Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3918/22 (D. B.)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3918/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-3918/22, rješavajući apelaciju advokata Damira Beglerovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41724), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio advokat Damir Beglerović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 013214 22 Kv 3 od 5. oktobra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Advokat Damir Beglerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 18. oktobra 2022. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 013214 22 Kv 3 od 5. oktobra 2022. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda od 27. septembra 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem tog suda od 5. oktobra 2022. godine, odbijen je apelantov zahtjev da se u krivičnom postupku koji se vodi pred tim sudom protiv optuženog (M. D.) postavi za njegovog branioca po službenoj dužnosti.

3. U obrazloženju drugostepenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je na ročištu za izjašnjenje o krivici apelant, kao izabrani branilac optuženog, podnio zahtjev da se postavi za njegovog branioca po službenoj dužnosti. Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 59.a) Zakona o krivičnom postupku propisano da listu branilaca rješenjem utvrđuje nadležni ministar pravde. Takođe, naveo je da listu advokata koji mogu biti postavljeni za branioca po službenoj dužnosti pred tim sudom utvrđuje Ministarstvo za pravosuđe i upravu ZE-DO kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se apelant ne nalazi na navedenoj listi Ministarstva, slijedom čega je zaključio, da je pravilno odbijen njegov zahtjev da se postavi za branioca po službenoj dužnosti.

4. Apelant se pozao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te povredu principa slobode kretanja roba, usluga, kapitala i lica iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud najprije mora odgovoriti na pitanje da li se osporenim rješenjima Kantonalnog suda odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti „krivične optužbe“ protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjima odlučivalo samo o ispunjenosti uslova za postavljanje apelanta, kao advokata, za branioca po službenoj dužnosti protiv optuženog (M.D.). Dakle, osporenom odlukom nije se odlučivalo ni o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ niti o osnovanosti „krivične optužbe“ protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija u odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne pokreće ni pitanje kršenja člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3918/22 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio