Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2594/21 (M. J.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2594/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2594/21, rješavajući apelacije Mirjane Jurič, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 27. studenog 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije Mirjane Jurič.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 470848 16 Gž od 20. svibnja 2021. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mirjani Jurič u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Mirjane Jurič podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 470848 16 Gž od 20. svibnja 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirjana Jurič (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 22. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 470848 16 Gž od 20. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 470848 14 P od 27. siječnja 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2594/21.
2. Apelantica je, posredstvom istog odvjetnika, 19. ožujka 2022. godine podnijela novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 470848 21 Rev od 21. prosinca 2021. godine te protiv prethodno navedenih odluka. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-1012/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2594/21.
4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 8. lipnja 2022. godine je od Kantonalnog i Općinskog suda, te 17. veljače 2023. godine od „Euroherc osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju (u predmetu broj AP-2594/21).
5. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. lipnja 2022. godine, Općinski sud 20. lipnja 2022. godine, dok tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
6. Odgovori na apelaciju su 14. srpnja 2022. godine dostavljeni apelantičinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelantica je 14. studenog 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog radi naknade štete.
9. Presudom Općinskog suda obvezan je tuženi apelantici na ime naknade štete isplatiti ukupan iznos od 4.252,30 KM, i to na ime duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti, za pretrpljeni bol i strah, te na ime troškova liječenja iznos od 600,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obvezan je tuženi apelantici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.698,98 KM. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je apelantica, nakon provedenog vještačenja, tužbeni zahtjev opredijelila na novčani iznos od 4.252,30 KM. Dalje je naveo da je odluku o troškovima donio u skladu s odredbom članka 386. stavak (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te je detaljno pobrojao u čemu se ti troškovi sastoje.
10. Presudom Kantonalnog suda apelantičina žalba je odbijena, kao i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Istom presudom žalba tuženog je uvažena i prvostupanjska presuda preinačena tako što je tuženi obvezan apelantici na ime naknade štete isplatiti ukupan iznos od 3.752,30 KM, te na ime troškova liječenja iznos od 100,00 KM. Osim toga, obvezan je tuženi da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 67,03 KM.
11. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je odluku o troškovima postupka donio u skladu s odredbama članka 383. st. (1) i (2), članka 386. stavak (1) i članka 396. st. (1), (2) i (3) ZPP-a. Dalje je naveo da bi apelantici, prema uspjehu u sporu u svakoj fazi postupka u odnosu na označenu vrijednost spora, pripali ukupni troškovi postupka u iznosu od 906,63 KM. Također je naveo da se apelantičini troškovi sastoje od troškova za sastavljanje tužbe, zastupanja na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu (uspjeh od 48 %), iznosa PDV-a te troškova vještačenja. Dalje je naveo da bi tuženom pripali ukupni troškovi u iznosu od 839,60 KM, te da se ti troškovi sastoje od troškova za sastavljanje odgovora na tužbu, zastupanja na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu (uspjeh 52 %), iznosa PDV-a te troškova za sastavljanje žalbe. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da prema načelu procesnog prebijanja, kada se od ukupnih apelantičinih troškova oduzmu ukupni troškovi tuženog, apelantici pripadaju troškovi postupka u iznosu od 67,03 KM.
12. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da apelantici ne pripadaju troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu jer u spisu ne postoji dokaz da ih je ona platila. Također je naveo da troškovi apelantičinog punomoćnika za uporabu vlastitog automobila na relaciji Ljubuški-Sarajevo-Ljubuški, kao i troškovi odsustva iz ureda zbog pristupa na ročištima nisu bili opravdani niti potrebni za vođenje parnice. U svezi s tim je naveo da je apelantica tužbu mogla podnijeti pred sudom gdje je štetna radnja počinjena ili pred sudom na čijem području je štetna posljedica nastupila. U ovom drugom slučaju, kako je navedeno, zastupanje ne bi izazvalo dodatne troškove prijevoza niti cjelodnevnog odsustva apelantičinog punomoćnika iz ureda. Kantonalni sud je naveo i da apelantica nije uspjela u žalbenom postupku te da joj ti troškovi ne pripadaju.
13. Rješenjem Vrhovnog suda odbačena je kao nedozvoljena apelantičina revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da su joj povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a koje reguliraju troškove postupka, te da joj nisu pravilno dosuđeni troškovi postupka u odnosu na uspjeh u sporu. Apelantica navodi da u trenutku podnošenja tužbe nije mogla znati vrijednost spora, odnosno da je vrijednost spora mogla opredijeliti tek nakon provedenog vještačenja. Također smatra da joj, neovisno o konačnom uspjehu u sporu, pripadaju troškovi pristojbe na tužbu i presudu te troškovi vještačenja. Osim toga, smatra da joj je Kantonalni sud trebao dosuditi troškove prijevoza i troškove odsustva iz ureda za punomoćnika. Konačno, apelantica smatra da je postupak predugo trajao te traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju
15. Kantonalni sud i Općinski sud su naveli da nisu povrijedili apelantičina prava na koja se u apelaciji poziva, odnosno da je apelacija neutemeljena.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 386. stavak (2) (2) Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova.
Članak 387. stavak (1) (1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti.
VI.Dopustivost i meritum
17. U konkretnom slučaju apelantica je u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda osporila i rješenje Vrhovnog suda (predmet broj AP-1012/22). Budući da je tim rješenjem apelantičina revizija odbačena kao nedozvoljena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-2594/21 podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelantica smatra da su joj u postupku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje
19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
U odnosu na osporene odluke
21. Apelantica smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, rješavati probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
22. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava presude redovnih sudova u odnosu na dosuđene troškove postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim niti očigledno nerazumnim.
Ustavni sud naglašava da redovni sudovi imaju diskrecijsko pravo da, nakon što utvrde da se radi o djelomičnom uspjehu u parnici, odluče na koji način će stranke snositi troškove postupka i da u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredbi o tome što se smatra djelomičnim uspjehom u parnici, odredbe ZPP-a tumače u skladu s načelima zakonitosti i pravičnosti, uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-536/04 od 27. svibnja 2005. godine, toč. 22. i 23., dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je pitanje u svezi s odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova prijevoza i troškova odsustva iz ureda razmatrao u više odluka i da u svezi s tim nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi, npr. Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/17 od 22. svibnja 2019. godine, točka 27., dostupnu na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni stajalište koje je o spornom pitanju zauzeo u svojoj praksi, pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženje u navedenoj odluci. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u svojoj praksi također rješavao pitanje opravdanosti troškova u svezi s dolaskom punomoćnika izvan sjedišta suda, te da u tom pogledu nije utvrdio kršenje navedenih prava (vidi Europski sud, Fajković i dr. protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 11. veljače 2020. godine, predstavka broj 38868/17).
23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, stavak 18.).
25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe 14. studenog 2014. godine pa do donošenja presude Kantonalnog suda 20. svibnja 2021. godine kao konačne odluke u postupku, što ukupno iznosi šest i pol godina.
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da apelantica svojim postupcima nije utjecala na duljinu trajanja postupka.
27. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao godinu i dva mjeseca, dok je Kantonalnom sudu bilo potrebno razdoblje od pet godina i četiri mjeseca da odluči o žalbama. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
28. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 400,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
30. Apelantica također smatra da joj je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknula u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantičino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije imajući u vidu da je parnični postupak trajao šest i pol godina, od čega pet godina i četiri mjeseca pred Kantonalnim sudom, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.
32. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantičini navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
33. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman