Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1042/23 (H. V.)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1042/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-1042/23, rješavajući zahtjev Hajrudina Vejzovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Hajrudina Vejzovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant), koji se trenutno nalazi u pritvorskoj jedinici KPZ u Bijeljini, podnio je 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 K 009631 23 Kž od 15. februara 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 009631 23 Kv 2 od 1. februara 2023. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražio da Ustavni sud naloži Okružnom sudu i KPZ u Bijeljini da ga bez odlaganja puste iz pritvora do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Apelant je optužen za krivično djelo razbojništva iz člana 227. stav (2) u vezi sa stavom (1) i člana 37. Krivičnog zakonika Republike Srpske. U optužnici, koja je potvrđena 31. januara 2023. godine, predloženo je produženje pritvora apelantu.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 K 009631 23 Kv 2 od 1. februara 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu je produžen pritvor iz razloga propisanih članom 197. stav (1) tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Određeno je da pritvor može trajati do izricanja presude, a najduže godinu dana od potvrđivanja optužnice. Također je određeno da će se kontrola opravdanosti pritvora izvršiti po isteku dva mjeseca od dana donošenja rješenja.

4. Cijeneći iskaze svjedoka, Okružni sud je utvrdio postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo na način opisan u optužnici. Dalje je navedeno da je apelant, nakon inkriminisanog događaja, napustio teritoriju Bosne i Hercegovine i otišao u inostranstvo (Austrija i Njemačka), gdje je boravio nekoliko dana. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu, apelant je lišen slobode na graničnom prelazu na osnovu raspisane potrage policijskog organa. Na opisani način, apelant je po ocjeni Okružnog suda, manifestovao jasnu namjeru da se skriva i tako onemogući vođenje istrage i krivičnog postupka. Pri tome je ukazano da je apelant u istrazi dao netačne podatke o adresi stanovanja. Zaključeno je da sve navedene okolnosti predstavljaju objektivne okolnosti koje ukazuju na opasnost od apelantovog bjekstva, zbog čega je neophodno njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru. Također je ukazano da se jedino mjerom pritvora može obezbijediti apelantovo prisustvo u krivičnom postupku.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 12 0 K 009631 23 Kž od 15. februara 2023. godine odbijena je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja. Vrhovni sud je naveo da i dalje, u neizmijenjenom obliku, egzistira osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo, kao i opasnost od bjekstva. To što je Okružni sud pogrešno zaključio da je apelant u istrazi dao pogrešnu adresu stanovanja, po ocjeni Vrhovnog suda nije od značaja, imajući u vidu okolnost da je napustio Bosnu i Hercegovinu nakon izvršenja inkriminisanog djela. Također je ukazano da je neosnovan apelantov prigovor da Okružni sud u prvostepenom rješenju nije razmotrio mogućnost izricanja mjera zabrane umjesto pritvora.

6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, apelant ističe da više ne egzistiraju okolnosti koje mogu opravdati pritvor te problematizira postojanje kako opšteg pritvorskog uslova – osnovane sumnje, tako i posebnog pritvorskog razloga

– opasnosti od bjekstva. Apelant smatra da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene i da redovni sudovi nisu razmotrili primjenu blažih mjera od pritvora. Predloženo je da se apelacija usvoji, ukinu osporena rješenja i apelantu dodijeli odšteta u pravičnom iznosu. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant ističe da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji zahtijeva hitnost u postupanju jer se nalazi u pritvoru.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje iz pritvora. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, osim što je naveo da se radi „o predmetu koji zahtijeva hitnost“ zato što se nalazi u pritvoru. Svi ostali apelantovi navodi se isključivo odnose na razloge zbog kojih smatra da mu je prekršeno pravo na ličnu slobodu. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi eventualno mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1042/23 (H. V.) | Sudska praksa | Aktio