Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1192/23 (S. B.)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1192/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-1192/23, rješavajući apelaciju koju je podnijela Sabira Brkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sabira Brkić u vezi sa uspostavom radnopravnog statusa i ostvarenja prava iz radnog odnosa, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabira Brkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 9. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Ustavnog suda broj AP-1578/07 od 12. juna 2008. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „spriječio daljnju pljenidbu njezine penzije“.
2. Apelantica je dugi niz godina vodila postupke pred redovnim sudovima radi uspostave radnopravnog statusa i ostvarenja prava iz radnog odnosa u vezi sa otpuštanjem s radnog mjesta u državnoj službi u tadašnjem Fondu za stanovanje Grada, odnosno Općine Livno. Na osnovu odluka Ustavnog suda br. U-38/02 od 19. decembra 2003. godine i AP-299/06 od 27. januara 2007. godine, apelantici je ponovo uspostavljen radnopravni status, te su joj priznata prava iz radnog odnosa. Međutim, apelantici je bio sporan način izvršenja odluke Ustavnog suda broj AP-299/06, u dijelu koji se odnosio na visinu isplate zaostalih plata i uplata doprinosa.
3. Naime, Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je, u postupku izvršenja navedene odluke Ustavnog suda, donio presudu od 26. aprila 2007. godine kojom je usvojio reviziju tužene Općine Livno i preinačio presudu Kantonalnog suda u Livnu od 22. oktobra 2004. godine u dijelu koji se odnosi na naknadu plata za period od 21. septembra 1993. do 31. aprila 2004. godine. Vrhovni sud je apelantici, umjesto punog iznosa naknade plate koji su joj dosudili nižestepeni sudovi, dosudio 35% od tog iznosa, s obzirom na to da je u to vrijeme imala status radnika na čekanju posla. Pored toga, Vrhovni sud je ukazao da drugostepenom presudom tužena nije obavezana na uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, iako je apelantica u preciziranom tužbenom zahtjevu i to tražila, ali da, kako u odnosu na to potraživanje apelantica nije ni izjavila reviziju, o tome nije mogao odlučivati.
4. U međuvremenu, početkom 2005. godine, dok je postupak po izjavljenoj reviziji tužene još bio u toku, apelantici su isplaćene naknade plata u punom iznosu, kako je dosuđeno drugostepenom presudom.
5. Apelantica je, nezadovoljna navedenom presudom Vrhovnog suda, ponovo podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je osporavala stav Vrhovnog suda u pogledu visine naknade plate. Naime, apelantica je isticala da joj trebao pripasti puni iznos, s obzirom na razloge zbog kojih nije radila, tj. protjerivanja s posla i diskriminaciju. Također, sporno joj je bilo što joj tužena nije uplatila doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, zbog čega nije imala pravo na prijevremenu starosnu penziju, niti zdravstveno osiguranje. Ustavni sud je, odlukom broj AP-1578/07 od 12. juna 2008. godine, odbacio navedenu apelantičinu apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu, s obzirom na to da u presudi Vrhovnog suda nije bilo proizvoljnosti, odnosno zbog toga što nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Nadležni sud u Livnu je 2014. godine usvojio prijedlog tužene za protivizvršenje, te je dozvolio pljenidbu polovine apelantičine penzije koju je u međuvremenu stekla, kako bi tuženoj vratila iznos koji joj je 2005. godine neosnovano isplaćen.
7. Apelantica je apelaciju koja je predmet ove odluke podnijela protiv odluke Ustavnog suda broj AP-1578/07 od 12. jula 2008. godine, te je ponovila svoje navode o kojima je Ustavni sud već odlučio u toj odluci. Pored toga, apelantica je istakla da je zbog toga što joj se plijeni polovina penzije kako bi vratila iznos koji joj je ranije isplaćen, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, ističe da je zbog navedenog došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5 tač. e) i i) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i čl. 6. i 7. tač. a) i i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
[…]
9. Apelantica ovom apelacijom pokreće ista pitanja kao i u ranijoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući to u vidu, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
10. Pored toga, Ustavni sud primjećuje da je apelantica ovom apelacijom izričito osporila odluku Ustavnog suda broj AP-1578/07 od 12. juna 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se apelacija ne može podnijeti protiv odluke Ustavnog suda, te da zbog toga nema potrebe da se upušta u daljnje raspravljanje tog pitanja.
11. U skladu s navedenim i imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić