Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-962/21 (E. D.)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
  • Dostava
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-962/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. rujna 2024. godine, u predmetu broj AP-962/21, rješavajući apelaciju Esada Dagovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) te članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Dagovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Dagovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Dagović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, s boravištem u Kraljevini Nizozemskoj, kojeg zastupa Faruk Abdulahović, odvjetnik iz Gradačca, podnio je 25. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 I 000165 20 I 3 od 9. prosinca 2020. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere zabrane otuđenja, opterećenja ili raspolaganja, odnosno promjene postojećeg stanja na određenoj nekretnini (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina).

2. Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-962/21 od 5. svibnja 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Tražiteljica ovrhe S. J. (u daljnjem tekstu: tražiteljica ovrhe) podnijela je Osnovnom sudu prijedlog za ovrhu protiv S. D. (u daljnjem tekstu: apelantov prednik) kao ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 13.951,90 KM. Prijedlog je podnijela na temelju pravomoćnih presuda Osnovnog suda te je tražila da se ovrha provede prodajom sporne nekretnine. Osnovni sud je pravomoćnim i izvršnim rješenjem od 17. veljače 2015. godine dozvolio predloženu ovrhu.

4. Apelantov prednik je s apelantom zaključio ugovor o poklonu sporne nekretnine. Nakon toga, apelant je pokrenuo parnični postupak u kojem je tražio da se utvrdi da je nedopuštena ovrha radi naplate navedene novčane tražbine. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda (nije naveden broj i datum) odbijen je apelantov tužbeni zahtjev.

5. Osnovni sud je 3. lipnja 2020. godine donio zaključak o prodaji nekretnina i zakazao prvo ročište za prodaju nekretnina.

6. Apelant je u ovršnom postupku imao status treće osobe, ali je u međuvremenu tražiteljica ovrhe u podnesku od 10. kolovoza 2020. godine, osim apelantovog prednika, označila i apelanta kao ovršenika.

7. Osnovni sud je održao prvo ročište za prodaju nekretnine 4. rujna 2020. godine te ga je proglasio neuspjelim. U zapisniku s ročišta Osnovni sud je konstatirao da je primio apelantov podnesak kojim ga obavještava da se nalazi u Kraljevini Nizozemskoj i da ne može pristupiti na ročište zbog mjera sprječavanja širenja virusa korona.

8. Drugo ročište za prodaju nekretnine održano je 24. studenog 2020. godine. Osnovni sud je u zapisniku s ročišta konstatirao da je apelantu pismeno dostavio na adresu u Šamcu. Osnovni sud je također naveo da je, opreza radi, apelantu pismeno dostavio i putem oglasne ploče suda, kao i da je punomoćnik drugog potencijalnog kupca obaviješten o datumu održavanja drugog ročišta za prodaju nekretnina. Nakon toga, Osnovni sud je konstatirao da su ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta. Nakon provedenog postupka nadmetanja konstatirano je da je sporna nekretnina prodana najpovoljnijem ponuđaču – kupcu S. M. (u daljnjem tekstu: kupac).

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 I 000165 20 I 3 od 9. prosinca 2020. godine određeno je da se sporna nekretnina dosuđuje kupcu kao najboljem ponuđaču te je apelantu naloženo da kupcu preda spornu nekretninu. Potom je Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: RUGIPP) naloženo da upiše promjenu prava vlasništva i posjeda na spornoj nekretnini te da briše upise prava trećih osoba koja na njoj postoje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na ročištu za usmeno javno nadmetanje i prodaju apelantove nekretnine kupac bio jedini ponuđač i da je zaključkom na ročištu utvrđeno da je sporna nekretnina prodana kupcu.

10. Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine apelantova žalba je odbijena, a žalba treće osobe M. P. odbačena je kao nedopuštena. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je prvostupanjski sud tijekom provedenog postupka u svemu postupio prema odredbama Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP). Odlučujući o apelantovim navodima da mu je nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeno sudjelovati u postupku prodaje njegovih nekretnina, Okružni sud je naveo da su ti navodi neutemeljeni. Naime, Okružni sud je konstatirao da ti navodi nemaju uporišta u sadržaju predmeta jer je „[…] punomoćnik ovršenika – odvjetnik Abdulahović Faruk […] bio prisutan na ročištu od 2. studenog 2020. godine na kojem je usmeno obaviješten od o datumu održavanja drugog ročišta koje je zakazano za 24. studenog 2020. godine, što se smatra urednim pozivom, tako da ne stoje ti žalbeni prigovori […]“. U svezi sa žalbom drugog potencijalnog kupca M. P., Okružni sud je naveo da ta žalba nije dozvoljena jer ju je izjavila neovlaštena osoba.

11. RUGIPP je rješenjem od 25. veljače 2021. godine spornu nekretninu upisao na kupca, a Osnovni sud u Šamcu je obavijestio Osnovni sud da je sporna nekretnina predana u posjed kupcu.

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U obrazloženju apelant navodi da tijekom postupka koji je proveden pred Osnovnim sudom nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje ročišta jer mu nikada nije uručen poziv za ročište na način propisan ZOP-om. Također, apelant ukazuje da je tijekom postupka bio spriječen pristupiti ročištima iz objektivnih razloga, zbog važećih mjera u svezi s pandemijom virusa korona, jer se nalazio u Nizozemskoj. Također, apelant smatra da nije pružena mogućnost učešća ni svim zainteresiranim kupcima koji su uplatili predujam za učešće u javnom nadmetanju. Osporavajući zaključak Okružnog suda da je imao odvjetnika, apelant ističe da je taj zaključak neutemeljen jer navedeni odvjetnik nije bio njegov punomoćnik tijekom prvostupanjskog postupka. Naime, apelant tvrdi da je tom odvjetniku punomoć za zastupanje dao tek 12. prosinca 2020. godine (dostavljena u prilogu uz apelaciju), odnosno nakon okončanja prvostupanjskog postupka i donošenja rješenja o dosudi.

Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUS RS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Dostavljanje

Član 10. st. (1) i (2) (1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona. (2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.

14. Prilikom razmatranja dopustivosti, Ustavni sud je pošao od odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

16. Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glase: (3)Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:h)apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

17. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem je apelant imao svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoje principijelno stajalište o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoje stajalište da su članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-475/21 od 26. svibnja 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).

18. Dovodeći navedenu praksu u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da je apelant, nakon što je ovršni postupak već bio pokrenut, na temelju ugovora o poklonu stekao spornu nekretninu. Nakon toga, apelant je pokrenuo parnični postupak u kojem je tražio da se utvrdi da je nedopuštena ovrha radi naplate navedene novčane tražbine i u tom postupku je pravomoćnom presudom Osnovnog suda odbijen njegov tužbeni zahtjev. Stoga, imajući u vidu da je apelant u parničnom postupku imao mogućnost zaštiti svoja imovinska prava koja se odnose na postupak ovrhe, Ustavni sud smatra da se ovršni postupak nije odnosio na novo i posebno određivanje (građanskih) prava i obveza prema apelantu kao novom vlasniku nekretnine. Prema tome, Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama donesenim u ovršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obveze apelanta“. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

19. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba ), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21., i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

20. Razmatrajući apelantove tvrdnje o povredi prava na imovinu koje temelji na tvrdnji da mu je onemogućeno sudjelovati u ovršnom postupku, Ustavni sud najprije zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da su točni apelantovi navodi da je Okružni sud u obrazloženju pogrešno naveo da ga je na ročištu od 2. studenog 2020. godine zastupao punomoćnik Faruk Abdulahović. Međutim, Ustavni sud zapaža da su Okružni i Osnovni sud u odgovoru na apelaciju istaknuli da apelant nije imao punomoćnika tijekom postupka, ali da su mu odluke dostavljane na adresu u Šamcu na kojoj ima prijavljeno prebivalište i putem oglasne ploče suda. Stoga, dovodeći to u vezu s odredbom članka 10. stavak 2. ZOP-a kojom je propisan način dostave, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da su u postupku povrijeđene odredbe o dostavi (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-709/21 od 8. rujna 2021. godine, točka 26.). Također, glede apelantovih tvrdnji da nije mogao pristupiti na ročišta zbog toga što se nalazio u Kraljevini Nizozemskoj, Ustavni sud podsjeća da odredbama ZOP-a nije propisano da nedolazak ovršenika ili osobe koja je vlasnik predmeta ovrhe sprječava održavanje ročišta za prodaju nekretnine. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u ovršnom postupku u smislu članka 5. stavak 1. ZOP-a bili dužni žurno postupati, te da je apelant zbog navodne nemogućnosti dolazaka mogao angažirati punomoćnika koji bi zastupao njegove interese u postupku prodaje nekretnine. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje na to da je apelantu onemogućeno sudjelovati u ovršnom postupku, odnosno da je njegovo pravo na imovinu dovedeno u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

21. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stajališta navedena i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

22. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ako je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-962/21 (E. D.) | Sudska praksa | Aktio