Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4057/22 (H. H.)

Odluka donesena 27. 06. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4057/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-4057/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Hrvoje Hrstić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hrvoje Hrstić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 043274 22 U od 25. augusta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hrvoje Hrstić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, čiji je punomoćnik Advokatsko društvo "Palameta & Palameta" d.o.o. iz Mostara, podnio je 28. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 043274 22 U od 25. augusta 2022. godine.

2. Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA) podnijela je zahtjev Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Granična policija) kojim je tražila izdavanje dozvole za kretanje i zadržavanje lica na Međunarodnom aerodromu Mostar za apelanta, kao zaposlenika BHANSA-e.

3. Rješenjem Granične policije od 25. marta 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 20. maja 2022. godine, odbijen je zahtjev BHANSA-e. Naime, provjerom podataka za apelanta, na osnovu informacija Obavještajno sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA), utvrđeno je da postoje sigurnosne smetnje za izdavanje dozvole u skladu sa članom 16. stav 1. tačka f) Pravilnika o izgledu i sadržaju, uslovima i postupku izdavanja i oduzimanja dozvole za kretanje i zadržavanje lica na međunarodnim aerodromima (Pravilnik).

4. Presudom Suda BiH od 25. augusta 2022. godine odbijena je apelantova tužba koja je podnesena radi poništenja rješenja Ministarstva. Sud BiH je u obrazloženju osporene odluke naveo da je odredbom člana 16. stav 1. tačka f) Pravilnika propisano da će zahtjev za izdavanje dozvole biti odbijen ako se prilikom vršenja sigurnosnih provjera od strane OSA-e ili drugih obavještajnih agencija utvrdi da postoje sigurnosne smetnje za izdavanje dozvole. Sud je zatim naveo da je radi ocjene pravilnosti i zakonitosti rješenja Ministarstva pribavio spise OSA-e, koji nose oznaku povjerljivo. Na osnovu analize podataka navedenog spisa, Sud je utvrdio da postoji sigurnosna smetnja za izdavanje dozvole za apelanta i da su odluke nadležnih organa pravilne i zakonite.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su nadležni organi i Sud BiH u postupku u kojem je donesena osporena odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Apelant navodi da ne postoji nijedan razlog zbog mu ne bi bila izdana tražena dozvola, te ističe da je samo paušalno navedeno da postoje sigurnosne smetnje na apelantovoj strani.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da se u konkretnom postupku odlučivalo o zahtjevu BHANSA-e za izdavanje dozvole za kretanje i zadržavanje lica na Međunarodnom aerodromu Mostar za apelanta. Dakle, radi se o ovlaštenju javne vlasti da odlučuje o sigurnosnim pitanjima u koje spada i izdavanje dozvole za kretanje i zadržavanje lica na Međunarodnim aerodromima. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o ovlaštenju javne vlasti, kako je to već navedeno.

8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4057/22 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio