Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1085/21 (D. R.)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Apelacija preuranjena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Djelotvoran pravni lijek
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravi
- Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravi
- Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o vojnoj disciplini i disciplinskom postupku · čl. 33
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravilnik o vojnoj disciplini i disciplinskom postupku · čl. 33
Predmeti (1)
AP-1085/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-1085/21, rješavajući apelaciju Dušana Rosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Rosića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 032879 20 Gž od 29. januara 2021. godine, u dijelu u kojem je ukinuta prvostepena presuda i tužba odbačena, zbog toga što apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušan Rosić podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 032879 20 Gž od 29. januara 2021. godine, u dijelu u kojem je naloženo dostavljanje spisa Upravnom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine na nadležno postupanje, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušan Rosić (u daljnjem tekstu: apelanta) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vladimir Cvijanović advokat iz Banje Luke, podnio je 31. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 032879 20 Gž od 29. januara 2021. godine.
2. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 032879 19 P od 30. jula 2020. godine, stavom I izreke, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, te je poništeno kao nezakonito rješenje Bosne i Hercegovine – Ministarstva odbrane BiH (u daljnjem tekstu: tužena), kojim je u konačnici apelantu, zbog povrede vojne discipline izrečena disciplinska kazna (u daljnjem tekstu: rješenje o disciplinskoj kazni). Stavom II presude odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje rješenja tužene, kojim je potvrđena Naredba komandanta Komande za obuku i doktrinu (u daljnjem tekstu: Naredba). Ovom Naredbom, apelantu je izrečena disciplinska mjera smanjenja plate 10% u trajanju od tri mjeseca. Tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove postupka.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 032879 20 Gž od 29. januara 2021. godine, sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev. U tom dijelu je prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena. Također, prvostepena presuda je ukinuta i u dijelu kojom je usvojen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka i predmet je vraćen prvostepenom sudu, radi dostavljanja spisa Upravnom odjeljenju Suda BiH na nadležno postupanje.
4. U obrazloženju, Sud BiH je ukazao da se prema odredbi člana 162. stav (2) Zakona o službi u oružanim snagama BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o oružanim snagama), za disciplinske greške izriču disciplinske mjere, a za disciplinske prestupe disciplinske kazne. U vezi s tim, Sud BiH je ukazao da u skladu sa odredbom člana 24. stav (4) Pravilnika o vojnoj disciplini i disciplinskom postupku (u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji se primjenjuje shodno članu 170. Zakona o oružanim snagama, protiv konačnog rješenja kojim je izrečena disciplinska mjera, nije dopuštena žalba niti vođenje upravnog spora. S druge strane, Sud BiH je ukazao da se shodno odredbi člana 56. Pravilnika, protiv konačnog rješenja kojim je izrečena disciplinska kazna, može pokrenuti upravni spor. Sud BiH je pojasnio da je u smislu navedenih odredbi Pravilnika, isključeno „vođenje upravnog spora (a i drugog sudskog postupka) protiv konačnih odluka nadležnog starješine o izricanju disciplinske mjere za disciplinske greške“. Međutim, Sud BiH je istakao da je dozvoljeno vođenje upravnog spora za ocjenu zakonitosti odluka kojima se izriču disciplinske kazne u skladu sa odredbom člana 162. stav (2) Zakona o oružanim snagama i člana 7. stav (2) Pravilnika.
5. Dalje, Sud BiH je naveo da se prema odredbi člana 7. Zakona o oružanim snagama, akti kojima se reguliše status profesionalnih vojnih lica, donose u skladu sa propisima kojima se uređuje upravni postupak i protiv tih akata se može pokrenuti upravni spor. U vezi s tim, Sud BiH je pojasnio da je akt kojim je apelantu izrečena disciplinska kazna, akt kojim se reguliše status profesionalnog vojnog lica. S obzirom na navedeno, Sud BiH je ukazao da je, pazeći po službenoj dužnosti na svoju stvarnu nadležnost u smislu člana 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPP BIH), utvrdio da su u konkretnom slučaju počinjene povrede odredaba parničnog postupka o stvarnoj nadležnosti, jer je o tužbenom zahtjevu o kojem je nadležno da odlučuje vijeće za upravne sporove, odlučivao sudija pojedinac u prvostepenom parničnom postupku. Sud BiH je istakao i da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je ocjenjivao zakonitost naredbe o disciplinskoj mjeri, kao konačnog akta, iako je Pravilnikom isključeno vođenje upravnog spora protiv takvih akata.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa dijelom osporene odluke u kojem je naloženo da se predmet dostavi upravnom odjeljenju, apelant je istakao da odluka protiv profesionalnog vojnog lica u disciplinskom postupku ne predstavlja upravni akt podoban za pobijanje u upravnom sporu, jer se ne radi o javnopravnom odnosu, shodno relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS). Apelant smatra da se u konkretnom slučaju radi o povredi obaveza iz radnog odnosa, kao privatnopravnog odnosa, pa da je u odnosu na rješenje o disciplinskoj kazni bio nadležan Sud BiH u parničnom postupku. Dalje, u dijelu u kojem je tužba odbačena, apelant je istakao da osporeno rješenje predstavlja „eklatantnu arbitrarnost u primjeni procesnog prava i onemogućavanje prava na pristup sudu“. Apelant je naglasio da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti građanskih prava i da mu se moralo omogućiti da u parničnom postupku ostvaruje zaštitu tih prava. Bez obzira na navedeno, apelant smatra da mu se svakako nije moglo uskratiti pravo obraćanja sudu, pa makar i u upravnom sporu. Relevantni propisi
7. Zakon o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH", br. 88/05, 53/07, 50/08 – ZO Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH, 59/09, 74/10, 42/12, 41/16 i 38/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom djelu glasi:
Član 7.
(Primjenjivost akata) (1) Ako nije drugačije određeno ovim Zakonom, akti kojima se regulira status profesionalnih vojnih lica, lica u rezervnom sastavu i civilnih lica u Oružanim snagama su upravni akti i donose se u skladu s ovim Zakonom, Zakonom o odbrani, Zakonom o upravi BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02), Zakonom o radu u institucijama BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05), drugim važećim zakonima, kao i direktivama, propisima i naređenjima ministra odbrane.
(2) U postupku donošenja akata iz stava (1) ovog člana, ako to nije zakonom drugačije određeno, primjenjuju se propisi kojima se uređuje upravni postupak. (3) Protiv konačnih upravnih akata iz stava (1) ovog člana može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
Član 33. stav 3.
(Vojna disciplina i disciplinska odgovornost) (3) Ministar odbrane donijet će provedbeni propis o vojnoj disciplini i disciplinskom postupku u skladu s ovim Zakonom.
Član 162. st. 1. i 2.
(Disciplinske sankcije) (1) Za povredu vojne discipline počiniocima se izriču sljedeće disciplinske sankcije:
a) disciplinske mjere;
b) disciplinske kazne.
(2) Za disciplinske greške izriču se disciplinske mjere, a za disciplinske prijestupe disciplinske kazne.
Član 170. stav 1.
(Osnovne odredbe o disciplinskom postupku) (1) Vojnodisciplinski postupak provodi se u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa iz člana 33. stav (3) ovog Zakona.
8. Pravilnik o vojnoj disciplini i disciplinskom postupku („Službeni glasnik BiH", br. 96/10 i 17/13), u relevantnom djelu glasi:
POGLAVLJE III - DISCIPLINSKE MJERE I KAZNE
Član 7. st. 1. i 2.
(Disciplinske sankcije) (1) Za povredu vojne discipline počiniocima se izriču slijedeće disciplinske sankcije:
a) disciplinske mjere
b) disciplinske kazne (2) Za disciplinske greške izriču se disciplinske mjere, a za disciplinske prijestupe disciplinske kazne.
Član 24. stav 4.
(Rješavanje po žalbi) (4) Protiv rješenja po žalbi, odnosno rješenja kojim se po službenoj dužnosti poništava naredba o disciplinskoj mjeri u postupku ocjene pravilnosti, nije dopuštena žalba niti vođenje upravnog spora.
Član 56.
(Odluke drugostepenog vojnodisciplinskog vijeća) (1) Odluke drugostepenog vojnodisciplinskog vijeća kojima se odlučuje o žalbi donose se u formi rješenja.
(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana, je konačno i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema konačnog rješenja.
9. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom djelu glasi:
Član 4.
Institucije Bosne i Hercegovine, u smislu ovog zakona, su: ministarstva Bosne i Hercegovine i njihova tijela, javne agencije, javne korporacije, Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica osnovana Sporazumom između Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prijenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Službeni glasnik BiH", br. 32/04, 32/05 i 14/06), (u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica), institucije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i druge organizacije utvrđene zakonom države Bosne i Hercegovine koje vrše javna ovlaštenja, koja su Ustavom Bosne i Hercegovine određena u nadležnost Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna institucija).
VIII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA GRAĐANA ZAGARANTIRANIH USTAVOM Član 67.
Građanin čija su prava ili osnovne slobode zagarantirane Ustavom Bosne i Hercegovine povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom institucija iz člana 4.
ovog zakona, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda kod Suda, u skladu s ovim zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
10. Pri ispitivanju je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su mu osporenim rješenjem Suda BiH u dijelu u kojem je odbačena apelantova tužba, povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbom koja je odbačena osporenim rješenjem Suda BiH, osporavao rješenje tužene kojim je potvrđena Naredba kojom je apelantu izrečena disciplinska mjera.
14. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da je Evropski sud u svojoj praksi zaključio da je taj sud najpozvaniji dati pravnu kvalifikaciju činjenica iznesenih u aplikaciji i da nije ograničen, niti vezan za aplikantovu ili vladinu pravnu kvalifikaciju (na osnovu principa iura novit curia). Ovo zato što Evropski sud smatra da su za pravnu kvalifikaciju navoda iznesenih u aplikaciji odlučne činjenice koje su u njoj navedene, a ne samo pravni osnov na koji se aplikant pozvao (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Şerife Yiğit protiv Turske, presuda od 2. novembra 2010. godine, predstavka broj 3976/05, tač. 51-52, sa daljnjim referencama). Sličnu praksu ima i Ustavni sud u situacijama kada se apelant pozove na jedno pravo, a činjenice i argumenti koje iznese ukazuju na moguće kršenje nekog drugog ustavnog prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2043/12 od 22. decembra 2015. godine, tačka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba ).
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju suštinsko pitanje jesu li osporenom odlukom povrijeđena apelantova prava zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u osporenom rješenju zaključio, pozivajući se na odredbe Pravilnika, da se protiv konačne odluka o izricanju disciplinske mjere, ne može pokrenuti upravni spor, niti parnični postupak. Međutim, Ustavni sud podsjeća da odredba člana 67. Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS), propisuje da u slučaju ako nije osigurana druga sudska zaštita, te ako je konačnim pojedinačnim aktom institucija iz člana 4. tog zakona povrijeđeno pravo ili osnovne slobode zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine, „… građanin čija su prava i slobode povrijeđene…“ ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda kod nadležnog suda. Imajući u vidu da tužena nesporno spada u institucije iz člana 4. navedenog zakona, Ustavni sud smatra da član 67. ZUS, u konkretnoj situaciji, predstavlja efektivan pravni lijek koji apelant, u skladu sa principom supsidijarnosti, treba iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
16. S obzirom na to da apelant nije, shodno odredbama člana 67. ZUS, pokrenuo postupak pred Sudom BiH prije podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da je propustio da iscrpi efikasne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesena apelacija ne može razmatrati. Preuranjenost
17. Apelant osporava rješenje Suda BiH i u dijelu u kojem je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen prvostepenom sudiji, radi dostavljanja kompletnog spisa Upravnom odjeljenju Suda BiH na nadležno postupanje. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da osporena odluka nije odluka kojom je postupak, u ovom dijelu, završen, pa je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić