Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1037/23 (S. R. i drugi)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1037/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-1037/23, rješavajući zahtjev Saše Ratkovića i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Saše Ratkovića, Vasilija Stjepića, Miroslava Čalije, Mitra Blagojevića i Vladice Rakića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Saša Ratković, Vasilije Stjepić, Miroslav Čalija, Mitar Blagojević i Vladica Rakić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Lejla Čović, Jasmin Alikadić, Sabina Mehić i Matteo Gadžić, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine i S1 2 K 044836 23 ko od 21 januara 2023. godine. Također, apelanti su tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će apelante pustiti iz pritvora do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Suda BiH je rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine apelantima produžio mjeru pritvora, uz određenje da pritvor po ovom rješenju može trajati dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1, tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanata i još tri lica ( u daljnjem tekstu: optuženi) podignuta optužnica radi postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa krivičnom djelom neovlašteni promet opojnim drogama, kao i djelima pranje novca, krivotvorenje službene isprave i krivotvorenje isprave, kako je to precizirano u rješenju.

3. Nakon toga je, odlučujući o žalbi, rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine žalbe apelanata odbio i potvrdio prvostepeno rešenje. U odnosu na posebne pritvorske razloge Sud BiH je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Pri tome je sud cijenio dvojna državljanstva, težinu inkriminacija i da je optužnica sada potvrđena, da su optuženi kao pripadnici grupe za organizovani kriminal i da su inkriminisane radnje obavljali zajedno, pa da su „u istoj procesnoj zajednici“. Ukazano je da iz potvrđene optužnice proizlazi da su apelanti i drugi optuženi nabavljali i koristili krivotvorene dokumente radi prelaska državne granice, kao i da su pojedini optuženi koristili lažne identitete. Također, navedeno je da su razgovarali o bijegu, što proizlazi iz analize njihovih komunikacija. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132 stav 1 tačka c) ZKP Sud BiH je ukazao na raniju osuđivanost optuženih i nekih od apelanata, kao i činjenicu da postoji osnovana sumnja da navedena grupa još nije prestala sa djelovanjem i da još postoje neidentifikovana lica koja se nalaze na slobodi. Pri tome je ukazano na „dobro razvijeni posao i mrežu saradnika“, što ukazuje na postojanje opravdane sumnje da bi optuženi boravkom na slobodi nastavili sa vršenjem svojih uloga unutar organizovane grupe. Sud BiH je ukazao da je ocijenio i mogućnost izricanja blažih mjera, ali se svrha obezbjeđenja prisustva optuženih i uspješno vođenje postupka može postići isključivo mjerom pritvora.

4. Apelanti smatraju da su im osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjme tekstu: Evropska konvencija). Apelanti ukazuju da im je pritvor odredio sudija za prethodno saslušanje, a trebalo je vijeće, te da je Sud BiH proizvoljno primijenio član 137. ZKP. Dalje, apelanti navode da razlozi u vezi sa postojanjem opasnosti od bjekstva, ali i od ponavljanja krivičnog djela nisu konkretizovani, individualizovani, niti opravdani. Također, navode da Sud BiH nije identificirao naročite okolnosti koje ukazuju na bojazan da će ponoviti krivično djelo. Apelanti ukazuju da su među njima i lica koja nisu ranije osuđivana, kao i da je sud cijenio iste okolnosti prilikom utvrđivanja postojanja osnovane sumnje i naročite okolnosti i načina izvršenja krivičnog djela. Također, smatraju da Sud BiH nije na adekvatan način razmotrio primjenu blažih mjera.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7.8.Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

9. Apelanti su tražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njihovo puštanje na slobodu iz pritvora koji im je produžen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatraju da navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi eventualno mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1037/23 (S. R. i drugi) | Sudska praksa | Aktio