Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-800/23 (E. H.)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-800/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, godine u predmetu broj AP-800/23, rješavajući zahtjev E. H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev E. H. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. E. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Dževad Slamnik, advokat iz Doboja, podnio je 16. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Općinskog suda u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 42 1 Pr 020081 22 Zm 2 od 19. januara 2023. godine i 42 1 Pr 020081 22 Zm od 16. decembra 2022. godine. Apelant je zatražio i „donošenje privremene mjere ili uzimanje u rad predmeta po hitnom postupku“.
2. Općinski sud je rješenjem broj 42 1 Pr 020081 22 Zm od 16. decembra 2022. godine, apelantu – počiniocu nasilja u prodici, zbog radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti od nasilja) primjenom člana 9. stav 1. tačka 2., 4. i 5., i člana 10., 11., 12., 13. i 14. tog Zakona, izrekao zaštitne mjere. Izrečene zaštitne mjere su: 1) udaljenje iz stana, kuće i drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor; 2) zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici, majci F.H, nastanjenoj na adresi u Maglaju, na udaljenosti od 500 metara od objekta gdje živi žrtva nasilja, od mjesta zaposlenja, kao i zabranu prilaza na udaljenosti od 500 metara od svih javnih mjesta i objekata gdje se žrtva nasilja zatekne; i 3) mjera zabrana uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja – majke F.H. Sud je odredio da će ove mjere trajati godinu dana od dana donošenja rješenja. Zaštitne mjere su izrečene jer je zaključeno da postoji opasnost da bi apelant, kao počinilac nasilja, mogao ponoviti radnje nasilja u porodici koje je počinio 15. decembra 2022. godine, čime je počinio krivično djelo iz člana 222. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje je određeno da će se o provedbi zaštitnih mjera u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja i Pravilnikom o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su u nadležnosti policije, starati Policijska uprava III, PS Maglaj (u daljnjem tekstu: PU Maglaj). Određeno je i da će sud o izrečenim zaštitnim mjerama upoznati nadležni organ starateljstva – Centar za socijalni rad Maglaj. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je na osnovu dokaza koje je uz zahtjev za izricanje zaštitnih mjera prezentirao PU Maglaj, a naročito saslušanja žrtve i svjedoka, utvrdio da je apelant počinio nasilje u porodici.
3. Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je osporenim Rješenjem broj 41 1 Pr 020081 Pžp od 24. januara 2023. godine, odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda od 16. decembra 2022. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i, na osnovu toga, izveo pravilan zaključak da je apelant počinio radnje nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. tač. 1., 2. 3. 4., 5., 8. i 11. Zakona o zaštiti od nasilja.
4. Općinski sud je, zatim, osporenim rješenjem broj 42 1 Pr 020081 22 Zm 2 od 19. januara 2023. godine, apelantu izrekao zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od jedne godine, koju će provesti u Domu zdravlja Maglaj – Centar za mentalno zdravlje (u daljnjem tekstu: Centar Doma zdravlja). Za izvršenje ove zaštitne mjere zaduženi su Centar Doma zdravlja, JU Centar za socijalni rad Maglaj i PS Maglaj. Određeno je da je apelant dužan učestvovati u izvršenju ove mjere tako što će se dobrovoljno javiti u navedenu ustanovu za izvršenje mjere. Na osnovu člana 19. stav 5. Zakona o zaštiti od nasilja, trajanje izvršenja mjere počinje od dana donošenja navedenog rješenja, a žalba ne odlaže njegovo izvršenje. Apelant je protiv ovog rješenja izjavio žalbu, ali Ustavni sud još nema podataka je li o žalbi donesena odluka.
5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz „člana II/3. d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine“ odnosno člana 5. stav 3 i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud). Apelant ističe da tokom postupka nije imao mogućnost da pristupi na sud i da se izjasni o prijedlogu PU Maglaj. Ističe da je rješenja i izjašnjenja PU Maglaj primio znatno nakon isteka roka. Opisuje da je, nakon prijave da je počinio porodično nasilje nad majkom, lišen slobode. Tom prilikom su upotrijebljena sredstva vezivanja i zadržan je u PS Maglaj gotovo 24 sata. Navodi da o lišenju slobode i otpustu nije dobio potvrdu. U „vrijeme intervencije“ i tokom lišenja slobode mu je, kako navodi, onemogućen kontakt sa braniocem, pa je izjavu na zapisnik u policiji davao bez branioca. Pored toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno je pravo na „imovinu i slobodu odabira mjesta življenja“ jer mu je zabranjeno da pristupi u sopstvenu kuću. Osim toga, mjerom zabrane da na javnom mjestu pristupi oštećenoj na manju udaljenost od 500 m, zbog veličine grada Maglaj i naselja Moševac, apelant faktički ne smije ući u grad Maglaj gdje inače radi. Stoga, apelant predlaže da zbog „značaja životne situacije“ i zbog zaštitnih mjera koje je izrekao Općinski sud, Ustavni sud „donese i privremenu mjeru ili pak da uzme u rad po hitnom postupku apelaciju“. Pojašnjava da je, dok su pobijana rješenja na snazi, „osoba bez mjesta življenja – stanovanja, nema pristupa sopstvenoj kući niti radnom mjestu, pa mu to ugrožava kako mjesto stanovanja i pravo na dom tako i mjesto zaposlenja, gdje ostvaruje egzistenciju.“
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
7. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na stavu da su mu, na način opisan u apelaciji prekršena prava na koja se pozvao. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
9. Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao mogući osnov za donošenje privremene mjere i koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u postupku pred Ustavnim sudom, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić