Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1043/21 (Tvornica kartona i ambalaže d.o.o. Cazin)
Odluka donesena 19. 09. 2024.
- Šta se ne smatra imovinom
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1043/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-
1043/21, rješavajući apelaciju Tvornice kartona i ambalaže d.o.o. Cazin – u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tvornice kartona i ambalaže d.o.o. Cazin – u stečaju podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 St 019594 20 Pž 6 od 11. januara 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tvornica kartona i ambalaže d.o.o. Cazin – u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Amir Kurbegović, advokat iz Bihaća, podnio je 29. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 St 019594 20 Pž 6 od 11. januara 2021. godine.
2. U stečajnom postupku nad apelantovom imovinom, Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje broj 17 0 St 019594 11 St od 6. novembra 2020. godine kojim je naloženo pravnim licima DOO „STAMPRESS“ Cazin i DOO „AGROHOLDING“ Cazin (u daljnjem tekstu: treća lica) da u roku od osam dana od dana prijema rješenja kupcu DOO „POLJO-SEMENTI“ Bihać (u daljnjem tekstu: kupac) „predaju nekretninu prodanu u postupku javnog nadmetanja“ (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Ukoliko treća lica ne postupe po navedenim uputama, postupak prinudnog izvršenja ispražnjenjem i predajom sporne nekretnine provest će apelantov stečajni upravnik, uz asistenciju sudske policije.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 St 019594 20 Pž 6 od 11. januara 2021. godine žalba trećih lica je uvažena i prvostepeno rješenje ukinuto. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud osporenim rješenjem počinio povredu odredaba člana 93. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), koje se shodno odredbi člana 102. Zakona o stečajnom postupku primjenjuju prilikom unovčenja nekretnina stečajnog dužnika. Kantonalni sud je naveo da konkretna odredba ZIP propisuje da nakon „polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi)“, kojim „određuje da se nepokretnost preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno“. Kantonalni sud je naveo da nije sporna činjenica da treća lica drže u posjedu spornu nekretninu koja je prodana u stečajnom postupku. Kantonalni sud je pojasnio da se apelant, kao stečajni dužnik nalazio u ugovornom odnosu sa trećim licima na osnovu zaključenih ugovora o zakupu, te da treća lica odbijaju predati u posjed zakupljene poslovne prostore u spornoj nekretnini. Dalje, navedeno je da prvostepeni sud u stečajnom postupku nije ovlašten za donošenje pobijanog rješenja i da predaju kupljene nekretnine kupac može ostvariti u redovnom sudskom postupku podnošenjem tužbe protiv trećih lica, sve u skladu sa odredbama Zakona o zakupu poslovnih prostorija i zgrada. Također, Kantonalni sud je ukazao da odredbe ZIP i Zakona o stečajnom postupku ne daju ovlaštenje prvostepenom sudu u stečajnom postupku da donese osporeno rješenje, te takav propust čini prvostepeno rješenje nezakonitim.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ukazuje da je Zakon o stečajnom postupku lex specialis u odnosu na druge posebne propise, te da stečajni upravnik i stečajni sud imaju obavezu unovčavati imovinu stečajnog dužnika. Smatra da je Kantonalni sud propustio da primjeni odredbe tog Zakona prema kojem se pravni poslovi stečajnog dužnika, pa tako i ugovori o zakupu, prekidaju ili su podložni reviziji. Smatra da mu je takvim postupanjem uskraćeno pravo da raspolaže svojom imovinom na zakonit način i njenim unovčavanjem namiri stečajne povjerioce.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni zapaža da je u stečajnom postupku nad apelantovom imovinom, sporna nekretnina prodana te da je rješenjem prvostepenog suda naloženo trećim licima da je predaju kupcu. Također, Ustavni sud podsjeća da je Kantonalni sud u osporenoj odluci, kojom je ukinuto prvostepeno rješenje, jasno ukazao da je prvostepeni sud povrijedio relevantne zakonske odredbe kada je naložio trećim licima, koja nisu stranka u postupku, da predaju sporne nekretnine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud naglasio da kupac u redovnom sudskom postupku može ostvariti predaju sporne nekretnine. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima. Naime, iz osporene odluke proizlazi da se osporenim rješenjem Kantonalnog suda odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima u vezi sa primjenom člana 93. ZIP-a, odnosno o ovlaštenju suda da u stečajnom postupku obaveže treća lica, koja nisu učestvovala u postupku, da kupcu predaju spornu nekretninu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić