Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3632/22 (Lovačko udruženje "Semberija" Bijeljina)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3632/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3632/22, rješavajući apelaciju Lovačkog udruženja "Semberija" Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lovačkog udruženja "Semberija" Bijeljina podnesena protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Mals 036380 22 Pž od 15. jula 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Lovačko udruženje "Semberija" Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragomir Živanović advokat iz Bijeljine, podnio je 20. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Mals 036380 22 Pž od 15. jula 2022. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) od 25. maja 2022. godine obavezan je „Brčko-gas Osiguranje“ d.d. Brčko (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade štete zbog ubijene divljači isplati određeni novčani iznos kako je to precizirano u izreci presude.

3. Presudom Višeg privrednog suda od 15. jula 2022. godine žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako što je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude Viši privredni sud je naveo da je u toku prvostepenog postupka utvrđeno da je učesnik u saobraćaju M.M. (u daljnjem tekstu: vozač), kao osiguranik tuženog po osnovu obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, na magistralnom putu na kojem se nalaze znaci opasnosti „divljač na putu“, udario divljač svojim putničkim motornim vozilom. Zatim, utvrđeno je da se nezgoda dogodila u zoni ograničenja od 80 km/h, da je brzina vozila bila ne manja od 60 km/h, kao i da je vozač prihvatio prekršajnu odgovornost te da mu je izdat prekršajni nalog u određenom novčanom iznosu. Takođe, utvrđeno je da je vozač imao mogućnost da zaustavi vozilo ispred prepreke da je brzina kojom se kretao bila manja od 41 km/h. Na osnovu navedenog, prvostepeni sud je zaključio da je saobraćajna nezgoda nastupila usljed propusta vozača koji nije prilagodio vožnju uslovima puta i da je on prihvatio prekršajnu odgovornost, pa je pozivajući se na odredbe čl. 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) te odredbe čl. 4. i 61. Zakona o lovstvu RS i odredbe čl. 39. i 130. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH obavezao tuženog na isplatu naknade štete.

4. Viši privredni sud je naveo da su osnovani žalbeni navodi tuženog da je prvostepeni sud nepravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Naime, Viši privredni sud je naveo da je odredbom člana 154. ZOO-a propisano da je onaj ko drugome prouzrokuje štetu dužan nadoknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, kao i da je odredbom člana 158. ZOO propisano da krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Dalje je ukazao da je u prvostepenom postupku utvrđeno da je vozač na dionici puta koja je dozvoljavala brzinu vožnje od 80 km/h, skrivio nezgodu brzinom od 60 km/h, kao i da iz nalaza vještaka proizlazi da se nezgoda mogla izbjeći da je brzina automobila bila oko 41 km/h. Taj sud je ocijenio da to ne znači da je vozač imao obavezu da vozi tom brzinom, s obzirom da je saobraćajni znak na toj dionici puta dozvoljavao brzinu do 80 km/h. Iz navedenih razloga Viši privredni sud je uvažio žalbu tuženog, preinačio prvostepenu presudu i odbio apelantov tužbeni zahtjev.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je Viši privredni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio materijalno pravo. U suštini, apelant, smatra da taj sud nije imao zakonski osnov da odbije njegov zahtjev za naknadu štete.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Viši privredni sud primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoju odluku kako o činjeničnim, tako i o pravnim pitanjima. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Viši privredni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO, jasno ukazao i obrazložio zbog čega je odbio apelantov zahtjev za naknadu štete. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3632/22 (Lovačko udruženje "Semberija"… | Sudska praksa | Aktio