Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3403/22 (A. B.)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3403/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: Predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-3403/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Aida Bušatlija, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Aida Bušatlija protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 028626 21 Uvp od 19. svibnja 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Bušatlija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Murisa Makarević, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 1. rujna 2022. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 028626 21 Uvp od 19. svibnja 2022. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 028626 17 U od 17. prosinca 2020. godine odbijen je apelantičin zahtjev za utvrđivanje prava da nastavi koristiti stan, kao član obiteljskog domaćinstva nositelja stanskog prava.

3. Rješenjem Vrhovnog suda od 19. svibnja 2022. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za izvanredno preispitivanje podnijet protiv navedene presude, uz obrazloženje da je navedeni zahtjev podnesen nakon proteka roka od 30 dana računajući od dostavljanja presude u smislu odredaba članka 42. stavak (2) Zakona o upravnom sporu.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti iz članka II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 9. Europske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i „ukidanje smrtne kazne“ članak 1. Protokola broj 6 uz Europsku konvenciju i članak 18. Europske konvencije (granice korištenja ograničenja prava).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je članak 6. stav 1. Europska konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obvezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-

766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda odbačen kao nedopušten, jer je neblagovremeno podnesen, apelantičin zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti navedenog zahtjeva. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantičinim „građanskim pravima ili obvezama“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantičinom pravu na „imovinu“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

7. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije, te članak II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantičini navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i njegovi navodi o povredi prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa navedenim pravima također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U pogledu apelantičinih navoda o kršenju prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti iz članka II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 9. Europske konvencije, „ukidanje smrtne kazne“ iz članka 1. Protokola broj 6 uz Europsku konvenciju i članka 18. Europske konvencije (granice korištenja ograničenja prava), Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravima, te su stoga apelantičini navodi izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3403/22 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio