Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3150/22 (Trgovačko društvo „Euro Line“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3150/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine godine, u predmetu broj AP-

3150/22, rješavajući apelaciju Trgovačkog društva „Euro Line“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačke g) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Trgovačkog društva „Euro Line“ d.o.o. Banja Luka podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske br. 57 0 Ps 099349 22 Rev 3 od 26. maja 2022. godine i 57 0 Ps 099349 22 Rev 4 od 26. maja 2022. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Trgovačkog društva „Euro Line“ d.o.o. Banja Luka podnesena zbog dužine trajanja postupka okončanog presudama Vrhovnog suda Republike Srpske br. 57 0 Ps 099349 22 Rev 3 od 26. maja 2022. godine i 57 0 Ps 099349 22 Rev 4 od 26. maja 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Trgovačko društvo „Euro Line“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK Milorad Đukić i Dejan Đukić iz Banjaluke, podnio je 9. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 57 0 Ps 099349 22 Rev 3 od 26. maja 2022. godine i 57 0 Ps 099349 22 Rev 4 od 26. maja 2022. godine. Apelacija je u Ustavnom sudu evidentirana pod brojem AP-3150/22. Prethodno je protiv istih presuda Vrhovnog suda, 13. juna 2022. godine, apelaciju podnio i „MERKUR“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelacija je evidentirana pod brojem AP 2165/22. Hronologija parničnog postupka okončanog odlukom Ustavnog suda broj AP-3942/20

2. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 099349 12 Ps od 31. maja 2018. godine, između ostalog, tuženi je obavezan da apelantu nadoknadi štetu u vidu izmakle koristi u preciziranom novčanom iznosu (stav II, tačka 3), dok je preko tog iznosa apelantov eventualni tužbeni zahtjev odbijen (stav II, tačka 6). Istom presudom apelant je obavezan da tuženom nadoknadi štetu na ime izmakle koristi u preciziranom novčanom iznosu (stav III, tačka 3), dok je preko tog iznosa protivtužbeni zahtjev tuženog odbijen (stav III, tačka 6).

3. Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 099349 18 Pž od 25. marta 2019. godine, između ostalog, odbijene su žalbe parničnih stranaka u dijelu tužbenog i protivtužbenog zahtjeva koji se odnosi na izmaklu korist.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 099349 20 Rev od 28. avgusta 2020. godine djelimično su usvojene revizije parničnih stranaka i drugostepena presuda od 25. marta 2019. godine je, između ostalog, ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o protivtužbenom zahtjevu i apelant obavezan da tuženom nadoknadi štetu na ime izmakle koristi, te je u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

5. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3949/20 od 6. aprila 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbijena je apelacija koju je apelant podnio protiv presude Vrhovnog suda od 28. avgusta 2020. godine i zbog dužine trajanja postupka okončanog tom presudom.

6. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3942/20 od 20. aprila 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojena je apelacija tuženog i presuda Vrhovnog suda od 28. avgusta 2020. godine je ukinuta u cijelosti i naloženo je Vrhovnom sudu da donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Ponovni postupak nakon presude Vrhovnog suda od 28. avgusta 2020. godine

7. U međuvremenu, prije donošenja navedenih odluka Ustavnog suda, Viši privredni sud, kojem je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, donio je Rješenje broj 57 0 Ps 099349 20 Rev 3 od 28. decembra 2020. godine. Tim rješenjem je ukinuta presuda Okružnog privrednog suda od 31. maja 2018. godine, između ostalog, u dijelu kojim je odlučeno o protivtužbenom zahtjevu, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 099349 21 Ps 2 od 7. juna 2021. godine, između ostalog, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev kojim je tuženi tražio da sud obaveže apelanta da mu nadoknadi štetu na ime izmakle koristi.

9. Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 099349 21 Pž 4 od 23. decembra 2021. godine žalba tuženog je djelimično uvažena i presuda Okružnog privrednog suda od 7. juna 2021. godine je preinačena, između ostalog, na način da je apelant obavezan da tuženom nadoknadi štetu na ime izmakle koristi.

Osporene odluke

10. Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 099349 22 Rev 4 od 26. maja 2022. godine, donesenom u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda broj AP-3942/20, odbijene su revizije parničnih stranaka izjavljene protiv presude Višeg privrednog suda od 25. marta 2019. godine.

11. Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 099349 22 Rev 3 od 26. maja 2022. godine, između ostalog, usvojena je apelantova revizija, pa je presuda Višeg privrednog suda od 23. decembra 2021. godine preinačena u dijelu kojim je odlučeno o protivtužbenom zahtjevu za naknadu štete zbog izmakle koristi, na način da je žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

12. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2165/22 od 2. novembra 2022. godine, Ustavni sud je usvojio apelaciju tuženog, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Slijedom toga, Ustavni sud je ukinuo presude Vrhovnog suda br. 57 0 Ps 099349 22 Rev 3 od 26. maja 2022. godine i 57 0 Ps 099349 22 Rev 4 od 26. maja 2022. godine, u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu koji se odnosi na izmaklu koristi. Predmet je vraćen Vrhovnom sudu sa nalogom da donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije (dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi sa tim, apelant je opširno prezentirao hronologiju međusobnih odnosa parničnih straka i postupka pred redovnim sudovima. Naročito je ukazao da je tuženi „namjerno kršio ugovor“ jer nije obezbijedio građevinsku i upotrebnu dozvolu, te da je stoga odgovoran za štetu u vidu izmakle koristi. Takođe je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te je zahtijevao naknadu štete u iznosu od 20.000,00 KM. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Vrhovnom sudu da „donese novu odluku samo u dijelu odbijenog tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu“.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

U odnosu na osporene odluke

15. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda br. 57 0 Ps 099349 22 Rev 3 od 26. maja 2022. godine i 57 0 Ps 099349 22 Rev 4 od 26. maja 2022. godine i da je apelacijom osporavao te presude „samo u dijelu odbijenog tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu“. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je, u međuvremenu, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-

2165/22 od 2. novembra 2022. godine, ukinuo navedene presude Vrhovnog suda „u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu koji se odnosi na izmaklu korist“. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ističe da osporene presude Vrhovnog suda od 26. maja 2022. godine u navedenom dijelu kao takve više ne egzistiraju. Imajući to u vidu Ustavni sud zaključuje da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.

U odnosu na dužinu trajanja postupka

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Ustavni sud podsjeća da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2406/22 od 19. i 20. januara 2023. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

18. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije, shodno odredbama člana 6. i 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, iako je apelacija nesporno podnesena nakon stupanja na snagu navedenog zakona, prije podnošenja apelacije podnio redovnim sudovima pred kojima se postupak vodio zahtjev za ubrzanje postupka sa ciljem zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odnosno tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i zadovoljenje. Dakle, apelant je propustio da iscrpi efikasne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesena apelacija ne može razmatrati.

19. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačke g) i m) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3150/22 (Trgovačko društvo „Euro Line“… | Sudska praksa | Aktio