Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2271/21 (E. S.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2271/21
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2271/21, rješavajući apelaciju Edine Selimspahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Edine Selimspahić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126-286-2/20 od 2. juna 2021. godine.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Edini Selimspahić isplati iznos od 3.025,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Edina Selimspahić (u daljnjem tekstu apelantkinja) iz Austrije, koju zastupa Nenad Plotan, advokat iz Gradiške, podnijela je 28. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-126-286-2/20 od 2. juna 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Ministarstva, te od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite – Komisija za implementaciju člana 152 Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Komisija) zatraženo je u periodu od 9. do 22. novembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Komisija u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju 18. novembra i 12. decembra 2022. godine. Navedeni odgovori su 29. decembra 2022. godine dostavljeni apelantkinjinom punomoćniku na izjašnjenje. Apelantkinjin punomoćnik nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantkinja je 24. januara 2001. godine podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu.
6. Rješenjem Komisije broj 05/5-29069/MD od 3. jula 2020. godine odbačen je kao neuredan apelantkinjin zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu.
7. Rješenjem Ministarstva broj 16-126-179/20 od 23. septembra 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba izjavljena protiv rješenja Komisije.
8. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 027517 20 U od 21. maja 2021. godine uvažena je apelantkinjina tužba i poništeno je rješenje Ministarstva.
9. Rješenjem Ministarstva uvažena je apelantkinjina žalba i poništeno je rješenje Komisije te je apelantkinji priznato pravo na otpremninu na način bliže opisan u izreci rješenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantkinja navodi da je Komisiji bilo potrebno 20 godina od podnošenja zahtjeva da odluči o njenom zahtjevu, te da je zahtjev usvojen tek nakon sprovedenog upravnog spora i presude Okružnog suda.
b) Odgovori na apelaciju
11. Okružni sud je naveo tok postupka pred tim sudom te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. Ministarstvo je navelo da Komisija nije vezana rokom za odlučivanje, te da Komisija, zbog velikog broja zaprimljenih zahtjeva (oko 58.000), nije u mogućnosti da ih riješi u razumnom roku. To je imao u vidu i zakonodavac te je ukinuo rok u kojem je Komisija bila dužna da riješi zahtjeve. Ministarstvo je dalje navelo da je Komisija intenzivno radila na rješavanju zahtjeva, da je većinu postupaka po navedenim zahtjevima okončala te da je prva komisija formirana tek krajem 2003. godine. Osim toga, Ministarstvo je istaklo da se ne bi moglo reći da rješavanje zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremninu nije komplikovano pitanje imajući u vidu broj zahtjeva, od kojih 90% nije potpuno, te neažurnost i nemar većine bivših poslodavaca, od kojih mnogi više ne postoje. Predložilo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo ekonomičnosti postupka
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te da je podnesena u roku. Dalje, Ustavni sud zapaža da je tokom trajanja postupka pred Okružnim sudom (1. januara 2021. godine) na snagu stupio Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka zaključio da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu s principom supsidijarnosti, treba da iskoriste prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelantkinja nije koristila mogućnost da podnese zahtjev za ubrzanje postupka s ciljem zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, postupak je do stupanja na snagu navedenog zakona trajao skoro 20 godina, te imajući u vidu specifične okolnosti konkretnog slučaja u kojima je evidentna potpuna neaktivnost Komisije u periodu dužem od 19 godina, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava uslove iz člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, zatim ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelantkinja tvrdi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
16. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremninu (24. januar 2001. godine) do donošenja rješenja Ministarstva (2. juni 2021. godine). Dakle, postupak je trajao 20 godina i oko pet mjeseci.
17. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radilo o upravnom postupku i postupku upravnog spora koji je apelantkinja pokrenula radi ostvarivanja prava na otpremninu. Osim toga, radilo se o predmetu koji je od većeg značaja za apelantkinju, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Takođe, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantkinja svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja postupka.
18. Analizirajući ponašanje organa uprave i Okružnog suda, Ustavni sud ponavlja da je o apelantkinjinom zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu prvi put odlučeno nakon 19 godina i pet mjeseci, što je neprihvatljivo dug period. Pri tome, u odnosu na odgovor Ministarstva o dužini trajanja postupka, Ustavni sud te navode ne može prihvatiti kao objektivno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka pred Komisijom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/15 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Nakon toga, uslijedili su postupci pred Ministarstvom, Okružnim sudom i ponovno pred Ministarstvom, koji su okončani u relativno kratkom roku (11 mjeseci).
19. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, imajući u vidu da je postupak trajao duže od 20 godina, odnosno da je o apelantkinjinom zahtjevu prvi put odlučeno tek nakon 19 godina i pet mjeseci.
20. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantkinjinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
21. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–
34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantkinji treba isplatiti iznos od 3.025,00 KM, imajući u vidu da tako ekstremno dugo trajanje postupka predstavlja uskraćivanje pravde. Tu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII.Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak po zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu trajao duže od 20 godina, pri čemu je o apelantkinjinom zahtjevu prvi put odlučeno tek nakon 19 godina i pet mjeseci, te naročito kada nisu predočeni bilo kakvi objektivno prihvatljivi razlozi koji bi mogli uticati na drugačiji zaključak Ustavnog suda.
23. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić