Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-674/23 (D.R. i Agropetrol doo Kostajnica)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-674/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-674/23, rješavajući zahtjev D.R. i Agropetrol doo Kostajnica za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev D.R. i Agropetrol doo Kostajnica, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. D.R. i Agropetrol doo Kostajnica (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Saša Topić advokat iz Banja Luke, podnijeli su 10. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 I 027837 22 Gž 2 od 25. novembra 2022. godine. Apelanti su podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 I 027837 21 I 2 do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Tražitelj izvršenja Atos Bank a.d. Banja Luka (Pravni sljednik Sberbank a.d. Banja Luka; u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 15. novembra 2018. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate potraživanja vsp. 201.502,17 KM. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju broj 76 0 I 027837 18 I od 27. novembra 2018. godine odredio predloženo izvršenje.

3. Osnovni sud je, zatim, rješenjem broj 76 0 I 027837 21 I 2 od 24. juna 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 25. novembra 2022. godine, odbio apelantov prigovor podnesen protiv rješenja o izvršenju od 27. novembra 2018. godine. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je Osnovni sud na osnovu izvršne isprave, notarski obrađeneg ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteke) od 12. jula 2011. godine i aneksa ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteke) od 29. avgusta 2013. godine, donio rješenje o izvršenju od 27. novembra 2018. godine. Navedenim rješenjem, sud je odredio izvršenje na nekretninama i to: kući i dvorištu u vlasnišvu prvoapelanta sa dijelom 1/1, te na poslovnom prostoru u vlasništvu drugoapelanata sa dijelom 1/1, sve preciznije navedeno u izreci rješenja od 27. novembra 2018. godine (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Prema ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je, prihvatajući nalaz vještaka finansijske struke od 6. oktobra 2021. godine, odredio predloženo izvršenje. U vezi s tim, navedeno je da iz nalaza vještaka proizlazi da je pravni prednik tražioca izvršenja zaključio sa apelantima ugovor o kreditu od 12. jula 2011. godine (u daljnjem tekstu: sporni ugovor o kreditu), ugovor o zasnivanju založnog prava (hipoteke) također od 12. jula 2011. godine (u daljnjem tekstu: sporni ugovor o hipoteci) i aneks ugovora o hipoteci od 29. avgusta 2013. godine (u daljnjem tekstu: aneks). Također je navedeno da je nalazom vještaka financijske struke utvrđeno da je apelantov dug po osnovu spornog ugovora o kreditu, na dan dospijeća potraživanja (5. septembar 2018. godine) iznosio 201.502,17 KM. U vezi s tim, Okružni sud je zaključio da je nesporno utvrđeno da je navedeni nalaz vještaka finansijske struke u skladu i sa drugim materijalnim dokazima u spisu.

4. Okružni sud je ocijenio da su neosnovani žalbeni navodi apelanata kojima su ukazivali na pogrešnu primjenu matrijalnog prava budući da, po njihovom mišljenju, visina duga nije utvrđena u skladu sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacija aktive banke (u daljnjem tekstu: Odluka). U vezi s tim, Okružni sud je obrazložio da se navedenom Odlukom uređuju samo prava i obaveze između banke kao finansijske organizacije i Agencije za bankarstvo kao nadzornog organa, dok se Odluka ne primjenjuje na ugovorne odnose između banaka i korisnika kredita.

5. Dalje, Okružni sud je ocijenio da je neosnovan i prigovor apelanata da sporni ugovor i aneks ne predstavljaju izvršnu ispravu koja je notarski obrađena u skladu sa Zakonom o notarima. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je, saglasno odredbi člana 23. stav 1. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), izvršna isprava izvršna notarska isprava. Takvu ispravu, u skladu sa odredbama člana 102. stav 1. Zakona o notarima, predstavlja otpravak orginala u svrhu izvršenja (u daljnjem tekstu: otpravak originala). Okružni sud je naveo da je tražilac izvršenja svoj prijedlog za izvršenje zasnovao na otpravku orginala, sa potvrdama notara broj OPU-1068/2011 broj OPU- 1029/2013, obje od 14. septembra 2018. godine. U vezi s tim, navedeno je da je notar, postupajući u skladu sa odredbama člana 100. st. 1. i 3. Zakona o notarima, izdao otpravak koji po obliku, formi i sadržaju u cijelosti odgovara orginalu koji se nalazi u spisu. Na osnovu toga,, Okružni sud je zaključio da sporni ugovor o hipoteci i njegov aneks, ispunjavaju uslove da se smatraju izvršnom notarskom ispravom u skladu sa članom 85. stav 1. Zakona o notarima. Stoga je Okružni sud zaključio da je tražilac izvršenja prijedlog za izvršenje zasnovao na otpravku orginala koji je sačinjen u skladu sa članom 85. stav 1., članom 100. st. 1, 2. i 3. i članom 102. Zakona o notarima, te da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odredio predloženo izvršenje.

6. Dalje, Okružni sud je zaključio i da je u konkretnom slučaju nesporno dokazano da je, shodno odredbama člana 313. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), ugovoren način ispunjenja obaveza apelanata kao korisnika kredita, što je sve precizirano članom 13. spornog ugovora o kreditu. Okružni sud je, također ocijenio neosnovanim žalbene navode apelanata kojim su ukazivali da je prvostepeni sud propustio da odluči o ništavosti aneksa ugovora o hipoteci , jer se o pitanju ništavosti aneksa ne može raspravljati i odluka donositi u izvršnom postupku.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Smatraju da notar nije postupao u skladu sa „Pravilnikom o radu notara“ kada je izdao otpravak originala u svrhu izvršenja ugovora o zasnivanju založnog prava sa potvrdom broj OPU-1068/2011 od 14. septembra 2018. godine. Pri tome, apelanti nisu precizirali u čemu se to nepostupanje tačno ogleda, odnosno u čemu vide propuste notara. Također, apelanti smatraju da „banka (tražilac izvršenja) nije vršila „uračunavanje ispunjenja obaveza“ u skladu sa Odlukom koja obavezuje banke da uračunavaju ispunjenje obaveza dužnika u slučaju dužih kašnjenja kakav je konkretno slučaj. Smatraju da bi, primjenom navedene Odluke potraživanje tražioca izvršenja prema apelantima bilo u iznosu od 92.840,01 KM umjesto utvrđenog iznosa od 201.502,17 KM.

8. U obrazloženju zahteva za donošenje privremene mjere, apelanti su naveli da ovu mjeru traže „jer bi apelacija bila bespredmetna ako se nekretnine izvršenika (apelanata) prodaju“.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za privremenu mjeru, već su taj zahtjev zasnovali isključivo na tvrdnjama o povredama njihovih ustavnih prava koje se tiču merituma predmeta. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-674/23 (D.R. i Agropetrol doo… | Sudska praksa | Aktio