Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1086/21 (J. D. i drugi)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1086/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. ožujka 2025. godine, u predmetu broj AP 1086/21, rješavajući apelaciju Jure Dalmatina i dr., na temelju članka 18. stavak (4), članka 57. stavak 2. točka a) te članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jure Dalmatina, Gorana Dalmatina i Ivana Pjevca podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 142674 18 Gž od 7. rujna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Jure Dalmatin, Goran Dalmatin i Ivan Pjevac (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant, trećeapelant i apelanti) svi iz Čapljine, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured „Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić“ iz Čapljine, podnijeli su 1. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 142674 20 Rev od 13. siječnja 2021. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 142674 18 Gž od 7. rujna 2020. godine.

2. Ustavni sud konstatira da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4379/20 (u okviru koje je razmatran predmet broj AP-4380/20) od 12. siječnja 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda koja je osporena u ovome predmetu. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena i da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda od 7. rujna 2020. godine konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

3. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 142674 13 P od 10. studenog 2017. godine, obvezani su tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton i ,,HP Investing“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), da prvoapelantu solidarno isplate iznos od 2.852,70 KM na ime naknade materijalne štete na vozilu, te iznos od 150,00 KM na ime prijevoza oštećenog vozila (stavak I). Zatim, obvezani su tuženi da drugoapelantu solidarno isplate iznos od 11.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, te iznos od 213,15 KM na ime naknade materijalne štete. Preko dosuđenog iznosa, za iznos od 876,75 KM na ime naknade materijalne štete, drugoapelantov tužbeni zahtjev je odbijen (stavak II). Također, tuženi su obvezani da trećeapelantu solidarno isplate iznos od 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2013. godine, te iznos od 20,00 KM na ime naknade materijalne štete. Preko dosuđenog iznosa na ime naknade materijalne štete za iznos 1.120,00 KM, trećeapelantov tužbeni zahtjev je odbijen (stavak III). Naposljetku, obvezani su tuženi da prvo i drugoapelantu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.941,24 KM, dok je u odnosu na trećeapelanta odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove (točka IV izreke presude).

4. Obrazlažući odluku o troškovima postupka, Općinski sud je naveo da je u odnosu na prvoapelanta i drugoapelanta odluku o troškovima donio na temelju članka 386. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Zatim, Općinski sud je detaljno naveo radnje i iznose koji im se priznaju na ime nagrade i naknade troškova postupka, i to uvećani za 20% zbog zastupanja dva apelanta. Nakon toga je zaključio da troškovi postupka koji se priznaju prvo i drugoapelantu ukupno iznose 5.941,24 KM. U odnosu na trećeapelanta, Općinski sud je, uzevši u obzir njegov uspjeh u postupku, naveo da je sukladno članku 386. stavak 2. ZPP, odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 142674 18 Gž od 7. rujna 2020. godine, djelomično su uvažene žalbe tuženih i prvostupanjska presuda je preinačena tako što su tuženi obvezani da prvoapelantu solidarno isplate iznos od 2.377,20 KM na ime naknade štetu na vozilu, te da trećeapelantu plate zakonsku zateznu kamatu na iznos nematerijalne štete od 21. studenog 2013. godine do isplate. Također, prvostupanjska presuda je preinačena i u dijelu odluke o troškovima postupka na način da su tuženi obvezani da prvo i drugoapelantu nadoknade troškove postupka u iznosu od 3.531,00 KM. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da su utemeljeni žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o uspjehu apelanata u svakoj fazi postupka i da uopće nije uzeo u obzir troškove tuženih. U tom pogledu, Kantonalni sud je naveo da iz spisa proizlazi da su apelanti tužbom tražili ukupan iznos od 18.218,15 KM, da je na posljednjem ročištu za glavnu raspravu tužbeni zahtjev smanjen na iznos 17.870,85 KM, a da je dosuđen ukupan iznos od 15.220,35 KM. Na temelju toga, Kantonalni sud je zaključio da su apelanti, u odnosu na sve radnje do posljednje rasprave uspjeli sa 83%, a nakon toga sa 85% zahtjeva. Zbog toga je, kako je navedeno, iznos koji je utvrđen prvostupanjskom presudom umanjen prema navedenom postotku uspjeha. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je iznose za pojedinačne procesne radnje izračunao prema uspjehu apelanata u postupku, naveo je da se oni uvećavaju za 20% zbog zastupanja dva apelanta, te je utvrdio da ukupan iznos troškova koji pripada apelantima iznosi 5.221,00 KM. Dalje, Kantonalni sud je naveo pojedinačne iznose troškova postupka koji pripadaju drugotuženom te je utvrdio da oni ukupno iznose 1.690,00 KM. Na temelju navedenog, Kantonalni sud je naveo da su dobiveni iznosi parničnih troškova prebijeni te da apelantima pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 3.531,00 KM.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 182522 20 Rev od 18. studenog 2020. godine, odbačene su revizije apelanata i prvotuženog zato što nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije iz članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), niti iz članka 237. stavak 3. ZPP.

7. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelanti smatraju da je sud o troškovima postupka trebao odlučiti na temelju članka 386. stavak 3. ZPP, jer su, kako tvrde, u cijelosti dokazali osnov tužbenog zahtjeva, dok sa visinom nisu uspjeli u manjem, neznatnom dijelu. U tom pogledu, apelanti ukazuju da se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti stajalište usvojeno na Panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti od 30. siječnja 2014. godine, koje se odnosi na naknadu troškova postupka u parnicama za naknadu nematerijalne štete. Apelanti tvrde da se, sukladno tom stajalištu, cijeni kvalitativan a ne kvantitativan uspjeh u parnici, pa se tužitelju mogu priznati troškovi parničnog postupka u cijelosti nezavisno o visini zahtijevanog i dosuđenog dijela. Zatim, apelanti navode da je Kantonalni sud pogrešno utvrdio uspjeh prvoapelanta i drugoapelanta u sporu, jer je u visinu tužbenog zahtjeva uračunao i visinu zahtjeva trećeapelanta, pa je na taj način neutemeljeno umanjio naknadu troškova parničnog postupka. U tom smislu, navode da iako su prvoapelant i drugoapelant u sporu uspjeli sa 97%, drugostupanjski sud im je dosudio samo 59% priznatih troškova postupka. Osim navedenog, apelanti navode da Kantonalni sud nije priznao pravo njihovom odvjetniku na povećanje nagrade na ime zastupanja tri, već samo za dva tužitelja. Naposljetku, apelanti ukazuju da nije bilo osnova da Kantonalni sud izvrši dupli prijeboj troškova, odnosno da se dvostruko vrednuje uspjeh tuženog.

8. Prilikom razmatranja dopustivosti, Ustavni sud je pošao od odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Razmatrajući navode apelanata kojima ukazuju na proizvoljnost odluke o troškovima postupka, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovitih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

13. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i navoda u apelaciji, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu, dao detaljne, jasne i relevantne razloge za primjenu članka 397. stavak 2. i članka 386. stavak 2. ZPP. Razmatrajući navode apelanata kojima osporavaju zaključak suda o njihovom uspjehu u postupku, Ustavni sud podsjeća da je u praksi usvojio stav prema kojemu redoviti sudovi imaju diskrecijsko pravo da, nakon što utvrde da se radi o djelomičnom uspjehu u parnici, odluče na koji će način stranke snositi troškove postupka. Naime, redoviti sudovi, u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredaba o tome što se smatra djelomičnim uspjehom u parnici, odredbe ZPP mogu tumačiti u skladu s načelima zakonitosti i pravičnosti, uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2833/18 od 26. ožujka 2020. godine, točka 42. sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dovodeći navedeno u svezu sa okolnostima na koje je ukazao Kantonalni sud, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da je taj sud prekoračio svoje diskrecijsko pravo prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu i visini naknade troškova postupka koja apelantima pripada u konkretnom slučaju.

14. Također, razmatrajući tvrdnje apelanata kojima osporavaju činjenicu da je Kantonalni sud prilikom izračunavanja visine troškova postupka izvršio njihovo prebijanje, Ustavni sud ukazuje da se primjena procesnog prebijanja troškova postupka na temelju članka 386. stavak 2. ZPP ne može smatrati proizvoljnom (vidjeti, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3498/20 od 25. veljače 2022. godine, točka 41, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud smatra da na proizvoljnost u primjeni prava ne ukazuju ni tvrdnje apelanata da Kantonalni sud nije dosudio uvećanje troškova postupka njihovom odvjetniku zbog zastupanja više stranaka (članak 27. Tarife). Naime, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda proizlazi da u troškovniku uopće nije traženo uvećanje nagrade za dodatno zastupanje tri tužitelja u iznosu od 40%, već je samo traženo dodatno uvećanje nagrade od 20% za zastupanje dva tužitelja. Naposljetku, Ustavni sud zapaža da se pravno shvaćanje Vrhovnog suda FBiH na koje su se apelanti pozvali, odnosi na troškove u parnicama o kojima isključivo bilo riječ o naknadi nematerijalne štete, što u konkretnom slučaju nije bio slučaj. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su sudovi svoje zaključke zasnovali na utvrđenim činjenicama i relevantnim propisima i to na način koji se ne može ocijeniti proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“. Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje.

15. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

16. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1086/21 (J. D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio