Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/22 (H.M.W.M.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

  • Upravni postupak
  • Protjerivanje stranaca
  • Strani državljanin
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5002/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-5002/22, rješavajući apelaciju H. M. W. M, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. M. W. M.

podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 044626 22 U od 21. decembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. H.M.W.M. (u daljnjem tekstu: apelant), državljanin Egipta, trenutno smješten u Imigracioni centar Istočno Sarajevo, kojeg zastupa Haris Rizvanović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 044626 22 U od 21. decembra 2022. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se „odlaže izvršenje protjerivanja stranca po presudi [Suda BiH] br. S1 3 U 044626 22 U od dana 21.12.2022. godine“, do donošenja odluke o apelaciji. Uvodne napomene

2. Služba za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) je 24. novembra 2022. godine donijela rješenje kojim je apelantu izrekla mjeru protjerivanja iz Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), sa zabranom ulaska i boravka na teritoriji BiH na period od 3 godine. Služba je rješenje donijela na osnovu člana 106. stav (1) tačka j) Zakona o strancima jer je utvrđeno da apelantovo prisustvo predstavlja prijetnju javnom poretku i sigurnosti BiH.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

3. Služba je po službenoj dužnosti donijela rješenje broj UP-1/18.5.-07.3-2455/22 od 24. novembra 2022. godine o stavljanju apelanta pod nadzor smještajem u ustanovu specijalizovanu za prihvat stranaca – Imigracioni centar. Nadzor je određen radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju i u cilju sprečavanja slobodnog i neograničenog kretanja jer je utvrđeno da apelant predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, javnom poretku i međunarodnim odnosima BiH. Rješenjem je određeno trajanje navedene mjere za period od 24. novembra 2022. godine dok se ne stvore uslovi za apelantovo udaljenje, a najduže 90 dana.

4. U obrazloženju rješenja je konstatovano da su se u konkretnom slučaji stekli uslovi za primjenu odredbe člana 118. stav (3) tačka a) Zakona o strancima, s obzirom na to da je utvrđeno da je apelantu rješenjem Službe izrečena mjera protjerivanja sa teritorije BiH jer, prema informaciji Obavještajno sigurnosne agencije BiH (u daljnjem tekstu: OSA), apelant predstavlja prijetnju javnom poretku i sigurnosti BiH. Tom odredbom je propisano da se strancu određuje stavljanje pod nadzor smještanjem u imigracioni centar „ako postoje osnovi sumnje da bi nakon donošenja rješenja o protjerivanju slobodno i neograničeno kretanje stranca moglo ugroziti javni poredak, javni red i mir ili bezbjednost ili međunarodne odnose BiH ili predstavljati prijetnju javnom zdravlju u BiH, odnosno ako je utvrđeno da predstavlja prijetnju za javni poredak, javni red i mir ili bezbjednost BiH“.

5. Apelant je podno žalbu protiv rješenja Službe. Ministarstvo je rješenjem broj UP-II-06-07-2- 117/22 od 8. decembra 2022. godine odbilo žalbu kao neosnovanu.

6. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 044626 22 U od 21. decembra 2022. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva. Sud BiH je u obrazloženju presude konstatovao da je apelantu nadzor određen primjenom člana 118. stav 3. tač. a) i b) Zakona o strancima. Ukazao je da je članom 118. stav (3) tačka b) Zakona o strancima propisano da se strancu određuje stavljanje pod nadzor smještanjem u imigracioni centar „radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju ili u drugom slučaju kad mu je izrečena mjera protjerivanja[...]“. Sud BiH je istakao da je prema navedenim odredbama stavljanje pod nadzor obligatornog karaktera. Ukazano je da iz informacija OSA-e, u koju je i sud izvršio uvid, proizilazi da postoje „sigurnosne smetnje za njegov boravak u BiH“, o čemu je Služba upoznala apelanta. Sud BiH je zatim detaljno elaborirao ovlaštenja OSA-e prema odredbama Zakona o obavještajno sigurnosnoj agenciji, u vezi sa odredbama člana 8. stav 4. Zakona o strancima. Na osnovu toga je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u postupanju upravnih organa. Sud BiH je istakao da se radi o nužnoj mjeri u demokratskom društvu, te da su upotrijebljena sredstva i željeni cilj u proporcionalnom odnosu. Zbog toga je Sud BiH ocijenio da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava iz čl. 5, 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da se radi o postupku protjerivanja koji je nesporno u toku.

7. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština apelantovih navoda u vezi sa povredom navedenih prava sastoji se u tvrdnji da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer se osporena odluka zasniva na izvještaju OSA-e u koji nije imao uvid. U vezi s tim, apelant se poziva na presudu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Šćepanović protiv Bosne i Hercegovine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Apelant smatra da je osporenom odlukom kojom mu je određen nadzor radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda prema kojoj se odluke o ulasku, boravku i deportaciji stranaca ne tiču utvrđivanja građanskih prava ili obaveza podnositelja predstavke ili krivične optužbe protiv njega ili nje, u smislu člana 6. stav 1. Konvencije. (vidi Evropski sud, Tatar protiv Švicarske, presuda od 14.4.2015. godine, predstavka broj 65692/12, tačka 61; Zarubin i ostali protiv Litvanije, presuda od 26. novembra.2019. godine, predstavke br. 69111/17 i dr., tačka 49.). Pri tome, u vezi sa apelantovim pozivanjem na praksu iz presude Evropskog suda Šćepanović protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, presuda od 15. novembra 2022. godine, predstavka broj 21196/21), Ustavni sud smatra da ta praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Naime, u tom predmetu podnosilac predstavke je osporavao rješenje o protjerivanju sa teritorije BiH i to u kontekstu povrede prava na porodični život iz člana 8. Evropske konvencije, što u apelantovom predmetu nije slučaj. Naprotiv, apelant se u apelaciji uopće ne poziva na povredu prava na porodični život iz člana

8. Evropske konvencije, ne iznosi argumente u vezi s tim pravom, niti osporava rješenja o protjerivanju koje je, zapravo, osnov za donošenje osporene odluke o stavljanju pod nazor. Pri tome, Ustavni sud ne raspolaže informacijama da li je apelant koristio redovne pravne lijekove protiv tog rješenja, što bi bio preduslov za osporavanje tog rješenja u apelacionom postupku.

10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u postupku pred Sudom BiH, u kojem je utvrđivano da li su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje nadzora radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju, nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu. S obzirom na navedeno, slijedi da su i apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/22 (H.M.W.M.) | Sudska praksa | Aktio