Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-813/21 (B. R.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Bračna stečevina
  • Proporcionalnost
  • Isplata duga
  • Izvršenje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Hipoteka
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-813/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-813/21, rješavajući apelaciju Bojane Radić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bojane Radić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Ip 008063 20 Pž 2 od 17. decembra 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 Ip 008063 18 Ip 4 od 11. septembra 2020. godine u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bojane Radić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Ip 008063 20 Pž 2 od 17. decembra 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 Ip 008063 18 Ip 4 od 11. septembra 2020. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bojana Radić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Šamca podnijela je 10. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 Ip 008063 20 Pž 2 od 17. decembra 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 Ip 008063 18 Ip 4 od 11. septembra 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i „Addiko Bank“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 6. i 8. septembra 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su 12. i 22. septembra 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju. Tražilac izvršenja nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

4. Odgovori na apelaciju su 15. oktobra 2022. godine dostavljeni apelantkinji na eventualno izjašnjenje, ali u ostavljenom roku izjašnjenje nije dostavljeno.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Tražilac izvršenja je podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Jovana-Rad“ d.o.o. Šamac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga u iznosu od 1.611.149,68 KM. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 Ip 008063 10 Ip od 1. marta 2010. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 Ip 008063 13 Ip 2 od 8. decembra 2016. godine prihvaćen je prijedlog tražioca izvršenja i umjesto na nepokretnostima izvršenika izvršenje je određeno na nepokretnostima (u daljnjem tekstu: sporne nepokretnosti) apelantkinjinog supruga A. R. kao hipotekarnog izvršenika (u daljnjem tekstu: hipotekarni izvršenik).

8. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 86 0 Ip 008063 16 Ip 3 od 3. jula 2017. godine kojim je apelantkinja, shodno odredbama člana 34 stav 3 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), postavljena za privremenog zastupnika nasljednika hipotekarnog izvršenika koji je umro. Apelantkinja je osporila to rješenje prigovorom izjavljenim Osnovnom sudu, a potom i žalbom podnesenom Okružnom sudu, ali su navedeni pravni lijekovi odbijeni.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 Ip 008063 16 Ip 3 od 4. jula 2017. godine obustavljeno je izvršenje po rješenjima od 1. marta 2010. godine i 8. decembra 2016. godine u dijelu koji se odnosi na izvršenje na novčanim sredstvima i pokretnim stvarima izvršenika te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje. Izvršenje je nastavljeno u dijelu koji se odnosi na sporne nepokretnosti hipotekarnog izvršenika.

10. Zaključkom Osnovnog suda broj 86 0 Ip 008063 18 Ip 4 od 15. jula 2020. godine apelantkinja je upućena da u roku od osam dana kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv tražioca izvršenja radi dokazivanja da je suvlasnica na spornim nepokretnostima s dijelom 2/3 i da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno.

11. Zaključkom Osnovnog suda broj 86 0 Ip 008063 18 P 4 od 11. avgusta 2020. godine određena je druga prodaja spornih nepokretnosti hipotekarnog izvršenika, ukupne vrijednosti od 1.586.218,51 KM. Određeno je da će se sporne nepokretnosti prodavati usmenim javnim nadmetanjem te da ne mogu biti prodate ispod 1/3 utvrđene vrijednosti. Nakon toga, Osnovni sud je donio Zaključak broj 86 0 Ip 008063 18 Ip 4 od 4. septembra 2020. godine kojim je proglašeno da su sporne nepokretnosti prodate tražiocu izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 528.739,50 KM.

12. U međuvremenu, Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda broj 86 0 P 010163 12 P 2 od 24. oktobra 2012. godine utvrđeno je da je apelantkinja suposjednica i suvlasnica 1/2 nepokretnosti bliže označenih u izreci, uključujući i sporne nepokretnosti, po osnovu zajedničkog sticanja bračne imovine u toku trajanja bračne zajednice apelantkinje i hipotekarnog izvršenika. Određeno je i da su tužene (apelantkinjine kćerke) dužne da priznaju i trpe da se apelantkinja u tom dijelu upiše u javne evidencije. Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 86 0 O 007972 13 O 2 od 7. aprila 2014. godine za nasljednike na nepokretnostima bliže označenim u stavu I izreke rješenja, uključujući i sporne nepokretnosti, iza hipotekarnog izvršenika proglašene su apelantkinja i njihovo dvoje djece.

Osporene odluke

13. Osnovni sud je donio Rješenje broj 86 0 Ip 008063 18 Ip 4 od 11. septembra 2020. godine kojim su sporne nepokretnosti prodate i dosuđene tražiocu izvršenja. Osnovni sud je zatim naložio apelantkinji kao privremenom zastupniku hipotekarnog izvršenika da preda sporne nepokretnosti, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka, PJ Šamac, da upiše promjene prava svojine i posjeda na spornim nepokretnostima, te da briše prava trećih lica, ukoliko postoje. Osnovni sud je u obrazloženju naveo da se na ročištu za usmeno javno nadmetanje i prodaju spornih nepokretnosti kao jedini ponuđač javio tražilac izvršenja s ponudom da sporne nepokretnosti kupi za iznos od 528.739,50 KM, te da su njemu i prodate. Osnovni sud je ukazao da je odredbama člana 93 ZIP-a propisano da sud, nakon polaganja cijene, rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu te je stoga odlučio kao u izreci rješenja.

14. Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 Ip 008063 20 Pž 2 od 17. decembra 2020. godine odbijena je apelantkinjina žalba i rješenje od 11. septembra 2020. godine je potvrđeno. Okružni sud je u obrazloženju ukazao da je izvršni postupak pokrenut na osnovu notarski obrađenih ugovora o hipoteci, koji su služili za kreditni posao zaključen između tražioca izvršenja i hipotekarnog izvršenika. Okružni sud je dalje ukazao da je založno pravo na spornim nepokretnostima tražilac izvršenja zasnovao po principu povjerenja u zemljišne knjige, a da su u to vrijeme sporne nepokretnosti bile u svojini apelantkinjinog supruga 1/1. S obzirom na to da su kreditna sredstva stavljena na raspolaganje a da nisu vraćena, Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud proveo pravilan i zakonit izvršni postupak, pri čemu žalbeni prigovori u tom smislu nisu osnovani. Okružni sud je takođe ukazao da nisu osnovani ni žalbeni prigovori da se tražilac izvršenja kupovinom spornih nepokretnosti u cijelosti namirio jer njihova procijenjena vrijednost iznosi 1.586.218,50 KM, a visina tražbine u prijedlogu za izvršenje je iznosila 1.611.149,68 KM.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

15. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je cjelokupan izvršni postupak bio nezakonit, tj. od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja osporenog rješenja Okružnog suda. Navodi da su sporne nepokretnosti u njenoj susvojini, a da su prodate bez njene saglasnosti i adekvatne pozicije u izvršnom postupku. Dalje navodi da je kao treće lice podnijela prigovor, a da ju je sud „neosnovano uputio da stečena i upisana prava na spornim nepokretnostima ostvaruje u parničnom postupku“. Smatra da su osporena rješenja neprovodiva u javnim evidencijama jer je u izreci navedeno da je njen suprug vlasnik spornih nepokretnosti, što u tom trenutku nije tačno.

16. Apelantkinja dalje ukazuje da je Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda broj 86 0 P 010163 12 P 2 od 24. oktobra 2012. godine utvrđeno da sporne nepokretnosti predstavljaju bračnu tekovinu između nje i njenog supruga s dijelom 1/2. Apelantkinja dalje navodi da se na spornim nepokretnostima upisala kao suvlasnik, te ukazuje da one više nisu u isključivoj svojini njenog supruga, već su susvojina drugih lica. Apelantkinja navodi da je sud, na osnovu rješenja o nasljeđivanju iza preminulog supruga od 7. aprila 2014. godine, znao da je njegova 1/2 nepokretnosti podijeljena na tri nasljednice, tj. apelantkinju i njihovo dvoje djece. Apelantkinja navodi da je i pored toga postupak nastavljen kao da su nepokretnosti u isključivoj svojini njenog supruga. Smatra da nije mogla biti imenovana za privremenog zastupnika nasljednika jer ona štiti svoja prava, tako da „postoji potencijalni sukob interesa“. Navodi da „većina sudskih odluka nije dostavljana svim licima, niti su lica imala pravo izjavljivanja bilo kakvog pravnog lijeka“.

17. Apelantkinja ukazuje i da sud u pobijanom rješenju nije odredio da se tražilac izvršenja u cijelosti namiri kupovinom spornih nepokretnosti te je ukazala na Odluku Ustavnog suda broj U-3/16. Smatra da je na taj način omogućeno tražiocu izvršenja da se neosnovano obogati za ogroman novčani iznos, a da se izvršenik stavlja u „neograničen dužnički odnos“.b)Odgovor na apelaciju

18. Okružni sud je ukazao da osporenim rješenjem nisu povrijeđena apelantkinjina prava i da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u obrazloženju te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

19. Osnovni sud je naveo hronologiju postupka i donesenih odluke te je istakao da je postupio u skladu s odredbama ZIP-a. Predložio je da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Pretpostavke za prigovor

Član 51. st. 1. i 2. (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem. (2) Prigovor se može podnijeti do dovršetka izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava sprovedba izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Odluke suda po prigovoru trećeg lica

Član 52. (1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. (2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Upućivanje na parnicu

Član 53. st. 1. i 2. (1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona, ne sprečava provedba izvršenja niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja. (2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja, pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera obezbjeđenja.

Predaja nepokretnosti kupcu

Član 93. (1) Nakon polaganja cijene, sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu, a rješenje dostavlja kupcu i svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, i objavljuje na oglasnoj tabli suda. (2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove da se izvrši upis promjene prava svojine, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno. (3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba. VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

22. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

23. Član 18 stav 3 tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

24. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o izvršnom postupku u kojem je apelantkinja imala svojstvo privremenog zastupnika nasljednika umrlog izvršenika (njenog supruga), te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

25. U konkretnom slučaju, osporene odluke su donesene u izvršnom postupku koji je tražilac izvršenja pokrenuo na osnovu založnog prava – notarski obrađenih ugovora o hipoteci. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-993/20 od 16. decembra 2021. godine, tačka 23). Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na pravo na imovinu

26. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

VII.Meritum

27. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

28. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

29. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

30. Ustavni sud podsjeća da apelantkinja u konkretnom slučaju ukazuje na kršenje prava na imovinu i osporava odluke koje su donesene u završnoj fazi izvršnog postupka kojima su sporne nepokretnosti dosuđene kupcu. S obzirom na apelacione navode, Ustavni sud će razmotriti da li je prodajom spornih nepokretnosti došlo do povrede apelantkinjinog prava na imovinu.

31. Ustavni sud zapaža da iz apelacionog spisa proizlazi da je sporne nepokretnosti, koje su osporenim odlukama prodate i dosuđene kupcu, apelantkinja zajedno sa svojom djecom naslijedila nakon smrti svog supruga. Takođe, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja uz apelaciju priložila presudu po osnovu priznanja Osnovnog suda od 24. oktobra 2012. godine (vidi tačku 12 ove odluke), iz koje proizlazi da su sporne nepokretnosti i njena bračna stečevina. Dakle, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o apelantkinjinoj „imovini“ koja potpada pod obim člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da su sporne nepokretnosti prodate i dosuđene tražiocu izvršenja kao kupcu, Ustavni sud smatra da je na navedeni način došlo do miješanja u apelantkinjinu imovinu. Dalje se mora odgovoriti na pitanja zakonitosti miješanja, postojanja opšteg/javnog interesa za miješanje i proporcionalnosti između tog interesa i apelantkinjinog prava na imovinu.

32. U vezi s pitanjem da li je miješanje predviđeno zakonom, Ustavni sud zapaža da su odluke redovnih sudova o dosudi spornih nepokretnosti zasnovane na odredbama člana 93 ZIP-a. Ustavni sud podsjeća da je navedenom zakonskom odredbom regulisana dosuda nepokretnosti kupcu (nakon polaganja cijene) te predaja nepokretnosti kupcu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenoj odluci pojasnio da je na spornim nepokretnostima bilo zasnovano založno pravo, koje je služilo za obezbjeđenje kreditnog posla, koji je tražilac izvršenja zaključio s hipotekarnim izvršenikom (apelantkinjinim suprugom). Takođe, Ustavni sud zapaža da je u navedenoj odluci jasno ukazano da su sporne nepokretnosti u vrijeme zaključenja konkretnog posla bile upisane kao svojina hipotekarnog izvršenika 1/1, te da se tražilac izvršenja prilikom zasnivanja založnog prava pouzdao u tačnost upisa svojine u zemljišnim knjigama (princip povjerenja). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantkinjinu imovinu izvršeno u skladu sa zakonom.

33. U odnosu na apelantkinjine navode da sporne nepokretnosti nisu mogle biti predmet izvršenja, Ustavni sud smatra svrsishodnim da podsjeti na svoju praksu u predmetima u kojima su vođeni parnični postupci radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršnog postupka na bračnoj imovini, utvrđivanja ništavosti hipoteke i utvrđivanja suvlasničkog prava supružnika na predmetu izvršenja. Ustavni sud je u predmetu broj AP-666/14 detaljno prezentovao i elaborirao dotadašnju praksu Ustavnog suda u predmetima koji su pokretali pitanje raspolaganja bračnom imovinom jednog supružnika, koji je u zemljišnim knjigama bio isključivi titular prava na bračnoj stečevini, odnosno pitanje primjene principa povjerenja u javne knjige (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

666/14 od 15. februara 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U tom predmetu Ustavni sud je, nakon ukazivanja na relevantne odredbe ZZK, Porodičnog zakona i Zakona o stvarnim pravima, zauzeo stajalište da će se „u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir naročite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati zavisno od ponašanja, savjesnosti i dobre vjere svih učesnika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio učesnik tog odnosa“ (idem, tačka 57). S obzirom na to, proizlazi zaključak da Ustavni sud podržava pravno shvatanje redovnih sudova da ugovor o založnom pravu koji je banka kao savjesna strana, pouzdajući se u tačnost upisa u zemljišne knjige, zaključila s isključivim vlasnikom nepokretnosti ne može biti osnov za ništavost tog ugovora i pored činjenice koja se utvrdi naknadno u toku postupka – da je založena nepokretnost bračna imovina. Isto tako, Ustavni sud je u praksi podržao obrazloženje redovnih sudova da naknadni upis suvlasničkog dijela na bračnoj imovini ne može biti osnov za utvrđivanje nedopuštenosti izvršenja na 1/2 suvlasničkog dijela ukoliko je jedan supružnik kao isključivi vlasnik nepokretnosti zaključio ugovor o založnom pravu na imovini za koju se naknadno utvrdi da se radi o bračnoj imovini (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP-2337/20 od 12. januara 2022. godine, tač. 46 i 47; AP-2837/20 od 6. aprila 2022. godine, tačka 38 i

AP-2492/15 od 25. oktobra 2017. godine, tač. 35–40, dostupne na www.ustavnisud.ba).

34. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionog spisa proizlazi da je Osnovni sud u ranijim fazama postupka, u skladu s odredbama člana 52 ZIP-a, uputio apelantkinju kao treće lice da kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv tražioca izvršenja radi dokazivanja da je izvršenje na spornim nepokretnostima nedozvoljeno. S obzirom na to, apelantkinjini navodi koji se tiču tog pitanja ne mogu uticati na zakonitost osporenih odluka donesenih u izvršnom postupku, pogotovo ako se ima u vidu da iz odredbi člana 53 stav 1 ZIP-a proizlazi da upućivanje na parnicu iz člana 52 ZIP-a ne sprečava provođenje izvršenja niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je stavom 2 člana 53 ZIP-a propisana i mogućnost da se u parnici može tražiti odlaganje izvršenja. Stoga, Ustavni sud ukazuje da se o tim navodima tek treba odlučivati u parničnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud, takođe, ukazuje da ne raspolaže podacima da li je apelantkinja, u skladu sa zaključkom suda od 15. jula 2020. godine, pokrenula parnični postupak protiv tražioca izvršenja.

35. Takođe, Ustavni sud ukazuje da dosljedna primjena relevantnih zakonskih odredbi radi naplate potraživanja tražioca izvršenja obezbijeđenog založnim pravom nesumnjivo predstavlja legitiman cilj od javnog ili opšteg interesa. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije narušen ni princip proporcionalnosti između legitimnog cilja kojem se teži i apelantkinjinog prava. Naime, razmatrajući apelantkinjine navode o namirenju tražioca izvršenja, Ustavni sud podsjeća da je već odlučivao o ustavnosti odredbe člana 97 stav 1 ZIP-a (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/16 od 1. decembra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U tom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je navedena odredba u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju „budući da navedena odredba sama po sebi ne proizvodi neproporcionalan odnos između prava izvršenika i javnog interesa da se založenom nepokretnošću obezbijedi potraživanje koje tražilac izvršenja ima prema izvršeniku“. Međutim, u istoj odluci Ustavni sud je u tački 32 naveo i sljedeće:

Zakonske formulacije, naprimjer iz člana 68 ZIP-a ili člana 97 ZIP-a, koje govore o 'prodajnoj cijeni' ili da se tražilac izvršenja namiruje iz 'iznosa dobijenog prodajom' ne mogu se nikako tumačiti na način da se zanemari da je tražilac izvršenja postao vlasnik nepokretnosti čija je procijenjena vrijednost veća od njegovog potraživanja. Tumačenje relevantnih odredbi ZIPRS, uključujući i osporenu odredbu, na način kako to navodi podnosilac zahtjeva upravo bi vodilo povredi prava na imovinu jer bi se založnom dužniku (izvršeniku) nametala obaveza i nakon što povjerilac (tražilac izvršenja) postane vlasnik dužnikove nepokretnosti koja je i založena radi osiguranja povjeriočevog potraživanja. Na taj način dužnik bi mogao biti u 'neograničenom dužničkom odnosu' jer bi se ignorisala činjenica da je tražilac izvršenja u izvršnom postupku postao vlasnik dužnikove nepokretnosti čija je procijenjena vrijednost veća od povjeriočevog potraživanja.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je Okružni sud ocijenio neosnovanim apelantkinjine žalbene navode kojima je ukazala da se tražilac izvršenja u cijelosti namirio kupovinom spornih nepokretnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz stanja apelacionog spisa ne proizlazi da je Osnovni sud u izvršnom postupku donio rješenje o namirenju, niti da je, nakon što su sporne nepokretnosti prodate/dosuđene tražiocu izvršenja, nastavljeno s izvršenjem na drugom predmetu i sredstvu izvršenja. U takvoj situaciji, kada Osnovni sud, u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a, nije donio odluku o namirenju, niti o nastavku izvršnog postupka na drugoj apelantkinjinoj imovini, Ustavni sud smatra da u tom dijelu ne može razmatrati apelantkinjine navode jer bi, u suštini, na taj način prejudicirao odluku redovnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da se u postupku pred Osnovnim sudom treba, shodno činjenicama konkretnog izvršnog postupka, konstatovati da li je tražilac izvršenja u cijelosti namirio svoje potraživanje time što je kupovinom spornih nepokretnosti postao njihov vlasnik pa da bi Ustavni sud mogao eventualno razmatrati da li su takvom odlukom povrijeđena apelantkinjina prava. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta na apelantkinju nije stavljen pretjeran teret radi ostvarivanja legitimnog cilja, te da je stoga u konkretnom slučaju uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i opšteg interesa.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju osporenim odlukama o dosudi spornih nepokretnosti nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je do miješanja u pravo na imovinu došlo u skladu sa zakonom i radi postizanja legitimnog cilja u javnom interesu, pri čemu je održana „pravična ravnoteža“ između zahtjeva od opšteg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu.

39. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-813/21 (B. R.) | Sudska praksa | Aktio