Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/22 (H.M.W.M.)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Upravni postupak
- Protjerivanje stranaca
- Strani državljanin
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5002/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-5002/22, rješavajući apelaciju H. M. W. M, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. M. W. M.
podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 044626 22 U od 21. decembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. H.M.W.M. (u daljnjem tekstu: apelant), državljanin Egipta, trenutno smješten u Imigracioni centar Istočno Sarajevo, kojeg zastupa Haris Rizvanović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 044626 22 U od 21. decembra 2022. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se „odlaže izvršenje protjerivanja stranca po presudi [Suda BiH] br. S1 3 U 044626 22 U od dana 21.12.2022. godine“, do donošenja odluke o apelaciji. Uvodne napomene
2. Služba za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) je 24. novembra 2022. godine donijela rješenje kojim je apelantu izrekla mjeru protjerivanja iz Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), sa zabranom ulaska i boravka na teritoriji BiH na period od 3 godine. Služba je rješenje donijela na osnovu člana 106. stav (1) tačka j) Zakona o strancima jer je utvrđeno da apelantovo prisustvo predstavlja prijetnju javnom poretku i sigurnosti BiH.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
3. Služba je po službenoj dužnosti donijela rješenje broj UP-1/18.5.-07.3-2455/22 od 24. novembra 2022. godine o stavljanju apelanta pod nadzor smještajem u ustanovu specijalizovanu za prihvat stranaca – Imigracioni centar. Nadzor je određen radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju i u cilju sprečavanja slobodnog i neograničenog kretanja jer je utvrđeno da apelant predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, javnom poretku i međunarodnim odnosima BiH. Rješenjem je određeno trajanje navedene mjere za period od 24. novembra 2022. godine dok se ne stvore uslovi za apelantovo udaljenje, a najduže 90 dana.
4. U obrazloženju rješenja je konstatovano da su se u konkretnom slučaji stekli uslovi za primjenu odredbe člana 118. stav (3) tačka a) Zakona o strancima, s obzirom na to da je utvrđeno da je apelantu rješenjem Službe izrečena mjera protjerivanja sa teritorije BiH jer, prema informaciji Obavještajno sigurnosne agencije BiH (u daljnjem tekstu: OSA), apelant predstavlja prijetnju javnom poretku i sigurnosti BiH. Tom odredbom je propisano da se strancu određuje stavljanje pod nadzor smještanjem u imigracioni centar „ako postoje osnovi sumnje da bi nakon donošenja rješenja o protjerivanju slobodno i neograničeno kretanje stranca moglo ugroziti javni poredak, javni red i mir ili bezbjednost ili međunarodne odnose BiH ili predstavljati prijetnju javnom zdravlju u BiH, odnosno ako je utvrđeno da predstavlja prijetnju za javni poredak, javni red i mir ili bezbjednost BiH“.
5. Apelant je podno žalbu protiv rješenja Službe. Ministarstvo je rješenjem broj UP-II-06-07-2- 117/22 od 8. decembra 2022. godine odbilo žalbu kao neosnovanu.
6. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 044626 22 U od 21. decembra 2022. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva. Sud BiH je u obrazloženju presude konstatovao da je apelantu nadzor određen primjenom člana 118. stav 3. tač. a) i b) Zakona o strancima. Ukazao je da je članom 118. stav (3) tačka b) Zakona o strancima propisano da se strancu određuje stavljanje pod nadzor smještanjem u imigracioni centar „radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju ili u drugom slučaju kad mu je izrečena mjera protjerivanja[...]“. Sud BiH je istakao da je prema navedenim odredbama stavljanje pod nadzor obligatornog karaktera. Ukazano je da iz informacija OSA-e, u koju je i sud izvršio uvid, proizilazi da postoje „sigurnosne smetnje za njegov boravak u BiH“, o čemu je Služba upoznala apelanta. Sud BiH je zatim detaljno elaborirao ovlaštenja OSA-e prema odredbama Zakona o obavještajno sigurnosnoj agenciji, u vezi sa odredbama člana 8. stav 4. Zakona o strancima. Na osnovu toga je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u postupanju upravnih organa. Sud BiH je istakao da se radi o nužnoj mjeri u demokratskom društvu, te da su upotrijebljena sredstva i željeni cilj u proporcionalnom odnosu. Zbog toga je Sud BiH ocijenio da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava iz čl. 5, 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da se radi o postupku protjerivanja koji je nesporno u toku.
7. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština apelantovih navoda u vezi sa povredom navedenih prava sastoji se u tvrdnji da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer se osporena odluka zasniva na izvještaju OSA-e u koji nije imao uvid. U vezi s tim, apelant se poziva na presudu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Šćepanović protiv Bosne i Hercegovine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Apelant smatra da je osporenom odlukom kojom mu je određen nadzor radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda prema kojoj se odluke o ulasku, boravku i deportaciji stranaca ne tiču utvrđivanja građanskih prava ili obaveza podnositelja predstavke ili krivične optužbe protiv njega ili nje, u smislu člana 6. stav 1. Konvencije. (vidi Evropski sud, Tatar protiv Švicarske, presuda od 14.4.2015. godine, predstavka broj 65692/12, tačka 61; Zarubin i ostali protiv Litvanije, presuda od 26. novembra.2019. godine, predstavke br. 69111/17 i dr., tačka 49.). Pri tome, u vezi sa apelantovim pozivanjem na praksu iz presude Evropskog suda Šćepanović protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, presuda od 15. novembra 2022. godine, predstavka broj 21196/21), Ustavni sud smatra da ta praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Naime, u tom predmetu podnosilac predstavke je osporavao rješenje o protjerivanju sa teritorije BiH i to u kontekstu povrede prava na porodični život iz člana 8. Evropske konvencije, što u apelantovom predmetu nije slučaj. Naprotiv, apelant se u apelaciji uopće ne poziva na povredu prava na porodični život iz člana
8. Evropske konvencije, ne iznosi argumente u vezi s tim pravom, niti osporava rješenja o protjerivanju koje je, zapravo, osnov za donošenje osporene odluke o stavljanju pod nazor. Pri tome, Ustavni sud ne raspolaže informacijama da li je apelant koristio redovne pravne lijekove protiv tog rješenja, što bi bio preduslov za osporavanje tog rješenja u apelacionom postupku.
10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u postupku pred Sudom BiH, u kojem je utvrđivano da li su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje nadzora radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju, nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu. S obzirom na navedeno, slijedi da su i apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić