Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2556/21 (I. J.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija preuranjena
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
- Nematerijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2556/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2556/21, rješavajući apelacije Ivanke Jurić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 62. stavak (7), te članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica
Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 26. ožujka 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije Ivanke Jurić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 451130 16 Gž.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Ivanki Jurić u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i
Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Ivanke Jurić podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 451130 16 Gž od 26. svibnja 2021. godine (u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda) u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ivanke Jurić podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 451130 16 Gž od 26. svibnja 2021. godine (u dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovni postupak) zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ivanka Jurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 17. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 451130 16 Gž od 26. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 451130 14 P od 21. siječnja 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2556/21.
2. Apelantica je posredstvom istog odvjetnika 11. svibnja 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 451130 21 Rev od 9. prosinca 2021. godine, te protiv prethodno navedenih odluka. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1649/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2556/21.
4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda, te Biroa zelene karte BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) i „Uniqa osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: umješač) zatraženo je 7. prosinca 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
5. Umješač nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
6. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 12. prosinca 2022. do 31. kolovoza 2023. godine, pa su navedeni odgovori dostavljeni apelantičinom punomoćniku na izjašnjenje. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
7. Na temelju članka 34. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. srpnja 2025. godine da dostavi informacije i dokaze o statusu predmeta u tom momentu. Općinski sud je 12. kolovoza 2025. godine dostavio obavijest o tome, a ona je dostavljena apelantičinom punomoćniku radi davanja eventualnog izjašnjenja. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
9. Apelantica je 13. kolovoza 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog radi naknade štete.
10. Presudom Općinskog suda od 21. siječnja 2016. godine obvezan je tuženi da apelantici na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan novčani iznos određen u izreci presude te da joj nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Odbijen je dio apelantičinog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je visinu tužbenog zahtjeva isključivo cijenio prema nalazu i mišljenju vještaka A. Z. koji je sačinjen na temelju medicinske dokumentacije u spisu i neposrednog pregleda apelantice. Sud je naveo da nije prihvatio prijedlog za novo vještačenje jer je nalaz i mišljenje ocijenio kao stručan i objektivan. Dalje je naveo da je odbio dio apelantičinog tužbenog zahtjeva za naknadu troškova liječenja jer ga nije potkrijepila dokazima.
11. Presudom Kantonalnog suda od 26. svibnja 2021. godine odbijena je apelantičina žalba i prvostupanjska presuda je potvrđena u odnosu na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete te u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za naknadu troškova liječenja. Navedenom presudom uvažena je žalba tuženog i prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu odluke o troškovima postupka, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
12. Kantonalni sud je u obrazloženju, prije svega, naveo da nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje drugog vještaka, a koji su propisani člankom 155. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, nalaz i mišljenje vještaka A. Z. nije bio ni nepotpun ni nerazumljiv, a taj vještak je decidirano i jasno odgovorio na sva apelantičina pitanja. U odnosu na apelantičine prigovore da vještak nije dao konkretne odgovore na pitanja jer „predmetno vještačenje ne spada u oblast za koju je određen“, sud je naveo da je u konkretnom slučaju vještak iz oblasti traumatologije-ortopedije imao stručno znanje da vještači nastale povrede. Kantonalni sud je dalje naveo da je na temelju odredaba članka 200. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), cijeneći Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (u daljnjem tekstu: Kriteriji), apelantici pravilno dosuđena naknada na ime nematerijalne štete. Također je istaknuo da apelantica nije izvela nijedan dokaz u odnosu na zahtjev za naknadu troškova liječenja i njihovu visinu. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da, u skladu s odredbama čl. 7. i 123. ZPP-a, nije dokazala istinitost svojih tvrdnji, te je o tom zahtjevu pravilno odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 126. ZPP-a.
13. Rješenjem Vrhovnog suda od 9. prosinca 2021. godine odbačena je apelantičina revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude.
14. Prema stanju u spisu predmeta i obavještenju Općinskog suda od 12. kolovoza 2025. godine, cijeli spis se nalazi kod Kantonalnog suda radi donošenja odluke o troškovima postupka.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica ponavlja navode koje je isticala tijekom postupka, a naročito ističe da visina naknade nematerijalne štete nije ispravno utvrđena, prigovara provedenom vještačenju i smatra da je sud trebao dozvoliti novo vještačenje. Također smatra da je u postupku dokazala utemeljenost zahtjeva za naknadu troškova liječenja. Apelantica osporava i odluku o troškovima postupka. Konačno, apelantica navodi „da su prvostupanjski i drugostupanjski sud nerazumno dugim trajanjem postupka“ povrijedili njezino pravo na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega traži i naknadu nematerijalne štete. b)Odgovori na apelaciju
16. Redovni sudovi, kao i tuženi, naveli su da u postupku nisu povrijeđena apelantičina prava. Osim toga, Općinski sud je naveo da je još uvijek u tijeku postupak u odnosu na odluku o troškovima postupka.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o obligacijskim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst zakona kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 195. stav (1) (1) Ko drugome nanese telesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko lečenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vreme lečenja.
Član 200. stav (1) (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.
18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. Članak 123. (1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza ustanoviti činjenice na temelju kojih će donijeti odluku.
Članak 126.
Ako sud na temelju ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću ustanoviti koju činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Članak 155. st. (1) i (3) (1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka. (3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno očitovanje stranaka, odrediti drugoga vještaka.
19. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravak, 7/13, 52/14 i 85/21) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 31. stavak (1)
Dužnosti predsjednika sud Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]
VI.Dopustivost a)Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda od 26. svibnja 2021. godine u dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovni postupak
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
21. U konkretnom slučaju, presudom Kantonalnog suda od 26. svibnja 2021. godine prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Također, Ustavni sud zapaža da postupak u tom dijelu još uvijek nije okončan s obzirom na to da se, prema obavještenju Općinskog suda od 12. kolovoza 2025. godine, cijeli spis se nalazi kod Kantonalnog suda radi donošenja odluke o troškovima postupka. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su apelacije u tom dijelu preuranjene.b)Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda od 26. svibnja 2021. godine u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda
22. U konkretnom slučaju apelantica je u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda osporila i rješenje Vrhovnog suda od 9. prosinca 2021. godine (predmet broj AP-
1649/22). S obzirom na to da je navedenim rješenjem apelantičina revizija odbačena kao nedozvoljena, slijedi da je konačna odluka u dijelu odluke o naknadi štete osporena presuda Kantonalnog suda protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-2556/21 podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.c)Dopustivost u odnosu na suđenje u razumnom roku
23. Ustavni sud zapaža da apelantica ukazuje na duljinu trajanja postupka koji nije u cijelosti okončan, pa su apelacije dopustive u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda. Također, apelacije ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te nisu očigledno (prima facie) neutemeljene u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije u ovom dijelu ispunjavaju uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje
26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
U odnosu na osporene odluke
28. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, dovodeći u svezu utvrđeno činjenično stanje s relevantnim odredbama ZOO-a i ZPP-a, dao dovoljna i relevantna obrazloženja o visini naknade nematerijalne štete, kao i u odnosu na naknadu troškova liječenja, zbog čega se ne može zaključiti da je takvo obrazloženje proizvoljno ili „očigledno nerazumno“. Ustavni sud također zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantičinim prigovorima koje ona ponavlja i u apelaciji, jasno obrazložio zašto prigovori koji se odnose na provedeno medicinsko vještačenje ne mogu utjecati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju (vidi točku 12. odluke). Osim toga, apelantica ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u odnosu na osporene odluke prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njezinu štetu.
30. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
31. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
32. Ustavni sud primjećuje da postupak nije u cijelosti okončan, odnosno da se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o troškovima postupka. Stoga, Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja konkretnog postupka razmatrati razdoblje od 13. kolovoza 2014. godine kao dana podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda, što ukupno iznosi više od jedanaest godina. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da se ne može zaključiti da je apelantica svojim postupcima utjecala na duljinu trajanja postupka.
33. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio prvostupanjsku presudu nakon jedne godine i pet mjeseci, dok je Kantonalnom sudu trebalo pet godina i tri mjeseca da odluči o apelantičinoj žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje za navedeno razdoblje pasivnosti u postupanju. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je presudom Kantonalnog suda od 26. svibnja 2021. godine predmet vraćen na ponovno odlučivanje o troškovima postupka, te da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, na temelju navedenog, Ustavni sud ukazuje da je duljina trajanja konkretnog postupka, koji još nije okončan, a priori suprotna načelu „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne zapaža takve izuzetne okolnosti. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sustavni problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53−66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
34. Na temelju iznesenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32−34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 900,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. b)Pravo na imovinu
36. Apelantica ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica tvrdnje o povredi tog prava temelji na istim tvrdnjama koje je isticala u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantičino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da postupak traje više od jedanaest godina, čemu je najviše doprinijela duljina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, a pri tome taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje za takvo prolongiranje donošenja odluke.
38. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantičini navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
39. Na temelju članka 18. stavak (3) točka l), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 62. stavak (7), te članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman