Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1160/21 (I. M.)
Odluka donesena 27. 03. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Državno vlasništvo
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1160/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 03. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-1160/21, rješavajući apelaciju Ilije Marjanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ilije Marjanovića podnesene protiv rješenjâ Kantonalnog suda u Zenici broj: 04 0 Dn 012692 21 Gž od 27. aprila 2021. godine i 04 0 Dn 012040 20 Gž od 16. decembra 2020. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Marjanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Žepča, kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 3. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 012040 20 Gž od 16. decembra 2020. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-1160/21.
2. Apelant je 7. augusta 2021. godine podnio Ustavnom sudu apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 012692 21 Gž od 27. aprila 2021. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-2874/21.
3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isti predmet koji se vodio pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju ovih predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-
1160/21.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 044-0-DN-20-000 051 od 29. juna 2020. godine donesena je odluka o uspostavljanju zemljišnoknjižnog uloška u katastarskoj općini SP- Žepče-Grad (u daljnjem tekstu: zk. uložak), precizno označenog u izreci rješenja. Zatim je određeno da se, na osnovu posjedovnog lista i kopije katastarskog plana, dozvoljava upis parcele br. 241/1 i 241/2 (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) u A list zk. uloška. Također, je određeno da se , na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK) i čl. 338. stav 1. i 339. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) dozvoljava uknjižba prava vlasništva u koloni „Upisi B lista“ zk. uloška“ u korist apelanta, te je određeno da na nekretninama nema tereta niti ograničenja (stav II rješenja). Stavom III rješenja, odbijena je prijava vlasništva na spornim nekretninama koju je podnijelo Kantonalno pravobranilaštvo Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranilaštvo), kao i zahtjev Općinskog pravobranilaštva Općine Žepče (u daljnjem tekstu: Općinsko pravobranilaštvo) za neuspostavljanje zk. uloška.
5. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je, postupajući po apelantovom zahtjevu pokrenuo postupak uspostave zk. uloška za sporne nekretnine. Sud je javnim objavljivanjem i oglašavanjem najavio postupak uspostave zk. uloška te je uputio poziv Općinskom pravobranilaštvu za prijavu prava u zemljišnoknjižnom postupku. Nakon provedenog postupka službene provjere, Općinski sud je utvrdio da je apelant posjednik spornih nekretnina u državnoj svojini sa dijelom 1/1, na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog sa ranijim posjednicima koji je ovjeren 6. aprila 2005. godine. Općinski sud je, u smislu , člana 64. ZZK, uzeo u obzir postojeće podatke i aktivne upise u vrijeme podnošenja apelantovog zahtjeva. S druge strane, sud je naveo da nije razmatrao buduće, sporne i neutvrđene činjenice i prava, odnosno eventualno pravo vlasništva Općine Žepče ili MUP-a Zeničko-dobojskog kantona. Naime, ukazao je da, u smislu čl. 67. i 68 ZZK, Općinsko i Kantonalno pravobranilaštvo, kao zainteresovana lica, svoja prava mogu ostvariti u redovnom sudskom postupku i eventualno promijeniti izvršeni upis. Primjenom odredbi člana 69. stav 1. tačka 2. ZZK i odredbi čl. 338. stav 1. i 339. ZSP, Općinski sud je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke za uspostavu novog zk. uloška i upis prava vlasništva, te je odlučio kao u izreci rješenja.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 012040 20 Gž od 16. decembra 2020. godine, uvažena je žalba Zeničko-dobojskog kantona kao zainteresovanog lica, te je naloženo Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da upiše zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da se žalbom dovodi u sumnju pravilnost uknjižbe prava vlasništva u apelantovu korist, s obzirom na to da sporne nekretnine predstavljaju neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište u državnoj svojini. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao na odredbe čl. 2, 4. i 11. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH (u daljnjem tekstu: ZGZ), odredbe čl. 338, 359. i
364. ZSP i odredbu člana 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani), kojima je definisan pojam i značenje gradskog građevinskog zemljišta, kao i vlasništvo i raspolaganje zemljištem koje predstavlja državnu imovinu. Na osnovu toga, Kantonalni sud je zaključio da sporne nekretnine predstavljaju neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište u državnoj svojini. Dalje, sud je naveo da je došlo do indirektnog prenosa prava vlasništva na spornim nekretninama koje su ranije bile upisane kao „državna imovina“. S obzirom na to da je, suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani, na spornim nekretninama upisano apelantovo vlasništvo sa dijelom 1/1, Kantonalni sud je zaključio da postoji vjerovatnoća da je zemljišna knjiga netačna u pogledu prava upisa vlasništva u koloni „Upisi B lista“ zk. uloška.
7. Na osnovu ovog rješenja Kantonalnog suda, Općinski sud je rješenjem broj 044-0-DN-20-000 051 od 4. februara 2021. godine, dozvolio upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige u pogledu prava upisa vlasništva na spornim nekretninama. Također je određeno da se rješenje dostavlja nadležnoj službi radi evidentiranja nastalih promjena. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, ukazao da je rješenjem Kantonalnog suda od 16. decembra 2020. godine naloženo da se upiše zabilježba protiv tačnosti zemljišne knjige. Stoga je, primjenom odredbe člana 43. stav 1. u vezi sa članom 70. ZZK, te u skladu sa odredbom člana 41. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima, odlučio kao u izreci rješenja.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 012692 21 Gž od 27. aprila 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je rješenjem tog suda od 16. decembra 2020. godine naloženo Općinskom sudu da upiše zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige u pogledu prava upisa vlasništva na spornim nekretninama. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud postupio u skladu sa nalogom višeg suda odnosno, da apelant žalbom faktički osporava odluku drugostepenog suda što je nedopušteno i nezakonito. Ukazao je da, prema odredbama člana 2. stav 4. ZZK, zabilježba predstavlja upis određenih okolnosti i činjenica koje se ne odnose na zemljišnoknjižna prava, već se radi o upisu „okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama“ i promet zemljišnoknjižnih prava. Također, Kantonalni sud je istakao da je postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje „strogo formalan“, zbog čega je zaključio da se o žalbenim prigovorima koji „se odnose na građevinarstvo“ ne može odlučivati u ovom postupku.
9. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te ističe da Kantonalni sud nije obrazložio njegove žalbene navode. Osim toga, apelant ističe da iz provedenih dokaza proizlazi da sporne nekretnine nisu u državnom vlasništvu, da zainteresovano lice nije imalo pravni interes za podnošenje žalbe, te da u žalbi nije predložen upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).
12. U vezi sa apelantovim navodima koji se tiču utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZZK, ZGZ i Zakona o privremenoj zabrani u obrazloženju osporenih odluka dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud jasno obrazložio zbog čega je dozvolio upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige u okolnostima kada su sporne nekretnine prije uspostave zk. uloška bile upisane kao državna svojina. Stoga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud svoje zaključke zasnovao na utvrđenim činjenicama i relevantnim propisima i to na način koji se, u datim okolnostima, ne može ocijeniti proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić