Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1149/21 (S. D.)

Odluka donesena 30. 11. 2023.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Revizija
  • COVID-19
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1149/21

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 11. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1149/21, rješavajući apelaciju Slaviše Dunđerovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica, Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slaviše Dunđerovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 P 046704 20 Rev od 13. januara 2021. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slaviša Dunđerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Vladimir Markuš, advokat iz Banjaluke, podnio je 6. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 P 046704 20 Rev od 13. januara 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i tužiteljice V. D. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 24. oktobra 2022. godine i 12. januara 2023. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. oktobra 2022. godine. Tužiteljica u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju je 27. februara 2023. godine dostavljen apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio traženo izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. U parničnom postupku u kojem je apelant imao status drugotuženog, Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 046704 20 Gž 2 od 16. marta 2020. godine, žalba tužiteljice je uvažena i preinačena je Presuda Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 046704 19 P2 od 19. avgusta 2019. godine, na način da je usvojen tužiteljicin tužbeni zahtjev preciziran u izreci Presude. Postupak se odnosio na utvrđenje zajedničke imovine tužiteljice i njenog umrlog supruga, apelantovog oca.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 95 0 P 046704 20 Rev od 13. januara 2021. godine odbačena je apelantova revizija. Vrhovni sud je naveo da iz stanja u spisu proizlazi da je apelantu presuda Okružnog suda uručena 18. maja 2020. godine, te da je on reviziju izjavio 18. juna 2020. godine. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da je u smislu člana 237 stav 1 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija neblagovremena jer je izjavljena nakon proteka roka od 30 dana.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 95 0 P 046704 21 P od 25. februara 2021. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s apelantovim pozivanjem na Uredbu sa zakonskom snagom o rokovima i postupanju u sudskim postupcima za vrijeme vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uredba o rokovima), Vrhovni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o propuštanju roka u smislu člana 328 ZPP-a kojim su propisani uslovi za povrat u pređašnje stanje. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da „pravilnost primjene procesnog zakonodavstva […] može biti predmet ispitivanja jedino od strane Ustavnog suda“.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Apelant smatra da je proizvoljan zaključak Vrhovnog suda da je revizija neblagovremena. U tom pogledu, apelant je ukazao da je članom 5 Uredbe o rokovima bilo propisano da rokovi za izjavljivanje redovnih i vanrednih pravnih lijekova prestaju da teku za vrijeme vanrednog stanja. Apelant je zatim naveo da je vanredno stanje u Republici Srpskoj trajalo do 22. maja 2020. godine i da u tom periodu nije tekao rok za izjavljivanje revizije. S obzirom na to, apelant tvrdi da je rok za izjavljivanje revizije počeo da teče 23. maja 2020. godine, pa zbog činjenice da je revizija izjavljena 18. juna 2020. godine, apelant smatra da je njegova revizija blagovremena.

II.Odgovor na apelaciju

11. Vrhovni sud je naveo da prilikom donošenja osporene odluke nije došlo do povrede prava na koje se apelant pozvao jer je odluka tog suda donesena pravilnom primjenom procesnog prava.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka USRS) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09 i 61/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka i kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

1. Revizija Član 237. stav (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.

Član 247. stav (1) Nedozvoljenu reviziju odbaciće revizijski sud rješenjem, kao i neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlašćenja, nije učinio prvostepeni sud.

13. Uredba [Predsjednika Republike Srpske] sa zakonskom snagom o rokovima i postupanju u sudskim postupcima za vrijeme vanrednog stanja na teritoriju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 32/20 od 6. aprila 2020. godine) koja je naknadno potvrđena Odlukom [Narodne skupštine Republike Srpske] o potvrđivanju odluke o prijevremenom stupanju na snagu Uredbe sa zakonskom snagom o rokovima i postupanju u sudskim postupcima za vrijeme vanrednog stanja za teritorij Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 53/20 od 2. juna 2020. godine) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.

Ovom uredbom sa zakonskom snagom propisuje se postupanje u vezi sa primjenom rokova u svim sudskim postupcima u Republici Srpskoj zbog proglašenja vanrednog stanja.

Član 5.

Rokovi za izjavljivanje redovnih i vanrednih pravnih lijekova, prijedloga za vraćanje u pređašnje stanje ili za preduzimanje drugih procesnih radnji u parničnim, vanparničnim i izvršnim postupcima i upravnim sporovima iz ove uredbe sa zakonskom snagom prestaju teći za vrijeme vanrednog stanja. Član 9.

Prestankom važenja ove uredbe sa zakonskom snagom nastavljaju da teku svi rokovi koji su prestali teći stupanjem na snagu ove uredbe sa zakonskom snagom i u njih se uračunava vrijeme koje je proteklo prije stupanja na snagu ove uredbe sa zakonskom snagom.

Član 10.

Ova uredba sa zakonskom snagom stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a podnijeće se na potvrdu Narodnoj skupštini Republike Srpske čim ona bude u mogućnosti da se sastane.

14. Odluka [Narodne skupštine Republike Srpske] o proglašenju vanrednog stanja za teritoriju Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/20 od 2. aprila 2020. godine) u relevantnom dijelu glasi:

I.

Proglašava se vanredno stanje za teritoriju Republike Srpske zbog epidemiološke situacije u Republici Srpskoj usljed korona virusa 2019- nCoV.

II.

Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

15. Odluka [Narodne skupštine Republike Srpske] o ukidanju vanrednog stanja za teritoriju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 48/20 od 22. maja 2020. godine) u relevantnom dijelu glasi:

I.

Ukida se vanredno stanje za teritoriju Republike Srpske, koje je proglašeno zbog epidemiološke situacije u Republici Srpskoj usljed korona virusa 2019-nCoV.

II.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

VI.Dopustivost i meritum

16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda.

17. Kako je navedenim rješenjem odbačena apelantova revizija kao nedozvoljena, Ustavni sud zapaža da se u takvim okolnostima nameće pitanje dopustivosti apelacije, u smislu člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da apelant navodi da je Vrhovni sud odbacio reviziju kao neblagovremenu a da je pri tome potpuno zanemario Uredbu o rokovima. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ima obavezu da meritorno razmotri ove apelantove navode (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3775/20 od 9. marta 2020. godine, tačka 23 s daljnjim referencama). Imajući to u vidu, Ustavni sud je utvrdio da je apelacija u odnosu na osporeno rješenje podnesena roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

20. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

21. Ustavni sud zapaža da se apelacijom pokreće pitanje da li je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu odbacivanjem njegove revizije kao neblagovremene.

22. Ustavni sud podsjeća da pravo na pristup sudu nije apsolutno i da može biti podvrgnuto ograničenjima; takva se ograničenja dopuštaju implicitno budući da pravo na pristup sudu po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države, a takva regulacija može da se razlikuje u smislu vremena i mjesta, zavisno od potreba i sredstava zajednice i pojedinaca (vidi Evropski sud, Zubac protiv Hrvatske, presuda od 5. aprila 2018. godine, predstavka broj 40160/12, tačka 78 s daljnjim referencama). Kada je riječ o pristupu višim sudovima, Evropski sud ističe da član 6 Evropske konvencije ne obavezuje države ugovornice da uspostave žalbene ili kasacijske sudove. Ipak, tamo gdje takvi sudovi postoje, neophodno je pridržavati se garancija iz člana 6 Evropske konvencije te, na primjer, strankama u sporu jemčiti djelotvorno pravo pristupa sudovima radi odlučivanja o njihovim „građanskim pravima i obavezama” (ibidem, tačka 80). Na povredu „prava na sud“, čiji je jedan aspekat pristup sudu, može se pozvati svako ko na dokazivom osnovu smatra da je miješanje u ostvarivanje njegovih građanskih prava nezakonito i ukazuje da mu nije pružena mogućnost podnošenja pritužbe sudu u skladu sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Maširević protiv Srbije, presuda od 11. februara 2014. godine, predstavka broj 30671/08, tačka 46). Iz prakse Evropskog suda proizlazi da je prevashodno na domaćim organima, posebno sudovima, da tumače domaće pravo, pri čemu je zadatak Evropskog suda da razmotri usklađenost takvog tumačenja s Evropskom konvencijom. To posebno važi kada sudovi tumače pravila procesne prirode, s obzirom na to da njihovo posebno striktno tumačenje može podnosioca predstavke da liši prava na pristup sudu (ibidem, tačka 48 s daljnjim referencama).

23. Razmatrajući apelantove navode, Ustavni sud zapaža da iz relevantnih propisa proizlazi da je vanredno stanje, koje je na teritoriji Republike Srpske bilo proglašeno usljed pandemije virusa COVID-19, trajalo od 3. aprila do 22. maja 2020. godine. Ustavni sud dalje zapaža da je članom 5 Uredbe o rokovima propisano da rokovi za izjavljivanje redovnih i vanrednih pravnih lijekova u parničnim postupku „prestaju da teku za vrijeme vanrednog stanja“. Ustavni sud dalje zapaža da je odredbom člana 9 Uredbe propisano da prestankom njenog važenja „nastavljaju da teku svi rokovi koji su prestali da teku stupanjem na snagu ove uredbe […] i u njih se uračunava vrijeme koje je proteklo prije stupanja na snagu ove uredbe“. Dovodeći navedeno u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je očigledno da u periodu od 18. maja 2020. godine, kada je apelantu dostavljena pravosnažna presuda Okružnog suda, do 22. maja 2020. godine, kada je ukinuto vanredno stanje, u skladu sa članom 5 Uredbe s rokovima nije tekao rok iz člana 237 stav 1 ZPP-a za izjavljivanje revizije. Prema tome, imajući u vidu da je Vrhovni sud prilikom razmatranja blagovremenosti revizije propustio da primijeni odredbu člana 5 Uredbe o rokovima koja je bila od uticaja na početak računanja roka iz člana 237 stav 1 ZPP-a, Ustavni sud smatra da ograničavanje apelantovog prava na pristup Vrhovnom sudu nije bilo u skladu sa zakonom.

24. Stoga, Ustavni sud smatra da je to dovoljno da zaključi da je u postupku pred Vrhovnim sudom došlo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

2. Ostali navodi

25. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravično suđenje zbog povrede prava na pristup sudu, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog toga što je Vrhovni sud prilikom donošenja osporene odluke kojom je apelantovu reviziju odbacio kao neblagovremenu propustio da primijeni odredbu člana 5 Uredbe o rokovima, koja je bila od uticaja na početak računanja roka iz člana 237 stav 1 ZPP-a.

27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1149/21 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio