Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1446/21 (S. B.)

Odluka donesena 10. 07. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1446/21

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 07. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1446/21, rješavajući apelaciju Stipe Brizara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 10. jula 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Stipe Brizara podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Mal 044778 20 Gž 2 od 10. februara 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stipo Brizar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozor-Rame, kojeg zastupa Midhat Gekić, advokat iz Gornjeg Vakufa-Uskoplje, podnio je 26. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Mal 044778 20 Gž 2 od 10. februara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Mal 044778 20 Mal 2 od 15. jula 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te tuženog Slavena Juričića (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 20. jula 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Svi pozvani su odgovor dostavili u periodu od 25. do 28. jula 2022. godine.

3. Odgovori učesnika u postupku su 30. januara 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali izjašnjenje u ostavljenom roku nije dostavljeno. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 8. oktobra 2013. godine podnio tužbu protiv tuženog, između ostalog, radi isplate nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, u iznosu od 500,00 KM, i zbog pretrpljenog straha, u iznosu od 400.00 KM. Općinski sud je presudom od 25. februara 2014. godine usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na nematerijalnu štetu i troškove postupka. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio rješenje kojim je ukinuo osporenu presudu u dosađujućem dijelu, te je predmet vratio na ponovno odlučivanje. Obrazloženo je da je prvostepeni sud počinio povredu parničnog postupka iz člana 148. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer je uprkos protivljenju tuženog imenovao vještaka medicinske struke dr. Omera Ćemalovića, kojeg je predložio samo apelant.

6. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je Presudom broj 56 0 Mal 044778 20 Mal 2 od 15. jula 2020. godine odbio tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, te je apelanta obavezao na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.433,20 KM. Općinski sud je postupajući po uputama Kantonalnog suda odredio vještaka medicinske struke dr. Ćamila Habula, uz saglasnost parničnih stranaka. Prema nalazu vještaka od 23. aprila 2020. godine, apelant je pretrpio lake tjelesne povrede koje nisu mogle ostaviti trajne morfološke i funkcionalne posljedice, a iz nalaza je proizašlo koliko dugo i kakvog intenziteta su trajali apelantovi fizički bolovi i strah. Vještak je saslušan na glavnoj raspravi, a apelant nije imao primjedbi na nalaz vještaka. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao stručan. Sud je obrazložio da je cijenio i ostale dokaze iz ovog, ali i iz ranijeg postupka. Odluku o troškovima postupka sud je zasnovao na članu 386. stav 1. ZPP-a precizirajući sve dosuđene pojedinačne troškove, koji su uključivali i troškove prijevoza advokata na relaciji Mostar – Konjic – Mostar u ranijem i u ponovljenom postupku.

7. Kantonalni sud je Presudom broj 56 0 Mal 044778 20 Gž 2 od 10. februara 2021. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je tuženog obavezao da apelantu naknadi nematerijalnu štetu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 160,00 KM s pripadajućim kamatama. Sud je odbio tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa u odnosu na fizičke bolove i u cijelosti u odnosu na naknadu za pretrpljeni strah, a apelant je obavezan na naknadu troškova postupka u iznosu od 34,60 KM. Obrazloženo je da se naknada nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, u pravilu, dosuđuje za fizičke bolove jakog intenziteta bez obzira na dužinu njihovog trajanja ili pak za bolove srednjeg intenziteta dužeg trajanja. Navedeno je da je u konkretnom slučaju apelant trpio bolove jakog i srednjeg intenziteta po jedan dan, a slabijeg intenziteta pet dana. Također, navedeno je da je dužina trajanja fizičkih bolova, u svjetlu činjenica da je apelant zadobio povrede u tučnjavi koju je inicirao tuženi u kojoj je apelantu bio narušen fizički integritet, opravdava dosuđivanje nematerijalne štete za fizičke bolove. Obrazloženo je da je visina naknade dosuđena u skladu s Orijentacionim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su razmatrani i prihvaćeni na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH (u daljnjem tekstu: Orijentacioni kriteriji). S druge strane, pravična novčana naknada za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti slučaja to opravdavaju, a posebno jačina i trajanje straha. Iz sudske prakse proizlazi da nema osnova za naknadu za pretrpljeni strah ako je strah jakog intenziteta trajao sat ili dva, srednjeg intenziteta dan do dva i lakog intenziteta dva do tri dana i u dužem periodu nije narušio psihičku ravnotežu oštećenika. U konkretnom slučaju apelant je trpio strah jakog intenziteta, i to primarni do pet minuta, sekundarni strah jakog i srednjeg intenziteta jedan dan, a koji je zatim prešao u strah slabijeg intenziteta. Shodno tome i činjenici da strah nije ostavio posljedice na apelantovo psihičko stanje, Kantonalni sud je prihvatio stav prvostepenog suda da utvrđene okolnosti ne opravdavaju naknadu za pretrpljeni strah, u smislu člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Obrazloženo je da je bez značaja apelantov prigovor da je medicinsko vještačenje trebalo da provede doktor neuropsihijatar. U vezi s tim, navedeno je da je apelant na pripremnom ročištu prihvatio da se vještačenje povjeri upravo vještaku medicinske struke dr. Ćamilu Habulu. Odluka o troškovima postupka zasnovana je na odredbama člana 397. stav 2. u vezi sa članom 386. stav 2. i članom 387. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa). Obrazloženo je da se sud rukovodio uspjehom stranaka u postupku, a apelant je uspio s 15% tužbenog zahtjeva, pri čemu su svi dosuđeni troškovi precizirani. Navedeno je da parničnim strankama nisu priznati putni troškovi advokata čije je sjedište van područja suda pred kojim se vodila parnica jer „ti troškovi nisu opravdani sa stanovišta odredbe člana 387. stav 1. ZPP-a“. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant navodi da se postupak vodio „nezakonito i protivno načelu ekonomičnosti od 2013. godine“. Zatim, apelant navodi da je u ponovljenom postupku došlo do „značajnog nesrazmjera dosuđenja štete od strane istog suda i istog sudije“ jer se sud isključivo oslonio na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Ćamila Habula od 23. aprila 2020. godine. Taj nalaz se, prema apelantovim navodima, znatno razlikuje od nalaza vještaka medicinske struke od 13. januara 2013. godine. U tom smislu apelant navodi da su sudovi postupali nezakonito jer nisu postupili po stavovima iz rješenja Kantonalnog suda, kao i zato što su proveli novo vještačenje, a dokaze nisu cijenili u skladu sa članom 8. ZPP-a. Apelant smatra da se odluke nisu mogle zasnovati samo na nalazu i mišljenju vještaka i na primjeni člana 200. ZOO-a. Sudovi su zanemarili da su parnične stranke i ranije imale sukobe i da je tuženi zbog povređivanja apelanta pravomoćno osuđen. Apelant navodi da su osporene presude nerazumljive, nepravilne i nezakonite, te ukazuje na kršenje prava na obrazloženu odluku jer iz presuda ne proizlazi jasno, logično i uvjerljivo obrazloženje za odlučenje. Apelant navodi da Kantonalni sud nije obrazložio njegove „bitne žalbene prigovore“. Konačno, apelant smatra da je „došlo do ogromnog nesrazmjera dosude troškova parničnog postupka punomoćnika tužioca, te pogrešne primjene člana 387. stav 1. ZPP-a“. Odluka o troškovima postupka je, prema apelantovom mišljenju, u suprotnosti s Evropskom konvencijom, i to s pravom na slobodu angažiranja advokata iz bilo kojeg dijela države, pa čak i inozemstva, te s pravom na naknadu troškova po Tarifi.

b) Odgovori na apelaciju

9. Kantonalni sud i Općinski sud su naveli da su odluke donesene pravilnom primjenom materijalnog i procesnog prava, te da pri donošenju odluka apelantova prava nisu bila uskraćena.

10. Tuženi je u iscrpnom odgovoru osporio sve apelacione prigovore predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. Član 148. stav (3) (3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti određena za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.

12. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Novčana naknada Član 200. (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu. (2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom.

VI.Dopustivost i meritum

13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

14. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo iz čl. 5. i 6. stav 1. Evropske konvencije.a)Pravo na pravično suđenje

15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

16. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

17. U odnosu na opći prigovor o proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42 −45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba). U odnosu na prigovor da sudovi nisu obrazložili odluke, Ustavni sud podsjeća da u skladu s ustaljenom sudskom praksom Evropskog suda, da bi se ispunili zahtjevi pravičnog suđenja, domaći sudovi u presudama moraju na odgovarajući način navesti razloge na kojima zasnivaju presude. Obaveza obrazlaganja ne zahtijeva detaljan odgovor na svaki prigovor podnosioca zahtjeva, već konkretan i izričit odgovor na argumente koji su odlučujući za ishod određenog postupka (vidi Evropski sud, Farzaliyev protiv Azerbejdžana, presuda od 28. maja 2020. godine, predstavka broj 29620/07, tačka 36. s daljnjim referencama).

18. Iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Općinski sud u ponovnom postupku postupio u skladu sa članom 148. stav (3) ZPP-a imenujući vještaka medicinske struke uz saglasnost parničnih stranaka, te je sud tako postupio (i) u skladu s rješenjem Kantonalnog suda. Vještak je u ponovnom postupku sačinio nalaz i mišljenje, koji je sud cijenio u skladu sa članom 8. ZPP-a. Apelant tokom postupka nije iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. U takvim okolnostima su bez osnova apelantovi prigovori kojima osporava nalaz i mišljenje vještaka koji su sačinjeni u ponovnom postupku. U vezi s prigovorom da sudovi nisu obrazložili odluke i da su ih zasnovali samo na nalazu i mišljenju vještaka koji su sačinjeni u ponovnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, koji je djelimično uvažio žalbu i donio konačnu odluku u ovom predmetu, detaljno i argumentirano obrazložio razloge zbog kojih je dosudio naknadu za pretrpljene fizičke bolove. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud naveo da je, pored nalaza i mišljenja vještaka, imao u vidu član 200. ZOO-a i Orijentacione kriterije, ali i naročite okolnosti konkretnog slučaja koji su opravdali dosuđivanje naknade. S druge strane, Kantonalni sud je obrazložio i razloge zašto je odbio dosuditi naknadu za pretrpljeni strah navodeći da dužina trajanja straha i njegove posljedice to nisu opravdale. U vezi s prigovorom da Kantonalni sud nije obrazložio apelantove „bitne prigovore“, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio precizirati koji su to „bitni prigovori“ koje je iznio u žalbi kako bi se osnovanost prigovora mogla dalje ispitati. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud obrazložio one prigovore koje je ocijenio relevantnim, uključujući i prigovor u vezi sa specijalizacijom vještaka medicinske struke koji je angažiran u ponovnom postupku. Prema mišljenju Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja iz obrazloženja presude Kantonalnog suda kao konačne odluke u ovom predmetu ne uočava se ništa što bi moglo dovesti do zaključka da je odlučenje tog suda proizvoljno, bilo u odnosu na utvrđenje činjenica ili u odnosu na primjenu prava, kako to apelant tvrdi.

19. U odnosu na prigovor da Kantonalni sud nije dosudio troškove prijevoza apelantovom punomoćniku, Ustavni sud zapaža da je iste prigovore razmatrao u praksi (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2648/21 od 8. oktobra 2022. godine, tačka 49, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o neosnovanosti ovog prigovora upućuje na obrazloženje iz tačke 49. citirane odluke jer nema potrebe da isti stav ponavlja u brojnim odlukama o istom pravnom pitanju. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u svojoj praksi također rješavao pitanje opravdanosti troškova u vezi s dolaskom punomoćnika van sjedišta suda, te da u tom pogledu nije utvrdio kršenje navedenih prava (vidi Evropski sud, Fajković i dr. protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 11. februara 2020. godine, predstavka broj 38868/17). U odnosu na prigovor da se postupak vodio „nezakonito i protivno načelu ekonomičnosti od 2013. godine“, Ustavni sud zapaža da se apelant u vezi s tim explicite nije pozvao na kršenje prava na suđenje u razumnom roku kako bi Ustavni sud ispitao odluke i u tom segmentu. Ustavni sud podsjeća da ni ekstenzivnim tumačenjem apelantovih navoda nije mogao izvesti drugačiji zaključak.

20. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.b)Ostali navodi

21. Apelant se poziva na kršenje prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovo pozivanje na kršenje tog prava ne može dovesti u vezu s konkretnim predmetom niti s osporenim odlukama. Stoga Ustavni sud ovaj prigovor ne može razmatrati.

VII.Zaključak

22. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ni u jednom segmentu na koje je ukazao i kada je Kantonalni sud obrazložio odluku i ispitao apelantove relevantne prigovore, a apelantu u postupku nije bilo uskraćeno nijedno procesno pravo na koje je ukazao, a koje je zagarantirano članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman