Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4372/22 ("Mefa-Oil" d.o.o. Kladanj)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4372/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-4372/22, rješavajući apelaciju "Mefa-Oil" d.o.o. Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Mefa-Oil" d.o.o. Kladanj podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 Mals 276280 18 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Mefa-Oil" d.o.o. Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 18. novembra 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 Mals 276280 18 Ip.

2. Apelant je 13. februara 2018. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenik Euro pack d.o.o. Tuzla, na osnovu izvršne isprave, radi naplate novčane tražbine. Predloženo je da se izvršenje provede na sredstvima koje izvršenik ima na računima kod poslovnih banaka. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 21. maja 2018. godine i poslao ga istog dana bankama na provođenje. Banke su obavijestile sud da nije moguće provesti izvršenje zbog nedostatka sredstava, te da su rješenje o izvršenju zavele u registar blokade. Nakon izvršnosti rješenja, sud je obavijestio banke da je potrebno da prenesu novčana sredstva prema rješenju o izvršenju, ali banke su ponovo obavijestile sud o nedostatku sredstava na računu izvršenika, te da su rješenje o izvršenju zavele u registar blokade.

3. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da postupak traje dugo. Ističe da ga je sud, nakon saznanja da izvršenik nema sredstava, morao pozvati da promjeniti predmet i sredstvo izvršenja a da to sud nikada nije učinio.

4. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantu dug nije plaćen zato što izvršenik nema novčanih sredstava na računu, a ne iz razloga što sud nije postupao po prijedlogu za izvršenje. Navodi da apelant, i pored saznanja da su blokirani izvršenikovi bankovni računi, nije predložio drugi predmet i sredstvo izvršenja, da apelanta u ovom izvršnom postupku zastupa kvalificiran punomoćnik, advokat, koji je imao mogućnost da disponira zahtjevom, odnosno da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja.

5. Ustavni sud je 9. decembra 2022. godine dostavio punomoćniku apelanta odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Međutim, punomoćnik apelanta nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 51227/16, presuda od 23. jula 2019. godine, stav 82).

9. U vezi s konkretnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Zagrebačka banka d.d. protiv Hrvatske, presuda od 12. decembra 2013. godine, predstavka broj 39544/05, stav 199). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, predstavka broj 71186/01, presuda od 7. juna 2005. godine, st. 84-86, Kunashko protiv Rusije, predstavka broj 36337/03, presuda od 17. decembra 2009. godine, stav 38). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

10. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu kao i da je postupak od većeg značaja za apelanta. Također, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje je postupak dovršen u vremenskom periodu od četiri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na provođenje bankama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka, niti je apelant iznio bilo kakve opravdane argumente u tom pravcu, osim što se pozvao na navodno prekomjernu dužinu postupka. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu ispoštovano. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, posebno da su postojale objektivne okolnosti koje su odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, odnosno da su navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji treba meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4372/22 ("Mefa-Oil" d.o.o. Kladanj) | Sudska praksa | Aktio