Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/21 (D. M.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1163/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-1163/21, rješavajući apelaciju Daria Markočevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daria Markočevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 033528 21 Kž 2 od 30. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dario Markočević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nenad Kovačević, odvjetnik iz Doboja, podnio je 7. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 033528 21 Kž 2 od 30. marta 2021. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 K 033528 21 Kps od 23. marta 2021. godine.

2. Apelant je presudom Osnovnog suda broj 87 0 K 033528 21 Kps od 23. marta 2021. godine proglašen krivim da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske. U vrijeme donošenja presude apelant se nalazio u pritvoru po rješenju Osnovnog suda broj 87 0 K 033528 21 Kv 2 od 18. februara 2021. godine.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 K 033528 21 Kps od 23. marta 2021. godine apelantu je produžen pritvor na temelju odredbe člana 203. stav 1. u vezi s članom 197. stav 1. tačka v) Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). U obrazloženju rješenja Osnovni sud je ukazao na okolnosti izvršenja kaznenog djela za koje je apelant nepravosnažno osuđen, naročito količinu opojne droge koja je bila predmet izvršenja ovog djela (ukupno 3 kg droge speed). Ovo, po ocjeni suda, ukazuje da se radi o apelantovoj kontinuiranoj kriminalnoj djelatnosti koja je prekinuta lišenjem slobode. Osnovni sud je, također, ukazao da je apelant u dva navrata prodavao opojnu drogu speed te da te okolnosti, dovedene u vezu s materijalnim dokazima, posebno izvještajima prikrivenih istražitelja, upućuju na zaključak da bi nastavio sa takvom kriminalnom djelatnošću, da prilikom novog pokušaja prodaje droge nije lišen slobode. Osnovni sud je razmotrio i mogućnost izricanja neke od mjera zabrane propisanih u ZKP, ali je ocijenio da objektivni razlozi opravdavaju mjeru pritvora i da se jedino pritvorom može osigurati uspješno vođenje postupka i spriječiti ponovno izvršenja kaznenog djela.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 K 033528 21 Kž 2 od 30. marta 2021. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv prvostupanjskog rješenja. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant, osporavajući prvostupanjsko rješenje, ukazao da je postupak protiv njega okončan tako što je prihvaćen sporazum o priznanju krivnje, te da su zbog toga prestali postojati razlozi za produženje pritvora. Okružni sud je ove navode ocijenio neutemeljenima. Činjenica da je apelant prvostupanjskom presudom proglašen krivim i da je prvostupanjski postupak okončan ne isključuje razloge za pritvor. Naime, sud je naveo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je apelantu pritvor određen i produžavan, pa izricanjem presude nije otklonjena bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Okružni sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da i dalje postoje naročite okolnosti zbog kojih je potrebno apelantu produžiti pritvor. Suprotno apelantovim navodima, okolnost da ranije nije osuđivan ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od njegove nove kriminalne djelatnosti ako bi bio pušten na slobodu. Takva opasnost, i po ocjeni Okružnog suda, može se spriječiti samo mjerom pritvora.

5. Apelant je u apelaciji naveo da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Tvrdi da, s obzirom da je zaključio sporazum o priznanju krivnje na temelju kojega je donesena presuda kojom je proglašen krivim, nije bilo potrebno da mu se produži pritvor, odnosno da nema naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo. Naveo je također da je, ukoliko se ima u vidu da on ranije nije kažnjavan, mjera pritvora prestroga i da bi se ista svrha mogla postići i primjenom neke od mjera zabrane propisanih u ZKP RS.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U vezi sa navodima o kršenju prava iz člana 5. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Europskog suda, prema kojoj se osobe koje su pritvorene nakon donošenja prvostupanjske osuđujuće presude, bez obzira jesu li prije toga bile u pritvoru ili ne, nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Europske konvencije, a ne onoj koju propisuje član 5. stav 1. točka c) Europske konvencije. Naime, član 5. stav 1. točka a) Europske konvencije propisuje mogućnost „zakonitog lišenja slobode nakon izricanja osuđujuće presude“. Europski sud je u svojoj praksi ukazao da se fraza „osuđujuća presuda“ ne može tumačiti restriktivno, tj. tako da se odnosi samo na pravosnažnu presudu (vidi, Europski sud, Ruslan Yakovenko protiv Ukrajine, presuda od 4. juna 2015. godine, predstavka broj 5425/11, točka 46). Također, „zakonitost“ pritvora ne traži zakonitu presudu, već samo zakonit pritvor, što znači da pritvor mora biti u skladu sa domaćim zakonom i sa Europskom konvencijom. Dalje, član 5. stav 1. točka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po toj osnovi (vidi, Europski sud, W.A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, predstavka broj 38958/16, točka 32.).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se apelantova situacija mora cijeniti upravo u odnosu na član 5. stav 1. točka a) Europske konvencije, te da su ispunjena oba kriterija koja ovaj član zahtijeva. Naime, apelant je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i kažnjen, što znači da postoji osuđujuća presuda koja je prethodila odluci o produženju pritvora. Dalje, apelantu je, kao direktna posljedica takve presude, produžen pritvor, pri čemu je određeno da taj pritvor može trajati „najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostupanjskoj presudi“, što znači da postoji i direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o produženju pritvora. Stoga je neutemeljen apelantov navod da su donošenjem osuđujuće presude prestali postojati razlozi za produženje pritvora.

12. U pogledu suglasnosti osporenih rješenja sa domaćim zakonom, Ustavni sud zapaža je apelantu pritvor produžen nakon izricanja prvostupanjske osuđujuće presude iz razloga što je utvrđeno da i dalje postoje naročite okolnosti koje ukazuju da bi apelant, ukoliko se nađe na slobodi, mogao ponoviti kazneno djelo. Ovaj je pritvorski razlog u osporenim rješenjima obrazložen detaljno i na način koji Ustavni sud ne može dovesti do zaključka da je takva odluka donesena proizvoljno i bez odgovarajućeg obrazloženja, pri čemu apelant ne ukazuje ni na neke proceduralne greške. Takav zaključak ne može promijeniti ni to što apelant smatra da su sudovi, prilikom odlučivanja o produženju pritvora, morali uzeti u obzir da je s Tužiteljstvom zaključio sporazum o priznanju krivnje kao i da nije ranije kažnjavan, pa bi mjera zabrane bila adekvatnija mjera. Naime, odredbe ZKP ne propisuju da se nakon zaključenja sporazuma o priznanju krivnje pritvor treba ukinuti ili zamijeniti blažim mjerama. To eventualno mogu biti okolnosti koje će sud cijeniti prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, a ne prilikom odlučivanja o tome da li postoje razlozi za pritvor koji su propisani zakonom.

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazalo da apelant ima opravdan zahtjev koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. točka a) Europske konvencije očigledno (prima facie) neutemeljeni.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/21 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio