Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3262/22 ("TAPAS" d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Nematerijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3262/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3262/22, rješavajući apelaciju koju je podnio "TAPAS" d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio

"TAPAS" d.o.o. Zenica protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 193436 21 Rsž od 25. januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "TAPAS" d.o.o. Zenica iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Senad Brković advokat iz Zenice, podnio je 18. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Rs 193436 22 Rev od 21. aprila 2022. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 193436 21 Rsž od 25. januara 2022. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Rs 193436 21 Rs od 24. novembra 2021. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4148/21 od 8. juna 2022. godine, odbacio, pored ostalih, kao preuranjenu i apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u ovoj pravnoj stvari.

3. Presudom Općinskog suda od 24. novembra 2021. godine obavezan je apelant da tužiteljici N.H. na ime naknade nematerijalne štete isplati novčani iznos preciziran u izreci presude. Sud je u obrazloženju presude naveo da se apelant bavi, pored ostalog, ugostiteljskim uslugama spravljanja toplog obroka i da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod apelanta na radnom mjestu pomoćnika kuhara. Utvrdio je da je tužiteljica 17. aprila 2020. godine doživjela povredu na radu prilikom obavljanja redovnih poslova, zbog čega je tužbom tražila da joj apelant naknadi pretrpljenu nematerijalnu štetu. Utvrdio je da je do tužiteljičine povrede došlo isključivo apelantovom odgovornošću, kao imaoca opasne stvari - profesionalne mašine, koju je apelantica čistila kada se povrijedila. Naglasio je da je apelant odgovoran za nastalu štetu po principu objektivne odgovornosti, u smislu člana 154. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), jer nije preduzeo sve potrebne radnje i aktivnosti za stvaranje sigurnih uslova rada. Naveo je da je tužiteljica dokazala pretpostavku uzročnosti, u smislu člana 173. ZOO, odnosno mogućnost da je šteta nastala od opasne stvari. U odnosu na tužiteljičine dijagnoze ili terapije uspostavljene prije štetnog događaja, naveo je da se, suprotno apelantovim tvrdnjama, one ne mogu po automatizmu smatrati njenim doprinosom nastanku štetnog događaja. Istakao je da je vještak medicinske struke u svom nalazu i mišljenju naveo da između tužiteljičinog pada i njenih ranijih dijagnoza nema uzročno posljedične veze. Stoga je odbio apelantov prijedlog da sud odredi drugog vještaka, obrazloživši da je nalaz i mišljenje potpun i razumljiv i da je vještak na ročištu dao iscrpna objašnjenja svog nalaza i mišljenja. Iz tih razloga je zaključio da apelant ničim nije dokazao da je tužiteljica svojim radnjama doprinijela nastanku štetnog događaja, shodno članu 177. ZOO, jer na te okolnosti nije izveo nijedan dokaz.

4. Presudom Kantonalnog suda od 25. januara 2022. godine potvrđena je presuda od 24. novembra 2021. godine. Sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni sud, na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava, pravilno zaključio da je apelant odgovoran za nematerijalnu štetu koja je predmet tužbenog zahtjeva i da nema tužiteljičinog doprinosa. Sud je prihvatio kao pravilne sve iznesene razloge iz prvostepene presude.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. U vezi s tim ističe da je za štetni događaj isključivo odgovorna tužiteljica, budući da je prije zasnivanja radnog odnosa kod apelanta, kao i u vrijeme povređivanja imala od ranije narušeno zdravstveno stanje u vidu dijagnostifikovanog psihičkog oboljenja, kao i utvrđenog invaliditeta. Apelant ističe da nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke nije sačinjen na propisan način i smatra da je Općinski sud morao dozvoliti njegovu dopunu, odnosno da vještačenje provede drugi vještak.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, odluka od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud, čije razloge je kao pravilne prihvatio i drugostepeni sud, jasno obrazložio neosnovanost apelantovih prigovora, koje ističe i u apelaciji, u vezi sa apelantičinim doprinosom nastanku štetnog događaja i pravilnošću i potpunošću nalaza vještaka medicinske struke. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3262/22 ("TAPAS" d.o.o. Zenica) | Sudska praksa | Aktio