Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1794/21 (V. R.)

Odluka donesena 29. 05. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Zastara
  • Mjenica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1794/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 05. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller i Marin Vukoja na sjednici održanoj 29. maja 2025. godine, u predmetu broj AP-1794/21, rješavajući apelaciju Velide Rustanbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Velida Rustanbegović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 128082 20 Pž 2 od 3. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Velida Rustanbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nedim Muhić advokat iz Sarajeva, podnijela je 29. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda F BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Mal 128082 20 Rev od 18. januara 2021. godine.

2. Ustavni sud je prethodno, Olukom o dopustivosti broj AP-2578/20 od 14. oktobra 2020.. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj65 0 Mal 128082 20 Pž 2 od 3. juna 2020. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 128082 18 Mal od 16. decembra 2019. godine. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Mal 128082 20 Rev od 18. januara 2021. godine apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

3. U postupku koji je okončan navedenom presudom Kantonalnog suda obavezana je apelantica da Intesi Sanpaolo Bank d.d. BiH (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na ime mjeničnog duga isplati iznos preciziran u presudama, sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka. Redovni sudovi su utvrdili da je tužiteljica 20. januara 2010. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestima radi naplate novčanog iznosa. Naplata je tražena od izvršenika prema redoslijedu: Apoteke Park Sarajevo, Adise Turalić, apelantice, Jusufa Piralića i Edina Turalića. Općinski sud je donio rješenje kojim je odredio predloženo izvršenje. Apelantica je na navedeno rješenje izjavila prigovor koji je usvojen i apelantica upućena na parnicu koja je rezultirala presudama osporenim ovom apelacijom.

4. U postupku je, dalje, utvrđeno da je na mjenici kao trasant označena apelantica jer ju je ona kao prvi dužnik izdala. Na mjenici se kao trasat navodi Apoteka Park Sarajevo kojem je apelantica dala uputu da njen dug plati tužiteljici. Na spornoj mjenici je upisan datum dospjelosti i mjenica sadrži apelanticin čitak potpis. Trasat – Apoteka Park Sarajevo, nije postupila po navedenoj mjenici pa je tužiteljica podigla protest (24. decembra 2009. godine) u zakonom određenom roku od dva dana od dana dospijeća potraživanja. Osim toga navedeno je da s obzirom na datum podizanja protesta i podnošenja prijedloga za izvršenje (sada tužbe) 29. januara 2010. godine, proizlazi da nije protekao zastarni rok od jedne godine od dana protestiranja koji je propisan članom 80. stav 2. Zakona o mjenici. U vezi sa svim navedenim, redovni sudovi su zaključili da se ne radi o mjenici po viđenju, već o trasiranoj bjanko mjenici koja sadrži sve elemente propisane članom 3. Zakona o mjenici, pa da je tužiteljicin tužbeni zahtjev osnovan. Redovni sudovi su obrazložili da apelantica tokom postupka nije dokazala da je njen potpis na mjenici falsifikovan i da ona nije izdala mjenicu, niti je ponudila i provela bilo koji dokaz da bi te tvrdnje dokazala.

5. Apelantica se pozvala na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka proizvoljno primijenili relevantne propise. Apelantica navodi da nije dokazano da je ona potpisala mjenicu niti je ona navedena kao dužnik već je to Apoteka Park Sarajevo. Apelantica navodi i da je nesporno da je potraživanje zastarjelo jer je proteklo šest godina od dospjelosti do protesta. Apelantica tvrdi da nije upisala datum dospijeća na mjenici pa se radi o mjenici po viđenju koja zastarijeva za tri godine.

6. U Zakonu o mjenici („Službene novine F BiH“ br. 32/00, 28/03) relevantne odredbe glase:

Član 3.

Trasirana mjenica sadrzi:

1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kojem je sastavljena,

2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca,

3) ime onoga koji treba platiti (trasat),

4) označenje dospjelosti,

5) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti,

6) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent),

7)označenje dana i mjesta izdavanja mjenice,

8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant)

Član 80. stav 2. (2) mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastaruju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta(…).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba) te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23, predstavka broj 52871/13). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Na osnovu činjenica koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i apelanticinih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i relevantne razloge kako o činjeničnim, tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva obrazloženja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi jasno istakli da apelantica u toku postupka nije ponudila dokaze za svoje tvrdnje da nije potpisnik mjenice niti dužnik. Također, redovni sudovi su obrazložili i o kakvoj se mjenici radi i da s obzirom na datume dospijeća, protesta i podnošenja tužbe potraživanje nije zastarjelo. Pri tome, su se redovni sudovi pozvali na relevantne odredbe Zakona o mjenici ii obrazložili njihovu primjenu, što se ne može smatrati proizvoljnim. Ustavni sud zapaža da apelantica ponavlja navode koje je isticala i tokom postupka pred redovnim sudovima, te da su redovni sudovi ispitali te navode i jasno obrazložili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelanticinu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na pravnično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica te navode zasniva na istim tvrdnjama na kojima je zasnivala i navode o kršenju prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već odlučio. Stoga Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelanticino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić