Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1980/21 (Z. M.)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1980/21

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1980/21, rješavajući apelaciju Zorana Marelje, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. rujna 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Zorana Marelje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 P 033202 19 Rev od 9. veljače 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Marelja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, odvjetnik iz Livna, podnio je 2. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 033202 19 Rev od 9. veljače 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 033202 15 Gž od 19. veljače 2019. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 033202 15 P od 12. listopada 2015. godine .

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 8. rujna 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Ustavni sud je primljene odgovore Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavio 16. prosinca 2022. godine apelantu na eventualno izjašnjenje. Apelant nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda broj 68 0 P 033202 15 P od 12. listopada 2015. godine, protiv koje je odbijena žalba presudom Kantonalnog suda broj 68 0 P 033202 15 Gž od 19. veljače 2019. godine a protiv koje je odbijena revizija Presudom Vrhovnog suda broj 68 0 P 033202 19 Rev od 9. veljače 2021. godine, odbijen je kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena na ime naknade štete isplati iznos preciziran u presudi, sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štete do isplate. U postupku pred redovnim sudovima je utvrđeno da je apelant bio dobitnik priznanja „Red hrvatskog trolista“. Na temelju tog priznanja apelantu je Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 20. lipnja 2006. godine bilo priznato pravo na isplatu mjesečnog novčanog iznosa preciziranog u tom rješenju. Navedeni iznos apelant je primao do 30. travnja 2010. godine, kada mu je na temelju rješenja Ministarstva to pravo prestalo. Navedeno rješenje je bilo utemeljeno na odredbi članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona) kojim je propisan novi članak 5a. Naime, tim člankom je dopunjen osnovni zakon i uveden je prihodovni cenzus tako da ako dobitnici priznanja ispunjavaju prihodovni cenzus kao u apelantovom slučaju, prestaje im pravo na novčanu naknadu.

6. Ustavni sud FBiH je u međuvremenu donio Presudu broj U-11/12 od 7. studenog 2012. godine (dostupna na www.ustavnisudfbih.ba, objavljena u „Službenim novinama FBiH“ broj 14/13 od 20. veljače 2013. godine) kojom je utvrdio da navedene odredbe članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona nisu u skladu s Ustavom FBiH. Nakon toga, apelantu je ponovno priznato pravo na novčanu naknadu računajući od objave presude Ustavnog suda FBiH u „Službenim novinama FBIH“. Apelant je podnio tužbu kojom je tražio da sud naloži tuženoj da mu isplati naknadu štete za razdoblje u kojem nije primao naknadu, i to zbog „nezakonitog rada organa tužene“. U svezi s tim, redovni sudovi su zaključili da nema odgovornosti ni Ministarstva niti tužene s obzirom na to da su organi postupali u skladu s tada važećim propisima. Tim propisima je, kako je već rečeno, bio predviđen prestanak prava na naknadu ukoliko primanja osobe koja je imala pravo na naknadu pređu određeni imovinski cenzus. Redovni sudovi su istaknuli da činjenica da je Ustavni sud FBiH utvrdio da neustavnost sporne odredbe nema utjecaja na pravna rješenja koja su se desila prije objave njegove odluke o neustavnosti. To je stoga što je člankom 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH, između ostalog, propisano da se zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud FBiH utvrdio da nije u skladu s Ustavom FBiH neće primjenjivati od dana objave presude Ustavnog suda u „Službenim novinama FBiH“.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

7. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant navodi da su redovni sudovi odbili njegov tužbeni zahtjev iako su svjesni da mu je obustavljena isplata naknade zbog neustavnog zakona koji su donijeli organi tužene. Navodi da je neustavnost potvrdio i Ustavni sud FBiH, što jasno ukazuje da je njegov zahtjev utemeljen.b)Odgovori na apelaciju

8. Vrhovni sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva i da apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu.

9. Kantonalni sud je naveo da je u svojoj presudi dao sve razloge na kojima je utemeljio presudu, a koje je potvrdio i Vrhovni sud, pa zbog toga nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva.

10. Općinski sud je naveo da su svi apelacijski navodi bili predmet razmatranja redovnih sudova na koje su ti sudovi dali jasne odgovore, pa apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odličja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/10) dodaje se novi članak koji glasi:

Članak 1.

U Zakonu o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odličja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/05 i 61/06) iza članka 5. dodaje se novi članak 5a. koji glasi:

"Članak 5a.

"Ostvarivanje prava iz čl. 5. i 6. ovog Zakona uvjetovano je prihodovnim cenzusom. Primjena prihodovnog cenzusa počinje od 01.05.2010. godine.

Isplata primanja iz stavka 1. ovog članka koja su uvjetovana prihodovnim cenzusom prestaje na dan 30.04.2010. godine, ukoliko do tog datuma primatelj navedenih primanja ne podnese zahtjev za nastavak isplate i ne ispuni uvjete koje nalažu pravila o prihodovnom cenzusu.

Zahtjevi za nastavak isplate se podnose općinskim službama mjerodavnim za braniteljsko-invalidsku zaštitu.

U slučaju da zahtjev za nastavak isplate bude pozitivno riješen primanja se obračunavaju od 01.05.2010. godine. Vlada Federacije BiH će u roku od osam dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti propis kojim će se propisati visina, postupak i način utvrđivanja prihodovnog cenzusa i prihodovnog praga u svezi sa provođenjem ovog Zakona“.

12. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH („Službene novine FBiH“ br. 6/95 i 37/03), kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, u relevantnom dijelu glasi:

Član 40. st. 1. i 2.

Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.

Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se odnosno stupiti će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud.

VI.Dopustivost i meritum

13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

14. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama prekršena prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

15. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

16. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

17. U svezi s navodima o proizvoljnosti u primjeni prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

18. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dali jasna i argumentirana obrazloženja zašto je u konkretnom slučaju trebalo odbiti apelantov tužbeni zahtjev. Ustavni sud naročito naglašava da, kako su to istaknuli i redovni sudovi, odluke Ustavnog suda FBiH, sukladno članku 40. stavak 1. Zakona o postupku pred tim sudom, djeluju od dana objave presude u „Službenim novinama“. Ustavni sud u svezi s tim podsjeća da je u svojoj praksi već ukazao da se zakon ili propis za koji Ustavni sud FBiH utvrdi da je neustavan neće primjenjivati od dana objave presude tog suda u „Službenim novinama Federacije BiH“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-3519/11 od 4. srpnja 2014. godine, točka 56., dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog toga ni presuda Ustavnog suda FBiH broj U-11/12 od 7. studenog 2012. godine ne može imati utjecaja na drugačije rješenje apelantovog slučaja. Naime, nesporno je da je Ministarstvo, kada je donijelo rješenje o prestanku apelantovog prava na naknadu, postupalo po tada važećoj zakonskoj odredbi, koja u to vrijeme nije bila proglašena neustavnom. Pri tome, Ustavni sud zapaža i da je apelantu pravo na naknadu ponovno priznato nakon što je Ustavni sud FBiH utvrdio da je sporna zakonska odredba neustavna. Zbog svega navedenog Ustavni sud smatra da utvrđenja sudova nisu ni proizvoljna niti „očigledno nerazumna“ jer su sudovi takva utvrđenja temeljili na utvrđenim činjenicama i relevantnim zakonskim odredbama. Također, Ustavni sud zapaža da apelant ne navodi niti je očigledno da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na apelantovu štetu.

19. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. b)Pravo na imovinu

20. Apelant smatra da mu je u postupku prekršeno i pravo na imovinu. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak

21. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada nema ničega što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno odlučili o činjeničnim ili pravnim pitanjima i kada ništa ne ukazuje da je apelantu prekršena bilo koja procesna garancija iz navedenog prava.

22. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman