Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-381/23 (V. S.)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-381/23
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-381/23, rješavajući apelaciju Vahida Softića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Vahida Softića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 3 0 K 093218 22 Kž 4 od 22. decembra 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vahid Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa advokat Stjepan Ćaćić iz Tuzle, podnio je 23. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 093218 22 Kž 4 od 22. decembra 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 K 093218 22 K od 15. decembra 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je 31. januara 2023. godine od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su 15. i 20. februara 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Tužilaštvo nije dostavilo svoj odgovor u ostavljenom roku.
4. Ustavni sud je 17. i 20. februara 2023. godine apelantu dostavio odgovore Kantonalnog suda i Općinskog suda na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Rješenjem Općinskog suda od 27. augusta 2022. godine apelantu je kao osumnjičenom određen pritvor u trajanju od mjesec dana, koji se ima računati od 26. augusta 2022. godine kao dana lišenja slobode. Tužilaštvo je 20. septembra 2022. godine optužilo apelanta za krivično djelo sprečavanja službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 358. stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) i u stjecaju s krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Apelantu je rješenjem Općinskog suda od 23. septembra 2022. godine pritvor produžen za još dva mjeseca. Općinski sud je 10. novembra 2022. godine donio presudu kojom je apelanta oglasio krivim za počinjena krivična djela i izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. Istog dana Općinski sud je donio i rješenje kojim je ukinuo pritvor i naložio da se apelant odmah pusti na slobodu. Rješenjem Kantonalnog suda od 29. novembra 2022. godine djelimično je uvažena žalba Tužilaštva, ukinuto je navedeno rješenje Općinskog suda i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.
Postupak u kojem su donesena osporena rješenja
7. Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 K 093218 22 K od 15. decembra 2022. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu je određen pritvor, koji može trajati najduže devet mjeseci, počev od izricanja prvostepene presude pa do 10. augusta 2023. godine ili do nove odluke suda.
8. U ponovljenom postupku Općinski sud je ispitao opravdanost daljnje mjere pritvora u smislu člana 302. u vezi sa članom 152. st. (1) i (3) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). Zaključeno je da i dalje postoje razlozi za produženje pritvora apelantu nakon izricanja prvostepene presude, radi neometanog vođenja krivičnog postupka. Općinski sud je istakao da je uzeo u obzir sve okolnosti u vezi s izvršenjem krivičnih djela i s apelantovom ličnošću. Ukazano je da je apelant prilikom izvršenja krivičnih djela iskazao “krajnje nasilno i bezobzirno postupanje uz visok stepen agresivnosti i upornosti“. Kada se radi o okolnostima u vezi s apelantovom ličnošću, Općinski sud je istakao da je apelant do sada 14 puta osuđivan za razna krivična djela, uključujući i istovrsna krivična djela. Slijedom toga je zaključeno da je apelant lice sklono kriminalu te da dosadašnje pravomoćno izrečene osude nisu ostvarile svoj cilj s aspekta specijalne prevencije. Postupajući po službenoj dužnosti, Općinski sud je ispitao mogućnost da se apelantu umjesto pritvora izreknu mjere zabrane. Uzevši u obzir navedene okolnosti u vezi s načinom izvršenja krivičnih djela i apelantovom ličnošću, Općinski sud je zaključio da se svrha određivanja pritvora ne može ostvariti izricanjem bilo koje od mjera zabrane. Sud je ukazao da bi apelant, ako bi bio na slobodi, bio u prilici to zloupotrijebiti „uslijed odsustva cjelodnevnog zaštitarskog nadzora“, te bi mogao ponoviti isto ili slično krivično djelo.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 K 093218 22 Kž 4 od 22. decembra 2022. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ocijenio da su neprihvatljivi apelantovi navodi da u prvostepenom rješenju nisu navedeni razlozi zbog kojih Općinski sud smatra da se postupak dalje ne bi uspješno vodio ako bi apelant boravio na slobodi. Također, ocijenjeno je da su neosnovani i apelantovi navodi da je krivična djela počinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti te da je Općinski sud zanemario ovu okolnost. Pravilnost prvostepenog rješenja ne dovode u pitanje ni žalbene tvrdnje da je apelant starije životne dobi, da je nakon ukidanja pritvora proveo 25 dana na slobodi i da u tom periodu nije učinio nijedno krivično djelo, te da je poduzetnik koji vodi starački dom. Zaključeno je također da su u prvostepenom rješenju dati jasni i određeni razlozi koje prihvata i Kantonalni sud. Budući da apelant nije osporio razloge u vezi s načinom počinjenja krivičnih djela i njegovom ličnošću, Kantonalni sud je istakao da su ispunjeni svi uvjeti da mu se produži pritvor nakon izricanja prvostepene presude.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prije svega, navodi se da „apsolutno ne stoje“ razlozi zbog kojih je apelantov pritvor određen/produžen. Nadalje, apelant navodi da će njegov boravak u pritvoru dostići vrijeme trajanja izrečene kazne na osnovu prvostepene presude. Smatra da je na taj način „očigledno zanemarena srazmjernost izrečene kazne zatvora i pritvora“, koji se, prema apelantovom shvatanju, pretvorio u kaznu. Navodi također da redovni sudovi nisu suštinski razmatrali mogućnost određivanja alternativnih mjera pritvoru, pa ističe da „nije izbjegao bilo kakvu obavezu prema organima gonjenja“.
II.Odgovori na apelaciju
11. Kantonalni sud je istakao da su apelantovi navodi neosnovani, te da u žalbenom postupku nisu prekršena prava na koja apelant ukazuje.
12. Općinski sud je istakao da su navodi u apelaciji u velikoj mjeri identični navodima koje je apelant iznio i u žalbi protiv prvostepenog rješenja, te da nema potrebe ponovo iznositi razloge i argumente u pogledu njihove neosnovanosti.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 152. st. (1), (3) i (5) Pritvor poslije izricanja presude (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud može optuženom odrediti odnosno produžiti pritvor, ako je to neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost počinioca. U ovim slučajevima donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(3) Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još devet mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u roku od devet mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke. Izuzetno, u složenim predmetima i iz važnih razloga odlukom vijeća pritvor se može produžiti za još najduže šest mjeseci.
(5) Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne.
Član 302.
Pritvor poslije izricanja presude Za određivanje, produženje ili ukidanje pritvora poslije objavljivanja presude primjenjivaće se odredba člana 152. ovog zakona.
VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
17. Član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
a) u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;
18. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj se lica koja su pritvorena nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude, bez obzira na to da li su prije toga bila u pritvoru ili ne, nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Prema toj praksi, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi Evropski sud, W.A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, broj predstavke 38958/16, tač. 32. i 33. s daljnjim referencama). Osim toga, svako lišenje slobode mora biti „zakonito“, što uključuje i poštovanje „zakonom propisanog postupka“. U vezi s tim, Evropska konvencija upućuje na nacionalno pravo i nameće obavezu da pritvor bude u skladu s materijalnim i procesnim pravilima tog prava (vidi Evropski sud, Asanović protiv Crne Gore, presuda od 20. maja 2021. godine, broj predstavke 52415/18, tačka 64. s daljnjim referencama).
19. U konkretnom slučaju, nesporno je da je apelant prvostepenom presudom Općinskog suda proglašen krivim za počinjenje krivičnog djela i da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. To znači da postoji direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o određivanju apelantovog pritvora. Što se tiče saglasnosti osporenih rješenja s domaćim zakonom, Ustavni sud zapaža je apelantov pritvor određen na osnovu odredbi člana 152. stav (1) ZKPFBiH u vezi sa članom 302. ZKPFBiH. Prema tim zakonskim odredbama, određivanje odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude vezuje se za ocjenu suda da je takva mjera neophodna radi neometanog vođenja krivičnog postupka uzimajući u obzir sve okolnosti u vezi s izvršenjem krivičnog djela, odnosno s ličnošću učinioca. Međutim, to ne znači da se osim navedenih okolnosti, prilikom primjene odredbe člana 152. stav (1) ZKPFBiH, ne mogu razmatrati i osnove iz člana 146. stav 1. tač. a), c) i d) ZKPFBiH. Pri tome, stvar je ocjene suda u svakom konkretnom slučaju o tome koje su to činjenice koje se mogu podvesti pod pojam okolnosti koje su u vezi s izvršenjem krivičnog djela, odnosno okolnosti koje su u vezi s ličnošću učinioca, te da li one imaju utjecaj na neometano vođenje krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1262/21 od 23. juna 2021. godine, tač. 36. i 37. s daljnjim referencama, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
20. U konkretnom slučaju, svoju odluku o neophodnosti određivanja pritvora apelantu nakon izrečene prvostepene presude redovni sudovi su ocijenili u svjetlu okolnosti koje su u vezi s načinom izvršenja krivičnih djela i apelantovom ličnošću. Obrazloženja koja su redovni sudovi dali u vezi s navedenim okolnostima Ustavni sud smatra jasnim, preciznim i dovoljno obrazloženim (vidi tačku 9. ove odluke). Naime, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ocijenili sve relevantne činjenice u međusobnoj povezanosti i na osnovu toga zaključili da bi apelant mogao ometati daljnji tok krivičnog postupka i ponoviti krivično djelo. U vezi s apelantovim navodima da se pritvor „pretvorio u kaznu“ i da će vrijeme provedeno u pritvoru dostići izrečenu kaznu zatvora, Ustavni sud ukazuje da je apelant prvostepenom presudom od 10. novembra 2022. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci te da iz navedenog nesporno proizlazi da njegova kazna nije istekla, niti je vrijeme koje je apelant u pritvoru dostiglo izrečenu kaznu zatvora. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u izreci osporenog prvostepenog rješenja navedeno da apelantov pritvor „može trajati najduže devet mjeseci...“ Dakle, upotrijebljena jezička formulacija jasno ukazuje na mogućnost, a ne na definitivno određeno vrijeme trajanja apelantovog pritvora, kako to apelant tvrdi. Pri tome, Ustavni sud napominje da postoji obaveza redovnog suda da sve dok traje krivični postupak vodi računa o primjeni odredbe člana 152. stav (5) ZKPFBiH, kojom je propisano da se „pritvor uvijek ukida istekom izrečene kazne“. Zbog toga Ustavni sud ove apelantove navode smatra neosnovanim.
21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne može zaključiti da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili odredbe člana 302. u vezi sa članom 152. st. (1) i (3) ZKPFBiH. Također, suprotno apelantovim tvrdnjama, redovni sudovi su ocijenili i to da li je pritvor jedina mjera kojom se može osigurati uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u apelantovom slučaju egzistiraju takve okolnosti koje upućuju na postojanje općeg interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos pretpostavci nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode koji se tiču navodne proizvoljnosti u obrazloženjima razloga za određivanje njegovog pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije.
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. VII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije kada redovni sudovi nisu propustili da navedu konkretne razloge i okolnosti koje opravdavaju zaključak da je apelantovo zadržavanje u pritvoru nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude neophodno radi neometanog vođenja postupka.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić