Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1914/22 (T.B. i drugi)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1914/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 23. ožujka 2023. godine, u predmetu broj AP- 1914/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli T. B. i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

T. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043871 18 Rsž od 30. ožujka 2021. godine;

B. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043672 19 Rsž od 6. srpnja 2021. godine;

M. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043989 18 Rsž od 30. ožujka 2021. godine;

I. V. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs

044068 19 Rsž od 15. lipnja 2021. godine;

B. T. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043619 19 Rsž od 17. kolovoza 2021. godine;

A. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043788 18 Rsž od 30. ožujka 2021. godine;

J. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 043790 19 Rsž od 1. lipnja 2021. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1914/22

1. T. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 27. svibnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 043871 21 Rev od 2. veljače 2022. godine i Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 043871 18 Rsž od 30.ožujka 2021. godine.

2. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2732/21 od 5. listopada 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 2. veljače 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

2. AP-1915/22

3. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 27. svibnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043672 22 Rev od 8. ožujka 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043672 19 Rsž od 6. srpnja 2021. godine.

4. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3200/21 od 20. listopada 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 8. ožujka 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

3. AP-1916/22

5. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 27. svibnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043989 21 Rev od 2. veljače 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043989 18 Rsž od 30. ožujka 2021. godine.

6. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2734/21 od 5. listopada 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 2. veljače 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

4. AP-1917/22

7. I. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 27. svibnja 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 044068 21 Rev od 17. veljače 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 044068 19 Rsž od 15. lipnja 2021. godine.

8. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2742/21 od 5. listopada 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 17. veljače 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

5. AP-2472/22

9. B. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 5. srpnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043619 21 Rev od 15. ožujka 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043619 19 Rsž od 17. kolovoza 2021. godine.

10. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3815/21 od 12. siječnja 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 15. ožujka 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

6. AP-2601/22

11. A. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 7. srpnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043788 21 Rev od 22. ožujka 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043788 18 Rsž od 30. ožujka 2021. godine.

12. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2739/21 od 5. listopada 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 22. ožujka 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

7. AP-2902/22

13. J. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Nikola Vukoja, odvjetnik iz Livna, podnio je 21. srpnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 043790 21 Rev od 19. travnja 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 043790 19 Rsž od 1. lipnja 2021. godine.

14. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2738/21 od 5. listopada 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 19. travnja 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

15. Prvostupanjskim presudama obvezan je tuženik (Ceste d.d. Mostar) da apelantima, na ime potraživanja iz radnih odnosa, isplati novčane iznose, dok su u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni, sve preciznije navedeno u izrekama presuda.

16. Drugostupanjskim presudama djelomično su uvažene žalbe tuženika i pravostupanjske presude preinačene tako što su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata u dijelu kojim su tražili isplatu naknade na ime neisplaćene plaće za rad u dane tjednog odmora, odnosno subotom U preostalom dijelu žalbe su odbijene i potvrđene prvostupanjske presude. U obrazloženju osporenih odluka, Kantonalni sud je naveo da je u prvostupanjskim postupcima utvrđeno, između ostalog, da je ugovorima o radu ugovoreno da apelanti imaju pravo na dodatke na plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom i rad u dane državnih praznika. U vezi s tim, naveo je da rad subotom predstavlja rad u redovito radno vrijeme, što proizlazi iz navedenih ugovora o radu, Pravilnika o radu tuženika i Zakona o radu. Slijedom navedenog, Kantonali sud je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade na ime neisplaćene plaće za rad subotom.

17. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1914/22.

18. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatraju da je redoviti sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

20. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

21. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23).

22. Na temelju činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

23. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te u vezi s tim nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje i prava na imovinu (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-2039/22 od 5. listopada 2022. godine i AP- 2906/22 od 19. i 20. siječnja 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

24. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

25. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1914/22 (T.B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio