Miješanje u privatni život
  • Proporcionalnost u kontekstu člana 8. EK
  • Krivični postupak
  • Legitiman cilj
  • Mjere zabrane
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4255/22

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4255/22, rješavajući apelaciju Sedina Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine − prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sedina Hadžića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 041373 22 Kv 4 od 3. novembra 2022. godine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sedin Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senad Kreho, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 K 041373 22 Kv 4 od 3. novembra 2022. godine i 09 0 K 041373 22 Kpp 6 od 24. oktobra 2022. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su poslani apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 041373 22 KPP 6 od 24. oktobra 2022. godine apelantu produžio mjeru zabrane preduzimanja poslovnih aktivnosti šefa gradilišta te nadzornog organa za pravno lice Hadžić Gradnja d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: pravno lice). Istim rješenjem apelantu je produžena mjera zabrane posjećivanja svih gradilišta na kojima pravno lice izvodi građevinske radove. Apelantu je produžena i mjera sastajanja i kontaktiranja sa svjedocima, radnicima pravnog lica i suprugom jednog nastradalog radnika pravnog lica. Određeno je da mjere zabrane mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravomoćnosti presude, odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, uz obavezu kontrole svaka dva mjeseca. Mjere zabrane su produžene na osnovu člana 140a. stav 1. tač. a), b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekst: ZKP). Apelantu je ukinuta mjera zabrane preduzimanja poslovnih aktivnosti kao odgovornog lica gradilišta za pravno lice.

5. Apelant je osumnjičen da kao direktor pravnog lica nije postupao u skladu s relevantnim propisima o građevinarstvu i nije poštovao mjere zaštite na radu, te da kao lice koje je faktički obavljalo poslove rukovodioca gradilišta nije poštovao proceduru izvođenja radova. Zbog svih apelantovih propusta, koji su detaljno navedeni, prilikom izvođenja radova na kući došlo je do povređivanja radnika A. N., koji je pao sa zida i zadobio teške tjelesne povrede od kojih je preminuo. Dakle, pri izvođenju građevinskih radova i upravljanju građevinskim radovima apelant je postupao protivno propisima i općepriznatim tehničkim pravilima, čime je prouzrokovana smrt jednog lica. Apelant je osumnjičen za krivično djelo nepropisnog i nepravilnog izvođenja građevinskih radova iz Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi s krivičnim djelom teško krivično djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Sud je naveo dokaze iz kojih je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio navedeno krivično djelo. Osim toga, sud je utvrdio da postoje i pritvorski razlozi propisani članom 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a, odnosno opasnost od utjecaja na krivični postupak i opasnost od ponavljanja krivičnog djela, ali je produžio mjere zabrane kao alternativu mjeri pritvora.

6. Kantonalni sud je najprije ukazao da postoji bojazan da bi apelant mogao utjecati na svjedoke da svojim iskazom pogoduju apelantu. Zatim je ukazao na određene razlike u iskazima radnika. Također, iz iskaza radnika sud je zaključio da je apelant odmah obaviješten o povređivanju A. N., ali da je Hitna pomoć pozvana tek nakon dolaska S. H. na gradilište. Sud je ukazao da se radnici nalaze u položaju ekonomske zavisnosti od apelanta. Ovo se odnosi i na suprugu stradalog A. N., koju treba saslušati. Nadalje, sud je istakao da je apelant, dok je boravio u pritvoru, pokušao stupiti u kontakt s licem S. H. lažno navodeći da mu je rođak, iako nisu u srodstvu. Inače, radi se o licu koje uživa apelantovo povjerenje i po njegovom nalogu usmjerava poslovne procese. Ove činjenice i dalje predstavljaju naročite okolnosti koje ukazuju na postojanje opasnosti od utjecaja na svjedoke, pogotovo zato što je istraga u toku.

7. U odnosu na mjere zabrane posjećivanja gradilišta i preduzimanja poslovnih aktivnosti šefa gradilišta i nadzornog organa, Kantonalni sud je naveo da apelant već godinama rukovodi pravnim licem. Iako je po zanimanju građevinski inženjer, svjesno propušta da lokacije na kojima se izvode građevinski radovi osigura prvo s aspekta građevinske struke, a zatim i u skladu s propisima iz oblasti zaštite na radu, čime pristaje na nastupanje najtežih posljedica po svoje radnike. Na to ukazuje broj počinjenih propusta navedenih u naredbi o proširenju istrage. Propustima, koji su utvrđeni na nivou osnovane sumnje, apelant je doveo u pitanje sigurnost radnika. Iz dokaza koje je dostavilo Tužilaštvo proizlazi da apelant u kontinuitetu zanemaruje mjere zaštite na radu, te radnike, kao i treća lica, izlaže opasnosti uslijed nepropisnog i nepravilnog izvođenja građevinskih radova. Prema mišljenju suda, ovo ukazuje na „razvijeni obrazac ponašanja“ apelanta.

8. Kantonalni sud je ukazao da je utvrđeno da je nadležni općinski sud u Sarajevu izmijenio podatke u sudskom registru Općinskog suda u Sarajevu u vezi s pravnim licem. Upisani su podaci o promjeni direktora i obimu ovlaštenja za zastupanje. Tim promjenama Asima Hadžić, prokurist, ovlaštena je za samostalno zastupanje pravnog lica bez ograničenja, a Nermin Jahić, direktor s ograničenjem, ovlašten je za poslove u vrijednosti iznad 15.000 KM. Cijeneći navedenu promjenu, te činjenicu da je lice ovlašteno za zastupanje, prokurist Asima Hadžić, apelantova supruga, apelantu je ukinuta mjera zabrane preduzimanja poslovnih aktivnosti kao odgovornog lica gradilišta za pravno lice. Međutim, mjere zabrane posjećivanja gradilišta i preduzimanja aktivnosti šefa gradilišta i nadzornog organa sud je ostavio na snazi jer postoji realna mogućnost da apelant nastavi obavljati ove aktivnosti s obzirom na srodstvo s odgovornim licem.

9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 041373 22 Kv4 od 3. novembra 2022. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja ponovljeno je sve iz prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je zaključio da su mjere zabrane produžene jer postoji realna opasnost i objektivna mogućnost da apelant nastavi obavljati poslovne aktivnosti s obzirom na srodstvo s odgovornim licem, ali i da bi se otklonila opasnost od utjecaja na svjedoke i spriječilo da apelant učini novo krivično djelo. Kantonalni sud je utvrdio da su izrečene mjere proporcionalne ciljevima zbog kojih su izrečene.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da ne postoje uvjeti za produženje mjera zabrane zato što su promijenjena ovlaštena lica u sudskom registru, pa apelant više nema ovlaštenja za upravljanje poslovnim aktivnostima i procesima firme. Zbog toga ne postoje zakonski uvjeti da ponovi krivično djelo. Apelant također navodi da nije u srodstvu s direktorom pravnog lica, kao i to da sud nije uzeo u obzir promjene u izmjeni odgovornog lica u pravnom licu. Apelant ukazuje da ne postoji potreba da se apelantu zabrani preduzimanje poslovnih aktivnosti šefa gradilišta i nadzornog organa, kao ni mjera zabrane posjećivanja svih gradilišta na kojima firma izvodi radove. Smatra da postoji neproporcionalnost između javnog interesa i njegovog imovinskog prava.

II.Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je apelacija neosnovana. Kantonalni sud je detaljno opisao postojanje opravdane bojazni da će apelant utjecati na svjedoke, radnike u pravnom licu, te istakao da je već utvrđen apelantov pokušaj da stupi u kontakt sa svjedokom S. H. U odnosu na opasnost da će apelant ponoviti krivično djelo, Kantonalni sud ukazuje da je apelant rukovodio pravnim licem. Postoji osnovana sumnja da je propuštao da osigura lokacije na kojima je izvodio radove, čime je zbog nepropisnog i nepravilnog izvođenja građevinskih radova dovedena u pitanje sigurnost radnika i trećih lica. Kantonalni sud je ukazao da je došlo do promjene odgovornog lica, ali smatra da i dalje postoji opasnost da apelant nastavi s poslovnim aktivnostima posredstvom svoje supruge koja je upisana kao direktor i odgovorno lice.

12. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je sud obrazložio svoje odluke. S druge strane, apelant nije obrazložio u čemu se sastoji neproporcionalnost. Apelant je zadržao vlasnički udio u pravnom licu i pravno lice je nastavilo s poslovnom aktivnošću. Tužilaštvo je dalje navelo je da nije utvrđeno da su poslovi šefa gradilišta i nadzornog organa apelantovo osnovno zanimanje. Apelant nije onemogućen u privređivanju ili traženju zaposlenja niti mu je ekonomsko stanje narušeno. Činjenicu da mu je zabranjeno da prilazi gradilištu treba dovesti u vezu sa činjenicom da postoji opasnost od utjecaja na svjedoke.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 − ispravka, 56/03 − ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20).Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 140a. stav (1) tač. a), b) i c) Ostale mjere zabrane (1) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:

a) zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti,

b) zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja,

c) zabranu sastajanja sa određenim osobama […] VI.Dopustivost i meritum

14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da nije vezan apelantovom pravnom kvalifikacijom. Stoga, imajući u vidu da se apelantu spornim mjerama zabranjuje posjećivanje gradilišta i obavljanje poslovne aktivnosti, Ustavni sud će apelaciju ispitati u vezi sa članom II/3.h) i članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Denisov protiv Ukrajine, presuda od 25. septembra 2018. godine, predstavka broj 76639/11, i Ustavni sud AP-1840/20 od oktobra 2020. godine, tačka 44). Slijedeći praksu koju je razvio Evropski sud, naročito test primjenjivosti člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je privatni život zajamčen članom 8. Evropske konvencije širok pojam koji uključuje pravo na „unutrašnji krug“, pravo na uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim ljudima i vanjskim svijetom te pravo na društveni i profesionalni ugled. Sporovi u vezi s radnim odnosom sami po sebi nisu isključeni iz područja privatnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije. Postoje aspekti privatnog života koji bi mogli biti pogođeni takvim sporovima, pri čemu Evropski sud primjenjuje dva pristupa pri ocjeni primjenjivosti: 1) pristup zasnovan na tome da je privatni život podnosioca zahtjeva odlučujući razlog za donošenje određene sporne mjere i 2) pristup zasnovan na tome da sporna mjera može imati ozbiljne negativne posljedice na privatni život podnosioca zahtjeva. U predmetima Evropskog suda u kojima su podnosioci zahtjeva tvrdili da je krivična presuda negativno utjecala na njihov moralni i psihički integritet, te na ličnu, društvenu, psihološku i ekonomsku patnju, Evropski sud je ukazao da takve posljedice mogu biti predvidive posljedice počinjenja krivičnog djela i stoga se na njih ne može pozivati kako bi se prigovorilo da krivična osuda sama po sebi predstavlja miješanje u pravo na poštovanje „privatnog života“ u smislu člana 8. Evropske konvencije.

16. Uzimajući ovo u obzir, Ustavni sud smatra da sporne mjere u konkretnom slučaju imaju reperkusije na apelantov privatni život, odnosno da je došlo do miješanja u apelantov privatni život. Da bi „miješanje“ bilo opravdano, ono mora: (a) biti predviđeno zakonom, (b) imati legitiman cilj od javnog ili općeg interesa i (c) biti u skladu s načelom proporcionalnosti u demokratskom društvu.

17. Apelant ne problematizira zakonitost, odnosno ne dovodi u pitanje zakonski osnov zbog kojeg mu je mjera određena, a to je član 140a. stav 1. tač. a), b) i c) ZKP-a, pa Ustavni sud prihvata da su sporne mjere propisane zakonom u smislu člana 8. Evropske konvencije. Ustavni sud dalje primjećuje da je miješanje u apelantovo pravo nesporno bilo u javnom interesu, koji se ogleda u omogućavanju provođenja krivičnog postupka bez ometanja. Suštinski, apelant postavlja pitanje neophodnosti mjere, odnosno njene „svrsishodnosti“ i proporcionalnosti.

18. Odgovarajući na pitanje o tome je li miješanje bilo proporcionalno legitimnom cilju, Ustavni sud ukazuje da su sporne mjere privremenog karaktera, uz obavezu dvomjesečne kontrole. Apelant opravdanost tih mjera pokušava osporiti time da više nema svojstvo odgovornog lica i da nije u srodstvu s odgovornim licem u pravnom licu, zbog čega, kako tvrdi, ne može upravljati poslovnim aktivnostima i procesima firme, pa samim tim ne može ponoviti krivično djelo. Međutim, Ustavni sud smatra da šef gradilišta i nadzorni organ nesporno imaju određene obaveze. To se pogotovo odnosi na nadzorni organ kao veoma važno lice prilikom građenja. U rješenjima je obrazložena opravdana bojazan od toga kako bi i zašto apelant mogao utjecati na svjedoke. Zabrana pristupa gradilištu i zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti, u suštini, sprečavaju i jedno i drugo. Apelant nije naveo niti ponudio dokaze o tome kako se ove mjere općenito odražavaju na njegov profesionalni angažman, stupanje u kontakte na profesionalnom nivou, napredak i slično. Naime, Ustavni sud zapaža da se sporne mjere odnose samo na zabranu kontaktiranja s određenim svjedocima i na posjećivanje gradilišta konkretnog pravnog lica, a ne na sve kontakte općenito. Kako je Tužilaštvo ukazalo u odgovoru, apelant nije onemogućen da nađe zaposlenje kao građevinski inženjer. Mjere koje su mu nametnute ograničene su u obimu i trajanju te su vrlo jasne i određene. Stoga, Ustavni sud smatra da su osporene odluke proporcionalne cilju i svrsi zbog kojih su određene.

19. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. VII.Zaključak

20. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada je došlo do miješanja u apelantov privatni život, a takvo miješanje je zakonito i ima legitimni cilj i kada postoji pravična ravnoteža između cilja kojem se teži i apelantovog prava.

21. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4255/22 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio