Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3745/22 (Zapadnohercegovački kanton)
Odluka donesena 28. 09. 2023.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Izvršni postupak
- Javna vlast
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pasivna legitimacija
- Stečaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3745/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 28. rujna 2023. godine, u predmetu broj AP-3745/22, rješavajući apelacije koje je podnio Zapadnohercegovački kanton, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Zapadnohercegovački kanton protiv:
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 059159 21 Gž od 2. rujna 2022. godine
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 059143 21 Gž od 2. rujna 2022. godine
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 059308 21 Gž od 11. studenog 2022. godine
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 059164 21 Gž od 11. studenog 2022. godine
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 059161 21 Gž od 11. studenog 2022. godine
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 059166 21 Gž od 12. siječnja 2023. godine
- Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 059155 21 Pž od 25. siječnja 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3745/22
1. Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Širokom Brijegu, koji zastupa Pravobraniteljstvo Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo), podnio je 30. rujna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 I 059159 21 Gž od 2. rujna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 I 059159 21 I 2 od 1. lipnja 2021. godine.
2. AP-3777/22
2. Apelant, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo, podnio je 4. listopada 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 I 059143 21 Gž od 2. rujna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 64 0 I 059143 21 I 2 od 28. svibnja 2021. godine.
3. AP-4490/22
3. Apelant, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo, podnio je 28. studenog 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 I 059308 21 Gž od 11. studenog 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 64 0 I 059308 21 I 2 od 8. lipnja 2021. godine.
4. AP-4496/22
4. Apelant, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo, podnio je 28. studenog 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 I 059164 21 Gž od 11. studenog 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 64 0 I 059164 21 I 2 od 6. srpnja 2021. godine.
5. AP-4568/22
5. Apelant, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo, podnio je 1. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 I 059161 21 Gž od 11. studenog 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 64 0 I 059161 21 od 8. rujna 2021. godine.
6. AP-887/23
6. Apelant, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo, podnio je 21. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 I 059166 21 Gž od 12. siječnja 2023. godine i Rješenja Općinskog suda broj 64 0 I 059166 20 od 26. svibnja 2021. godine.
7. AP-888/23
7. Apelant, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo, podnio je 21. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Ip 059155 21 Pž od 25. siječnja 2023. godine i Rješenja Općinskog suda broj 64 0 Ip 059155 Ip 2 od 15. rujna 2021. godine.
8. Svim osporenim rješenjima Kantonalnog suda odbijene su apelantove žalbe podnesene protiv prvostupanjskih rješenja, kojima su odbijeni apelantovi prigovori podneseni protiv rješenja o ovrsi. Navedenim rješenjima je, na temelju ovršne isprave i naknadnog priznanja stečajnog upravitelja, dozvoljena ovrha po prijedlogu tražitelja ovrhe (Z. R., M. M., A. N., Š. G., M. M., D. L. i Hercegovinalijek d.o.o. Mostar) protiv apelanta kao ovršenika.
9. U obrazloženjima osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud rješenja o ovrsi donio na temelju ovršne isprave – rješenja s ispitnog ročišta Općinskog suda od 25. rujna 2015. godine i naknadnog priznanja stečajnog upravitelja od 14. veljače 2017. godine u stečajnom postupku nad Javnom ustanovom „Ljekarne Zapadnohercegovačkog kantona“. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da apelant kao osnivač navedene javne ustanove za njezine obveze odgovara solidarno i neograničeno, sukladno odredbi članka 54. stavak (2) Zakona o ustanovama Zapadnohercegovačkog kantona. Slijedom toga, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dozvolio ovrhu u smislu odredbe članka 30. stavak (2) Zakona o ovršnom postupku. Naime, navedenom odredbom propisano je da se ovrha određuje i protiv treće osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao ovršenik ako tražitelj ovrhe javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz ovršne isprave ili da je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti.
10. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3745/22.
11. U svim navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tijekom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da ovršna isprava u toj pravnoj stvari ne glasi na apelanta niti je apelant stranka u postupku iz kojeg proizlazi ovršna isprava pa shodno tome ne može niti biti ovršenik u konkretnom postupku. Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je temeljio na istim tvrdnjama koje je iznio u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje.
12. Ustavni sud primjećuje da je apelant nositelj javne vlasti. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao sudionici sudskih postupaka uživaju zaštitu prava zajamčenih odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. veljače 2004. godine, toč. 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. travnja 2021. godine, točka 28., objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32. te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23.). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23.).
16. Na temelju činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, pozivajući se na odredbe članka 54. stavak (2) Zakona o ustanovama Zapadnohercegovačkog kantona i članka 30. stavak (2) ZOP-a, dao jasne razloge o neutemeljenosti apelantovog prigovora nedostatka pasivne legitimacije. Osim toga, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
17. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
18. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud ističe da apelant, osim paušalnih navoda, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da je u postupku diskriminiran, niti to proistječe iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.
19. Imajući u vidu sve navedeno, potom konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da apelantovi navodi u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
20. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić