Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2202/21 (F.S. i Z.B.)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2202/21
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2202/21, rješavajući apelaciju F. S. i Z. B., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija F. S. i Z. B.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Rs 128303 21 Rsž od 20. aprila 2021. godine.
Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. F. S. i Z. B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčko distrikta, koje zastupa Čedomir Ostojić, advokat iz Brčko distrikta, podnijeli su 19. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Rs 128303 21 Rsž od 20. aprila 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 27. maja 2022. godine je od Apelacionog suda, Osnovnog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i tuženog Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 1. do 20. juna 2022. godine.
3. Odgovori na apelaciju su 3. februara 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku, koji je istog dana dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 Rs 128303 20 Rs od 15. januara 2021. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se tuženi obaveže da im za određeni period isplati određeni novčani iznos na ime dodatka na platu od 10% od dana stupanja na snagu Zakona o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o platama) i razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
6. Osnovni sud je u obrazloženju presude naveo da je utvrdio da je Odjeljenje za javni registar 14. juna 2019. godine uradilo Nacrt odluke o visini dodatka na platu, kojim je, između ostalog, za radna mjesta apelanata utvrđen dodatak na platu u iznosu od 10%. Takođe je utvrdio da apelanti ispunjavaju i kriterijum određen Uputstvom gradonačelnika od 8. jula 2019. godine jer je njihov rad vezan za svakodnevni rad sa strankama, koji zahtijeva obradu i pristup povjerljivim i ličnim podacima. Osim toga, utvrdio je da su sredstva za njihovu isplatu planirana u budžetu za 2019. godinu. Nadalje, sud je ukazao da je Vlada Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) 8. jula 2020. godine donijela Odluku o visini dodatka na platu (u daljnjem tekstu: Odluka). Odlukom je, na osnovu odredbe člana 21 stav (1), tačka b), podtačka 3) Zakona o platama, utvrđeno pravo na dodatak na platu od 10%, između ostalog, i za radna mjesta apelanata. Osnovni sud je istakao da su apelanti pravo na dodatak stekli danom početka primjene navedenog zakona, tj. od 1. jula 2019. godine, a ne od 8. jula 2020. godine kada je Vlada donijela podzakonski provedbeni akt. Osnovni sud je zaključio da na primjenu relevantnih odredbi Zakona o platama ne može uticati neblagovremeno donošenje Odluke Vlade, koja je uslijedila godinu dana od početka primjene tog zakona.
7. Presudom Apelacionog suda uvažena je žalba tuženog i presuda Osnovnog suda preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanata.
8. Apelacioni sud je u obrazloženju presude naveo da se žalbom osnovano ukazuje da Osnovni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Apelacioni sud je naveo da apelanti pogrešno smatraju da im pripada pravo na dodatak na osnovnu platu u periodu od jula 2019. do juna 2020. godine, odnosno od dana kada se počeo primjenjivati Zakon o platama. Navedeno zato što Vlada nije, u skladu s odredbom člana 21 stav 1 tačka b) podtačka 3) Zakona o platama, Odlukom odredila radna mjesta apelanata u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da je Apelacioni sud pogrešno protumačio pravne odredbe člana 21 stav 1 tačka b) podtačka 3) i član 34 Zakona o platama. U vezi s tim, ističu da je Zakon o platama stupio na snagu 1. jula 2019. godine, pa je podzakonske propise koji propisuju visinu dodatka na platu i naknadu plate i način utvrđivanja i obračuna trebalo usvojiti do 30. avgusta 2019. godine u smislu člana 34 Zakona o platama. Apelanti smatraju apsurdnim da državni organ nije ispunio svoju zakonsku obavezu koja mu nalaže donošenje podzakonskih provedbenih akata, a da se sud pozvao na tu činjenicu kako bi opravdao svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Tvrde da je navedeno postupanje, koje Apelacioni sud toleriše, suprotno principu nemo censetur propriam turpitudinem allegans (niko se ne može pozvati na svoj nemar u odbrani prava). Napominju da je Ustavni sud ovakav stav zauzeo u Odluci broj AP-301/04 od 23. septembra 2005. godine.
b) Odgovori na apelaciju
10. Apelacioni i Osnovni sud su naveli da su svoje pravno mišljenje zauzeli u odlukama donesenim u postupku.
11. Tuženi smatra da nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji jer apelanti u spornom periodu niti jednim aktom (osim što su bili zaposlenici Odjeljenja) nisu bili određeni kao nosioci prava dodatka na platu.
c) Izjašnjenje
12. Apelanti su u izjašnjenju na odgovore na apelaciju ponovili navode istaknute u apelaciji, te su predložili da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i povredu prava na imovinu.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 8/19, 10/19, 12/19, 39/20, 41/20, 13/21, 21/22, 45/22, 20/23, 1/24, 8/24 i 17/24)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 8/19, 10/19 i 12/19) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 21. stav (1) tačka b) podtačka 3) (Dodatak na platu) (1) Dodatak na osnovnu platu predstavlja uvećanje plate po osnovu:
b) posebnih uslova radnog mjesta za:
3) Zaposlene u organizacionim jedinicama Odjeljenja za javni registar i Direkcije za finansije Brčko distrikta BiH, do 10 % (deset posto) od osnovne plate za efektivno radno vrijeme u skladu s posebnom odlukom koju donosi Vlada na prijedlog šefa Odjeljenja za javni registar, odnosno direktora Direkcije za finansije;
Član 33. (Rok za usklađivanje organizacionih planova i izrada zahtjeva za plate) (1) Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta su dužni u roku od devedeset (90) dana od dana stupanja na snagu ovog zakona da usklade organizacione planove sa odgovarajućim odredbama ovog zakona, koji se donosi nakon dobijanja saglasnosti od strane Vlade. (2) Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta dužni su da izrade zahtjeve za budžet u dijelu koji se odnosi na plate zaposlenih na koje se odnosi ovaj zakon u postupku predlaganja budžeta koji će uslijediti nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Član 34. (Rok za usklađivanje podzakonskih propisa)
Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta dužni su u roku od šezdeset (60) dana od dana stupanja na snagu ovog zakona da usklade podzakonske propise koji propisuju visinu dodatka na platu i naknadu plate, te način utvrđivanja i obračune iste, sa odgovarajućim odredbama ovog zakona.
Član 36. (Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Brčko distrikta BiH, a primjenjuje se od 1. jula 2019. godine.
VI. Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da je Apelacioni sud u konkretnom postupku proizvoljno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23 s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42 do 45 s daljnjim referencama, objavljenu na ww.ustavnisud.ba).
17. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je proizvoljna odluka Apelacionog suda koji je zanemario obavezu nadležnog organa da donese podzakonske akte, odnosno koji je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu dodatka za platu za utuženi period iako je to pravo zasnovano na zakonu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je o istom činjeničnom i pravnom pitanju zauzeo stav u predmetu broj AP-737/21 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-737/21 od 12. januara 2022. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda ww.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio kršenje prava na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud je u tom predmetu naveo da apelantkinja (koja je tužbenim zahtjevom takođe potraživala novčani iznos na ime dodatka na platu od jula 2019. godine kada se počeo primjenjivati Zakon o platama) ne može snositi posljedice neispunjavanja obaveza javnih vlasti propisanih odredbama Zakona o platama. Imajući to u vidu i podržavajući svoje stavove vezane za postupanje nadležnih organa u slučajevima izostanka pravovremenog donošenja potrebnih propisa, iznesenih u odlukama br. AP-301/04, AP-2587/05 i AP-3466/11, Ustavni sud je zaključio da je proizvoljan stav Apelacionog suda da je apelantkinjin tužbeni zahtjev neosnovan.
18. Ustavni sud zapaža da je i u konkretnom slučaju Apelacioni sud obrazložio da kako Vlada nije odredila radna mjesta apelanata u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom, to nije osnovan tužbeni zahtjev apelanata. Stoga, podržavajući svoju praksu iz Odluke broj AP-737/21, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje iz navedene odluke i smatra da je proizvoljan stav Apelacionog suda i u konkretnom slučaju.
19. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Pravo na imovinu
20. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
21. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je proizvoljan stav Apelacionog suda da apelantima ne pripada pravo na isplatu dodatka na platu za utuženi period, iako je to pravo zasnovano na zakonu, zato što Vlada nije odredila radna mjesta apelanata u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom.
22. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman