Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-996/23 (S. I.)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-996/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-996/23, rješavajući zahtjev Saliha Isakovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Saliha Isakovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Isaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Emira Imširević advokat iz Bihaća, podnio je 24. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 041245 23 Gži od 2. februara 2023. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio provođenje postupka izvršenja koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 041245 21 I.

2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda broj 23 0 P 041245 18 P od 21. novembra 2019. godine, obavezan je apelant da M. Ć. i H. Ć. (u daljnjem tekstu: tražitelji izvršenja) isplati određeno novčano potraživanjetroškove parničnog postupka.

3. Na prijedlog tražitelja izvršenja, na osnovu navedene pravosnažne i izvršne presude, Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 23 0 P 041245 21 I od 19. januara 2022. godine dozvolio predloženo izvršenje. Izvršenje je određeno procjenom, prodajom i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom apelantovog suvlasničkog dijela od 7/8 na nekretnini precizno označenoj u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Općinski sud je u skladu sa odredbom člana 8. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) naveo da je za namirenje potraživanja dovoljno provođenje izvršenja na spornoj nekretnini, te je odbio prijedlog za izvršenje na ostalim predloženim nekretninama.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 P 041245 21 I od 13. decembra 2022. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju. U obrazloženju, sud je ukazao na odredbu člana 47. ZIP-a kojom su propisani razlozi koji sprječavaju izvršenje. Dalje, suprotno apelantovim prigovorima, Općinski sud je naveo da nije zabranjeno prometovanje nekretnina koje su u suvlasništvu. Općinski sud je istakao da izvršenje nije protivno Ustavu, s obzirom na to da se izvršenjem „ne dira u prava drugog suvlasnika“ koji je obaviješten o postupku izvršenja u kojem može aktivno učestvovati. Dalje, sud je nakon održanog ročišta utvrdio da je sporna nekretnina naslijeđe koje je u suvlasništvu apelanta i njegove sestre. Također, utvrđeno je da sporna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu i da je stoga bespredmetno poređenje ovog postupka sa odlukom Ustavnog suda u predmetu AP-2279/21. Pored toga, istaknuto je da apelant posjeduje i druge nekretnine u suvlasništvu sa svojom braćom odnosno, kao i da nije dokazao da je poljoprivrednik i da živi od bavljenja poljoprivredom na spornoj nekretnini. Općinski sud je istakao da su apelantovi prigovori usmjereni na odugovlačenje postupka i zloupotrebu procesnih ovlaštenja, te je zaključio da su prigovori neosnovani.

5. Kantonalni sud je rješenjem broj 23 0 P 041245 23 Gži od 2. februara 2023. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje, kao i apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je pravilno prvostepeni sud odbio apelantov prigovor, te da prihvata u cijelosti pravne razloge prvostepenog suda. Također zaključeno je da izvršenje na spornoj nekretnini nije određeno protivno odredbama člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a jer se ne zadire u prava trećih osoba – suvlasnika, te se izvršenjem na apelantovom suvlasničkom dijelu sporne nekretnine na najmanji mogući način zahvata u apelantovu imovinu. Sud je naveo da je cijenio i ostale žalbene razloge ali da oni nisu bili od uticaja na drugačiju odluku.

6. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je ukazao da je primjena zakona bila proizvoljna, kao i da je osporena odluka donesena na osnovu „nepostojeće norme materijalnog zakona“ člana 69. st. 3. i 4. ZIP-a, suprotno odluci Ustavnog suda u predmetu U-10/19. Apelant smatra da se izvršenje nije moglo provesti na spornim nekretninama koje su u suvlasništvu njegove supruge i sestre. Također, smatra da sudovi nisu obrazložili njegove navode iz prigovora i žalbe, kao i da mu je prvostepeni sud uskratio pravo da bude saslušan u postupku, zbog čega mu je povrijeđeno i pravo na pristup sudu. Apelant je istakao da je prodaja sporne nekretnine zakazana za 13. mart 2023. godine, te da je očito da će ostati bez svoje imovine na osnovu „nepostojećeg prava“.

7. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo je da bi sporna nekretnina mogla biti prodata na zakazanom ročištu, što bi za njega predstavljalo nenadoknadivu štetu imajući u vidu „nedostatke cijelog postupka izvršenja koji je vođen nezakonito i mimo materijalnog prava“.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu, kojim se mogu privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koja je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.

10. Razmatrajući apelantov zahtjev, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere koji se tiču merituma predmeta, uz konstataciju da bi to za njega predstavljalo nenadoknadivu štetu, sami po sebi ne mogu predstavljati razloge ili dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud smatra da iz spisa ne proizlazi da postoje okolnosti koje ukazuju da će eventualna prodaja spornih nekretnina na zakazanom ročištu, apelantu prouzrokovati nenadoknadivu štetu koju naknadno neće biti moguće ispraviti u slučaju drugačije odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-996/23 (S. I.) | Sudska praksa | Aktio