Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3917/22 (NLB Banka d. d. Sarajevo)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3917/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. travnja 2025. godine, u predmetu broj AP-3917/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela NLB Banka d.d. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela NLB Banka d.d. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 202703 21 Gži od 20. srpnja 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. NLB Banka d. d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Drinka Zadro odvjetnica iz Mostara, podnijela je 17. listopada 2022. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 202703 21 Gži od 20. srpnja 2022. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 7. siječnja 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 20. srpnja 2022. godine odbijen je apelantičin prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Istim rješenjem, odlučeno je da rješenje Općinskog suda od 29. listopada 2020. godine, kojim je obustavljen ovršni postupak, ostaje na snazi. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da je apelantica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju rješenja o zasnivanju založnog prava sporazumom stranaka od 22. siječnja 2003. godine u cilju osiguranja potraživanja, na temelju ugovora o dugoročnom kreditu, uknjižbom založnog prava na nekretninama založnih dužnika. Nadalje, utvrđeno je da je ovršni sud pozvao apelanticu da uredi prijedlog za ovrhu glede određenosti visine novčanog potraživanja na temelju glavnog duga, kamate i troškova postupka. Također, utvrđeno je da je apelantica, postupajući po podnesku ovršnog suda, predložila financijsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja visine potraživanja. S obzirom na to, ovršni sud je pozvao apelanticu da na ime provođenja financijskog vještačenja uplati predujam u ostavljenom roku. Imajući u vidu da apelantica u ostavljenom roku nije uplatila predujam, kao i da je zaključkom upozorena na posljedice nepostupanja po navedenom, prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za povrat u prijašnje stanje u smislu članka 328. Zakona o parničnom postupku.

3. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da apelantica pravilno ističe da je rješenje o zasnivanju založnog prava sporazumom stranaka ovršna isprava u smislu članka 23. stavak (1) Zakona o ovršnom postupku. Međutim, ukazao je da u navedenoj ispravi nedostaje pristanak ovršenika na neposredno prinudnu ovrhu, pa da je isprava nepodobna za ovrhu u smislu članka 27. ZOP. Slijedom toga, Kantonalni sud je zaključio da se ovrha nije mogla odrediti iz tog razloga, a ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, ali da to nije utjecalo na zakonitost pobijanog rješenja

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Razmatrajući pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku u kojom se odlučivalo o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima ili obavezama“, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dopusti povrat u prijašnje stanje, pa slijedi da je apelacija, u odnosu na navodno kršenje članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine i AP-1007/22 od 6. srpnja 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

7. U odnosu na apelantičine navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo ni o apelantičinim imovinskim pravima. Iz toga slijedi da je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3917/22 (NLB Banka d. d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio