Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-908/23 (H.M.)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-908/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine. godine, u predmetu broj AP-908/23, rješavajući zahtjev H.M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev H.M. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. H.M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Doboja, podnijela je 22. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 007545 23 Kž od 8. februara 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 007545 23 Kv 2 od 1. februara 2023. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev Ustavnom sudu da „donese privremenu mjeru o ukidanju pritvora“ do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 007545 23 Kv 2 od 1. februara 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje), apelantici je produžen pritvor na osnovu člana 197. stav (1) tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor može trajati najduže dva mjeseca, tj. do 2. aprila 2023. godine. Odbijen je apelantičin prijedlog za ukidanje mjere pritvora i izricanje mjera zabrane.
3. Okružni sud je istakao da odbrana ne spori da dokazi potvrđuju postojanje osnovane sumnje da je apelantica počinila krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 132. stav (3) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske. Dalje je navedeno da je u konkretnom slučaju ispunjen i posebni pritvorski uslov iz člana 197. stav (1) tačke a) ZKPRS-opasnost od bjekstva. U vezi s tim je ukazano na radnje koje je apelantica preduzela nakon počinjenja krivičnog djela, kako bi izbjegla krivičnu odgovornost. Pri tome je navedeno i da apelantica povremeno boravi i radi u Njemačkoj, gdje živi i njena kćerka. Stoga je zaključeno da je opasnost od apelantičinog bjekstva i dalje sasvim realna. Navedeni zaključak suda nije doveden u pitanje tvrdnjama odbrane da apelantica nije pobjegla nakon izvršenja krivičnog djela. Također je navedeno da okolnosti izvršenja krivičnog djela i apelantičino ponašanje nakon njegovog izvršenja, ukazuju da se njeno prisustvo može obezbijediti samo mjerom pritvora. Okružni sud je naveo da oduzimanje apelantičinih putnih isprava i njeno javljanje policijskim organima ne može isključiti mogućnost da ona pobjegne i tako postane nedostupna organima gonjenja. Osim toga, sud je naveo i da je vrijeme od dva mjeseca neophodno za provođenje vještačenja i okončanje istrage.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 13 0 K 007545 23 Kž od 8. februara 2023. godine odbijena je apelantičina žalba protiv prvostepenog rješenja. Vrhovni sud je naveo da i dalje egzistira osnovana sumnja, te da je Okružni sud dao detaljno i argumentovano obrazloženje o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka a) ZKPRS. Ocijenio je neosnovanim apelantičine navode da nije imala namjeru da pobjegne, budući da je sama prijavila inkriminisani događaj i priznala krivično djelo. Također je navedeno da su neosnovani žalbeni prigovori da u prvostepenom rješenju nije razmotrena mogućnost izricanja mjera zabrane umjesto pritvora.
5. Apelantica smatra da su joj osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra da joj je pritvor produžen na osnovu apstraktnih pretpostavki postojanja posebnog pritvorskog uslova iz člana 197. stav (1) tačka a) ZKPRS, a ne konkretnih dokaza. Ističe da nakon inkriminisanog događaja ničim nije dovela u razumnu sumnju mogućnost da bi mogla pobjeći i na taj način postati nedostupna organima krivičnog gonjenja. Također se navodi da sud nije detaljnije obrazložio mogućnost izricanja mjera zabrane umjesto pritvora. Zbog medijskog izvještavanja o inkriminisanom događaju, apelantica smatra da joj je prekršena presumpcija nevinosti. Smatra da je njenom slučaju „objektivno izvršen pritisak na javno mnijenje“, te na postupajuće tužilaštvo i sud. Zatim se navodi i da postupajuće tužilaštvo nije uopšte uzelo u razmatranje prijedloge odbrane za provođenje pojedinih istražnih radnji, koje su od utjecaja i na produženje pritvora. Konačno, apelantica ukazuje da odbrani nisu dostavljeni dokazi tužilaštva. S obzirom na navedeno, predloženo je da se apelacija usvoji i „donese privremena mjera o ukidanju pritvora do donošenja odluke o apelaciji“, ukoliko to Ustavni sud „nađe svrsishodnim ili da apelaciju uzme u razmatranje sa naročitom hitnošću“.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Apelantica je tražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo njen pritvor, koji joj je produžen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelantica nije posebno obrazložila zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njeni navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost i kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi eventualno mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić