Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3598/22 (I. M.)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3598/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine godine, u predmetu broj AP-

3598/22 rješavajući apelaciju Izabele Memagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Izabela Memagić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 014607 19 Uvp od 14. juna 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Izabela Memagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je 16. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 014607 19 Uvp od 14. juna 2022. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe u Bihaću (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 18. oktobra 2018. godine apelantici je priznato pravo na invalidsku penziju. Rješenjem prvostepenog organa od 12. decembra 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko invalidsko osiguranje Mostar od 18. januara 2019. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantičina žalba protiv navedenog rješenja. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 20. avgusta 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda od 14. juna 2022. godine, odbijena je apelantičina tužba protiv drugostepenog rješenja.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da iz stanja u spisu proizlazi da je apelantica prvostepeno rješenje primila 7. novembra 2018. godine, a da je njen punomoćnik (majka F.M.) protiv tog rješenja izjavila žalbu 30. novembra 2018. godine. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da je prvostepeni organ pravilno utvrdio da je žalba izjavljena nakon proteka roka od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, pa je slijedom toga pravilno odbacio kao neblagovremenu, u smislu člana 227. stav (1) Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99, u daljnjem tekstu: ZUP).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelantica je propustila da, u skladu sa odredbama člana 227. stav (1) ZUP, u propisanom roku izjavi žalbu protiv prvostepenog rješenja od 18. oktobra 2018. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3598/22 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio