Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1057/23 (V. K.)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1057/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine , u predmetu broj AP-1057/23, rješavajući zahtjev Veljka Kalkana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Veljka Kalkana za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Veljko Kalkan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Goran Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 I 046414 22 Gž od 26. januara 2023. godine. Apelant je, istovremeno, od Ustavnog suda tražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo „odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 I046414 do donošenja konačne odluke o apelaciji“.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I. 185/04 od 25. oktobra 2004. godine određena je uknjižba založnog prava u korist Hypo Alpe-Adria- Bank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: Hypo banka), na nekretninama pobliže označenim u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu sporne nekretnina) radi obezbjeđenja ugovora o hipotekarnom kreditu od 5. oktobra 2004. godine u iznosu od 50.000,00 KM, sa rokom otplate od 12 godina. Ove nekretnine su se nalazile u suposjedu hipotekarnih dužnika, apelanta i njegove supruge.

3. Addiko bank a.d Banjaluka (u daljnjem tekstu: Banka), kao tražitelj izvršenja i pravni slijednik Hypo banke, podnijela je 2018. godine prijedlog za izvršenje na spornim neokretnima protiv apelanta i njegove supruge kao izvršenîka. Rješenjem o izvršenju od 5. aprila 2018. godine, Osnovni sud je dozvolio predloženo izvršenje. Zaključkom Osnovnog suda od 11. aprila 2022 godine određen je „zastoj na spornim nekretninama jer na njima nije bio formiran katastar nekretnina sa utvrđenim stvarnim pravima“. Nakon toga, Banka je podneskom od 21. jula 2022. godine predložila nastavak izvršenja, a Osnovni sud je to prihvatio Rješenjem broj 75 0 I 046414 18 I od 26. avgusta 2022. godine.

4. Dalje, rješenjem broj 75 0 I 046414 18 I od 27. oktobra 2022. godine, Osnovni sud je odbio apelantov prigovor protiv rješenhja od 26. augusta 2022. godine. U obrazloženju, Osnovni sud je naveo da su, u smislu člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), ispunjeni uslovi za nastavak izvršnog postupka, jer je apelant naslijedio suvlasnički dio spornih nekretnina nakon smrti njegove supruge. Obrazloženo je da odredbe ZIP-a ne poznaju prekid postupka, a nekretnine na kojima je određeno izvršenje iz izvršne isprave (rješenje iz tačke 2. ove odluke) identične su nekretninama koje je apelant naslijedio u ostavinskom postupku iza umrle supruge. U takvim okolnostima, sud je zaključio da je osnovan prijedlog Banke da se umjesto apelantove preminule supruge, kao izvršenik označi apelant.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja od 27. oktobra 2022. godine, Okružni sud je rješenjem broj 75 0 I 046414 22 Gž od 26. januara 2023. godine žalbu odbio. U vezi s tim, navedeno je da je apelantov prigovor bio usmjeren isključivo na označavanje stranaka, zbog toga što je apelantova supruga umrla. Međutim, kako je obrazložio Okružni sud, apelant je prvi put u žalbi osporio pravnu valjanost izvršne isprave, tako što je istakao da rješenje od 25. oktobra 2004. godine ne predstavlja izvršnu ispravu. Zbog toga je Okružni sud ocijenio da je ovaj prigovor neosnovan.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je u žalbi ukazao da rješenje od 25. oktobra 2004. godine nema snagu izvršne isprave, što je potkrijepio dokazima iz sudske prakse. Dalje, apelant navodi da je u vrijeme donošenja spornog rješenja na snazi bio popisni katastar i da se to rješenje odnosi na posjedovno stanje u katastru. Nakon stupanja na snagu katastra nekretnina sa upisanim stvarnim pravima, Banka je prijedlog izmijenila označivši parcele novim brojevima. Apelant također navodi da je žalba redovan pravni lijek i da apelant nije propustio rok za osporavanje prvostepenog rješenja i da ima pravo da iznosi prigovore koje ranije nije isticao.

7. U odnosu na privremenu mjeru apelant je obrazložio da se sporne nekretnine odnose na kuću u kojoj živi i da se radi o njegovoj jedinoj imovini i jedinom domu, a prodajom spornih nekretnina bilo bi mu uskraćeno pravo na imovinu. Apelant je ukazao i na svoju lošu finansijsku situaciju, te da bi prodajom kuće njegova egzistencija bila ugrožena.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant traži donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo odgađanja provođenje izvršnih radnji u izvršnom postupku do donošenja konačne odluke o apelaciji. Kao argument za donošenje privremene mjere apelant je naveo da sporne nekretnine predstavljaju njegovu jedinu imovinu i dom, te da mu je finansijska situacija loša i da bi prodajom sporne nekretnine njegova egzistencija bila ugrožena. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da ovi navodi, sami po sebi, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, ne mogu biti osnov za usvajanje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da, u situaciji kad se apelanti pozovu na ovakve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti ovakvom zahtjevu što je u suprotnosti sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere, na način kako je on regulisan Pravilima Ustavnog suda. 11. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1057/23 (V. K.) | Sudska praksa | Aktio