Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1542/21 (N. K.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1542/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-1542/21, rješavajući apelaciju Novaka Kujačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Novaka Kujačića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 V 017899 20 Rev 2 od 24. februara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Novaka Kujačića protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 V 017899 15 Rev od 14. jula 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Novak Kujačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Alija Galijatović i Mirza Pecikoza“ Sarajevo, podnio je 6. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 95 0 V 017899 20 Rev 2 od 24. februara 2021. godine i 95 0 V 017899 15 Rev od 14. jula 2016. godine. Apelant je nekoliko puta urgirao donošenje odluke u njegovom predmetu.

Uvodne napomene

2. Rješenjima nadležnog organa od 6. jula 2010. godine i 1. augusta 2013. godine eksproprisane su apelantove nekretnine u svrhu izgradnje graničnog prijelaza Klobuk. Nakon toga, pokrenut je vanparnični postupak pred Osnovnim sudom u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi odlučivanja o visini naknade za apelantove eksproprisane nekretnine i naknade izgubljene koristi.

3. U toku tog postupka, rješenjem Vrhovnog suda broj 95 0 V 017899 15 Rev od 14. jula 2016. godine, odbijena je apelantova revizija u odnosu na nižestepene odluke, u dijelu kojim je Republika Srpska (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) obavezana da na ime naknade za eksproprisane nekretnine isplati apelantu iznos od 9,00 KM po m². Dalje, navedenim rješenjem djelomično je usvojena apelantova revizija i ukinuta nižestepena odluka u pogledu odluke o naknadi izgubljene koristi i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovni postupak.

Postupak okončan osporenom odlukom

4. U ponovnom postupku, Osnovni sud je rješenjem broj 95 0 V 017899 17 V 4 od 4. decembra 2018. godine, obavezao korisnika eksproprijacije da apelantu isplati iznos od 3.823,80 KM po osnovu naknade za izgubljenu korist, koji bi apelant ostvario dotadašnjim načinom iskorištavanja eksproprisanih nekretnina u periodu od 15. marta 2009. godine do 6. juna 2018. godine.

5. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je, postupajući po uputama drugostepenog suda, naložio vještaku poljoprivredne struke Mirku Komneniću da dopuni svoj ranije sačinjeni nalaz i mišljenje. Vještaku je naloženo da izračuna koliki je prihod apelant ostvario dotadašnjim načinom iskorištavanja eksproprisanih nekretnina i to tako da izračuna prihod koji je apelant ostvario od dana početka rada njegove firme do dana stupanja korisnika eksproprijacije u posjed nekretnina, te prihod koji je ostvario od dana stupanja korisnika eksproprijacije u posjed do dana sačinjavanja dopune nalaza. Nakon toga, naloženo mu je da izračuna njihovu razliku, da bi se iz nje mogla utvrditi visina izgubljene koristi. Osnovni sud dalje naveo da nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja ovog vještaka, jer ju je vještak sačinio „potpuno samovoljno i ignorišući rješenje o predmetu i obimu vještačenja, te ga zasnovao na projekciji razvoja poljoprivrednog gazdinstva, na kojoj je zasnovao i raniji nalaz“. Kako stranke nisu postigle saglasnost o tome ko će raditi novo vještačenje, Osnovni sud je za vještaka poljoprivredne struke odredio Vericu Greda. Nakon što je vještak dostavila nalaz i mišljenje, sud je ocijenio da je on jasan i obrazložen i sačinjen po uputama suda, pa ga je u potpunosti prihvatio i na njemu zasnovao svoju odluku. U vezi s tim, ukazano je da je vještak u nalazu zaključila da se u ovom slučaju radi o poljoprivrednoj a ne stočarskoj proizvodnji, jer se izračunavanje odnosilo na dio eksproprisanih nekretnina koji su u naravi pašnjaci. Dalje je ukazano da je vještak utvrdila izmaklu korist na osnovu poljoprivredne proizvodnje tj. prinosa sijena na eksproprisanim nekretninama. Također, Osnovni sud je naveo i da je vještak geodetske struke, u dopuni svog nalaza istaknuo da apelantu nije onemogućen pristup nekretninama koje se nalaze sjeverno i zapadno od graničnog prelaza.

6. Rješenjem Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 V 017899 19 Gž 6 od 17. juna 2019. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, te apelantu dosuđena zakonska zatezna kamata na utvrđenu naknadu za izgubljenu korist. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelant eksproprisanu nekretninu koristio za progon krupne i sitne stoke do drugih nekretnina i farme, te za ispašu. Stoga mu, u smislu odredbe člana 62. Zakona o eksproprijaciji, pripada izgubljena korist koju bi ostvario takvim dotadašnjim načinom iskorištavanja eksproprisane nekretnine, dakle, za ispašu stoke. Istaknuto je da je ovu visinu izgubljene koristi utvrdila i vještak Verica Greda. Okružni sud je zaključio da apelantovi navodi da je došlo do redukovanja stočnog fonda i da nije premjestio dvije postojeće štale, ne mogu dovesti do primjene člana 62. Zakona o eksproprijaciji na način kako to apelant zahtijeva. Istaknuto je da nisu eksproprisani poljoprivredni objekti i kuća, te da je na njima moguće obavljati poljoprivrednu proizvodnju. Također je istaknuto da je putem oko ograđenog graničnog prelaza moguće progoniti stoku na ispašu, kao i na drugi način obezbijediti napajanje stoke.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 95 0 V 017899 20 Rev 2 od 24. februara 2021. godine, odbijena je apelantova revizija podnesena protiv rješenja Okružnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se pod izgubljenom koristi u smislu člana 62. Zakona o eksproprijaciji podrazumijeva faktička korist koju je vlasnik imao od nekretnine, a ne korist koju je ta nekretnina mogla dati da je korištena na određeni način. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno apelantu dosudili sporni iznos na ime naknade izgubljene koristi, prihvatajući nalaz vještaka Verice Greda. Istaknuto je i da je vještak obračun izmakle koristi izvršila u skladu sa uputama iz ranijeg revizijskog rješenja, pa su neosnovani apelantovi da nije tako urađeno. Također, Vrhovni sud je zaključio da su neosnovani i ostali apelantovi prigovori u pogledu ličnosti ovog vještaka i njenog nalaza. Vrhovni sud je dalje naveo da je Agencija za posredničke i informatičke i finansijske usluge uvjerenjem potvrdila da je apelantov sin nosilac porodičnog gazdinstva od 15. maja 2008. godine. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je zaključio da apelant nije stvarno legitimisan za izmaklu korist po osnovu „stočarske proizvodnje“, jer on nije nosilac porodičnog gazdinstva. Istaknuto je da na navedeni zaključak upućuje i činjenica da nosilac poljoprivrednog gazdinstva ne mora biti i vlasnik zemljišta. Dalje, Vrhovni sud je zaključio da ni činjenica da apelant, njegova supruga i sin, kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva žive u zajedničkom domaćinstvu, nije od značaja za zakonitost i pravilnost drugostepenog rješenja. Naime, svojstvo nosioca porodičnog gazdinstva se dokazuje, kako je sud naveo, sasvim drugom ispravom.

8. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza, proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Osim toga, apelant ukazuje i na kršenje prava na pristup sudu i prava na obrazloženu presudu. Apelant posebno ukazuje na proizvoljnost u postupku imenovanja vještaka, kao i pri ocjeni tog nalaza. Traži da Ustavni sud „prihvati“ njegov zahtjev u pogledu određivanja naknade za eksproprisane nekretnine i naknade za izmaklu korist. Također navodi da su sudovi „protivzakonito produžavali“ konkretni postupak, pa stoga predlaže da Ustavni sud „zbog dobitka vremena“ prihvati precizirani iznos za očekivanu neto dobit za period od 2015.-

2021. godinu. Apelant ukazuje i na niz navodnih nezakonitosti u postupku prilikom utvrđivanje naknade za eksproprisane nekretnine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. a)Protek roka u odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 95 0 V 017899 15 Rev od 14. jula 2016. godine

10. Apelant je ukazao na niz navodnih nepravilnosti u postupku utvrđivanja naknade za eksproprisane nekretnine, mada kao osporenu odluku nije naveo rješenje Vrhovnog suda od 14. jula 2016. godine kojim je postupak u tom dijelu okončan. Ustavni sud primjećuje da u spisu nema dokaza o tačnom datumu kada je apelant primio rješenje Vrhovnog suda od 14. jula 2016. godine. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je tom odlukom također ukinuto nižestepeno rješenje u pogledu odluke o naknadi izgubljene koristi i predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je navedeno rješenje Vrhovnog suda apelant morao primiti prije 7. februara 2017. godine, kada je donesena nova prvostepena odluka u ponovnom postupku utvrđivanja naknade za izgubljenu korist u kojem je učestvovao. Imajući u vidu da je apelacija u odnosu na dio tog rješenja koji se odnosi na utvrđivanje naknade podnesena 6. maja 2021. godine, proizlazi da je podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio ovu odluku.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.b)Dopustivost prima facie u odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 95 0 V 017899 20 Rev 2 od 24. februara 2021. godine

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti ovog dijela apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).

13. U vezi sa apelantovim navodima, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, što je potvrdio i Vrhovni sud u osporenoj odluci, pažljivo cijenio izvedene dokaze i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je odredio i prihvatio vještačenje vještaka Verice Greda. Naime, Osnovni sud je postupao u skladu sa svojim procesnim ovlaštenjima kada je, u nedostatku sporazuma stranaka, donio odluku o tome ko će biti određen za vještaka (tada važeći član 148. stav 3. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku). Osim toga, budući da nije sud „četvrte instance“, Ustavni sud neće odlučivati o visini naknade za izgubljenu korist na način na koji apelant traži u apelaciju.

15. U vezi s apelantovim navodima da mu je prekršeno pravo na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća da sama činjenica da je apelant ishodio da Vrhovni sud donese odluku u kojoj je odlučivano o meritumu predmeta nepobitno potvrđuje da je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1521/16 od 17. jula 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

16. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbe člana 18. stava (3) tačka c) i stava (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1542/21 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio