Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1404/21 (M. F.)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Krivični postupak
- Šta se ne smatra imovinom
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1404/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-1404/21 , rješavajući apelaciju Mate Filipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Filipovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 027075 21 Kž od 18. februara 2021. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Mate Filipović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokat Žarko Zeljko iz Širokog Brijega, podnio je 20. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 027075 21 Kž od 18. februara 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 K 027075 20 K od 16. decembra 2020. godine.
2. Općinski sud je donio rješenje od 10. maja 2007. godine, kojim je prihvaćeno ponuđeno novčano jemstvo J. F., apelantovog oca, i određeno da se apelant pusti iz pritvora na slobodu nakon što J. F. uplati na sudski depozit navedeni novčani iznos kao jemstvo da apelant do kraja krivičnog postupka neće pobjeći i zamijeniti svoje mjesto prebivališta ili boravišta. Rješenjem je, na osnovu člana 142. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, određeno da će se, u slučaju da apelant pobjegne, rješenjem odrediti da je iznos dat kao jemstvo prihod budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. J. F. je 10. maja 2007. godine uplatio navedeni novčani iznos na ime jemstva.
3. Presudom Općinskog suda od 1. februara 2008. godine apelant je oglašen krivim za produženo krivično djelo teške krađe i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Apelant je 13. februara 2018. godine primio sudski poziv da se 15. februara 2018. godine javi radi uručenja uputnog akta za izdržavanje kazne zatvora. Apelant se nije odazvao ovom pozivu, već je pobjegao.
4. Rješenjem Općinskog suda od 18. maja 2018. godine obustavljen je postupak izvršenja kazne zatvora izrečene apelantu „sa danom 7.5.2018. godine“, zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti izvršenja apelantove kazne zatvora.
5. Apelantov branilac je 11. juna 2018. godine podnio zahtjev Općinskom sudu da se J. F. vrati novčano jemstvo, navodeći da je nastupila zastara izvršenja kazne zatvora apelantu.
6. Postupajući po službenoj dužnosti, Općinski sud je donio Rješenje broj 63 0 K 027075 20 K od 16. decembra 2020. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) kojim je odredio da novčano jemstvo položeno za apelanta postaje prihod budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Rješenjem je odbačen kao nedopušten zahtjev apelantovog branioca „za vraćanje novčanog jamstva davatelju jamstva“ J. F.
7. Općinski sud je utvrdio da je apelant u bijegu od 15. februara 2018. godine kada se nije odazvao na sudski poziv radi uručenja uputnog akta. Iako je zastara izvršenja izrečene kazne zatvora apelantu nastupila 7. maja 2018. godine, sud je zaključio da je dato novčano jemstvo propalo u momentu kada se apelant nije odazvao sudskom pozivu za izdržavanje kazne. Osim toga, navedeno je i da uz zahtjev za vraćanje novčanog jemstva nije priložena punomoć davaoca novčanog jemstva J. F. da ga apelantov branilac može zastupati u postupku. Zbog toga je zahtjev odbačen kao nedopušten, jer ga nije podnijela ovlaštena osoba.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 K 027075 21 Kž od 18. februara 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je obrazložio da je pravilan zaključak Općinskog suda da je dato novčano jemstvo propalo u momentu kada se apelant nije odazvao sudskom pozivu radi uručenja uputnog akta. Također je navedeno da je prvostepeni sud naveo valjane razloge za odbacivanje zahtjeva apelantovog branioca za vraćanje novčanog jemstva J. F.
9. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Naime apelant navodi da je pogrešan zaključak sudova da je dato novčano jemstvo propalo u momentu kada se on nije odazvao na poziv suda radi uručenja uputnog akta. Smatra da je neosnovano odbačen zahtjev apelantovog branioca za vraćanje novčanog jemstva J. F. Ukoliko je uz navedeni zahtjev trebalo priložiti punomoć davaoca novčanog jemstva, Općinski sud je morao postupiti po relevantnim odredbama krivičnog procesnog prava, „jer se punomoć bez ikakvih poteškoća mogla pribaviti“.
10. Iako je apelant ukazao na navodno kršenje prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud smatra da pitanja problematizirana apelacijom svojom suštinom isključivo pokreću garancije u vezi sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Zbog toga će Ustavni sud ispitati navode apelacije po tom pravnom osnovu.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
12. U konkretnom slučaju se osporenim rješenjima odlučivalo o propasti novčanog jemstva i zahtjevu za njegovo vraćanje trećem licu. Stoga se postavlja pitanje da li apelant uživa prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno jesu li redovni sudovi raspravljali o sudbini apelantove imovine.
13. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), mogu postojati sumnje može li podnosilac predstavke tvrditi da je žrtva navodnog kršenja prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je novčano jemstvo uplatilo treće lice koje je ovlašteno tražiti njegovo vraćanje kada se ispune uslovi za to (vidi Evropski sud, Agontsev protiv Bugarske, odluka od 21. oktobra 2014. godine, broj predstavke 44448/07, tačka 25). Ukoliko je novčano jemstvo uplatila osoba koju je optuženi ovlastio da to učini, onda se smatra da se radi o njegovoj imovini (vidi Evropski sud, Lavrechov protiv Češke Republike, presuda od 20. juna 2013. godine, broj predstavke 57404/08, tač. 9. i 43.). Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je novčano jemstvo za apelanta nesporno uplatio J. F., apelantov otac. S druge strane, zahtjev za vraćanje novčanog jemstva podnio je apelantov branilac u ime J. F. O tom zahtjevu nije meritorno odlučivano, jer je odbačen iz formalnih razloga. Budući da apelant nesumnjivo nije lično uplatio novčano jemstvo, niti je dokazao da je ovlastio treće lice da to učini za njega, proizlazi da predmet raspravljanja pred redovnim sudovima nije bila apelantova imovina. Radilo se dakle o imovini trećeg lica. S obzirom da se osporenim rješenjima nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima, Ustavni sud smatra da apelant nema status ovlaštenog lica za podnošenje apelacije.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić