Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2355/21 (L. Č.)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Naknada štete
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2355/21

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2355/21, rješavajući apelacije Ljilje Čuljak, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. rujna 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvajaju apelacije Ljilje Čuljak.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 472733 16 Gž od 19. svibnja 2021. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Ljilji Čuljak u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Ljilje Čuljak podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 472733 16 Gž od 19. svibnja 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ljilja Čuljak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vrgorca, Republika Hrvatska, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 30. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 472733 16 Gž od 19. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 472733 14 P od 27. travnja 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2355/21.

2. Apelantica je posredstvom istog odvjetnika 3. lipnja 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 472733 21 Rev od 29. studenog 2021. godine te protiv prethodno navedenih odluka. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2006/22.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2355/21.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda, te od „Euroherc osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je u razdoblju od 14. prosinca 2021. godine do 2. srpnja 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Sudovi su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 20. do 22 prosinca 2021. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

6. Odgovori su 1. studenog, odnosno 21. prosinca 2022. godine dostavljeni apelantičinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelantica je 1. prosinca 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog radi naknade štete.

9. Presudom Općinskog suda od 27. travnja 2016. godine tuženi je obvezan apelantici popraviti nanesenu štetu na vozilu tako što će joj isplatiti novčani iznos određen u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama. Navedenom presudom tuženi je obvezan apelantici isplatiti zakonske zatezne kamate te joj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 595,45 KM. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu preko dosuđenog iznosa glavnog duga i troškova postupka.

10. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je visinu štete nastale na apelantičinom vozilu utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan. Sud je naveo da je od procijenjene visine materijalne štete, prema nalazu vještaka, oduzeo iznos koji je tuženi isplatio apelantici u izvansudskom postupku, te je usvojio tužbeni zahtjev u visini preostalog iznosa, u skladu s odredbama čl. 185. i 190. Zakona o obligacijskim odnosima. Općinski sud je, dalje, naveo da je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredaba članka 386. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Shodno tome, Općinski sud je naveo da je apelantica uspjela u parnici u omjeru od 25 %, u kojem joj je sud i dosudio troškove postupka. U odnosu na troškove odsustva iz ureda i prijevoza apelantičinog punomoćnika na relaciji Ljubuški – Sarajevo – Ljubuški, Općinski sud je naveo da ti troškovi nisu bili neophodni za vođenje postupka, shodno odredbi članka

387. ZPP-a.

11. Presudom Kantonalnog suda od 19. svibnja 2021. godine odbijena je apelantičina žalba, a žalba tuženog je uvažena u dijelu odluke o troškovima postupka, te je apelantica obvezana tuženom nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 509,60 KM. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da su stranke na glavnoj raspravi imale mogućnost pitanjima i primjedbama ukazati na eventualne manjkavosti nalaza vještaka i dovesti u pitanje njegove konstatacije. Dalje je naveo da je vještak argumentirano pojasnio nalaz, uz predočavanje dokumentacije, te da je prvostupanjski sud pravilno, na temelju analize nalaza vještaka prometne struke, utvrdio opseg štete. U svezi s prigovorima da vještak prometne struke nije bio kompetentan utvrditi visinu oštećenja na vozilu, sud je istaknuo da je u domeni rada vještaka prometne struke i utvrđivanje posljedica prometnih nezgoda, pa time i visine materijalne štete na vozilima. U odnosu na odluku o troškovima postupka, Kantonalni sud je istaknuo da je izbor odvjetnika bio apelantičin osobni izbor, ali da se u konkretnoj procesnoj situaciji angažiranje odvjetnika čije je sjedište izvan područja nadležnog suda ne može smatrati nužnim za vođenje parnice. S druge strane, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud cijenio samo apelantičin uspjeh, iako je iz stanja spisa evidentno da je u odnosu na opredijeljeni tužbeni zahtjev tuženi uspio sa 75 %, tako da mu pripada razmjeran dio troškova. Shodno uspjehu u parnici, Kantonalni sud je istaknuo da je troškove tuženog „prebio“ s apelantičinim troškovima i u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao apelanticu da tuženom nadoknadi troškove postupka.

12. Rješenjem Vrhovnog suda od 29. studenog 2021. godine odbačena je apelantičina revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

13. Apelantica navodi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica ponavlja navode koje je isticala i u redovnom postupku. Apelantica smatra da zaključak o visini štete sud nije mogao utemeljiti na nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, nego je trebalo biti provedeno vještačenje iz strojarske struke. Apelantica osporava i odluku o troškovima postupka. Smatra da su joj trebali biti dosuđeni svi nužni troškovi, neovisno o konačnom uspjehu u parnici. Osim toga, apelantica smatra da su joj trebali biti dosuđeni troškovi na ime odsustva iz ureda i korištenja osobnog vozila njezinog punomoćnika jer su bili potrebni za vođenje parnice. Konačno, apelantica ukazuje da je postupak dugo trajao, što je suprotno pravu na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka.b)Odgovori na apelaciju

14. Vrhovni, Kantonalni i Općinski sud su naveli da osporenim odlukama nisu povrijeđena prava na koja se apelantica poziva u apelaciji.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu

Član 185. stav (1) (1) Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala.

Potpuna naknada

Član 190. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile posle prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 386. st. (1) i (2) (1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove. (2) Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova. Članak 387. stavak (1) (1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti.

VI.Dopustivost i meritum

17. U konkretnom slučaju apelantica je, u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, osporila i rješenje Vrhovnog suda od 29. studenog 2021. godine (predmet broj AP-

2006/22). Budući da je navedenim rješenjem apelantičina revizija odbačena kao nedozvoljena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-2355/21 podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

U odnosu na osporene odluke

21. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

22. U konkretnom slučaju, a u odnosu na visinu štete, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dali dovoljna i relevantna obrazloženja kako o činjeničnim tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva obrazloženja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantičinim prigovorima koji se odnose na vrstu provedenog vještačenja, jasno ukazao da je u domeni rada vještaka prometne struke i utvrđivanje posljedica prometnih nezgoda, pa time i visine materijalne štete na vozilima. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je taj sud jasno obrazložio navode o eventualnim manjkavostima navedenog vještačenja, te je zaključio da apelantičini navodi ne mogu utjecati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju (vidi točku 11. ove odluke). Ustavni sud u takvom obrazloženju ne uočava bilo kakvu proizvoljnost. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja u pogledu troškova postupka, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim ili očigledno nerazumnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je pitanje u svezi s odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova prijevoza i troškova odsustva iz ureda razmatrao u više odluka i da u svezi s tim nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/17 od 22. svibnja 2019. godine, točka 27., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni stav koji je o spornom pitanju zauzeo u svojoj praksi pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženje u navedenoj odluci.

23. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

24. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe, dakle od 1. prosinca 2014. godine pa do donošenja presude Kantonalnog suda 19. svibnja 2021. godine kao konačne odluke u postupku, što ukupno iznosi šest godina i pet mjeseci. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da se ne može zaključiti da je apelantica svojim postupcima utjecala na duljinu trajanja postupka.

26. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao jednu godinu i oko pet mjeseci, dok je Kantonalnom sudu trebalo četiri godine i oko 11 mjeseci da odluči o apelantičinoj žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u toj oblasti, za što ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53.–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

27. Na temelju iznesenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

28. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32.–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 400,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.b)Pravo na imovinu

29. Apelantica ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica tvrdnje o povredi tog prava temelji na istim tvrdnjama koje je istaknula u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantičino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da je parnični postupak trajao šest godina i pet mjeseci, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela duljina postupka pred Kantonalnim sudom, pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge za navedeno.

31. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantičini navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

32. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2355/21 (L. Č.) | Sudska praksa | Aktio