Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1048/23 (M.G. i drugi)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Izbori
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1048/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-1048/23, rješavajući apelacije M. G. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. G. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045043023 Iž od 16. februara 2023. godine;
Goran Ivković protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045098 23 Iž od 22. februara 2023. godine;
P. N. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045042 23 Iž od 16. februara 2023. godine;
Goran Mastilović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045104 23 Iž od 22. februara 2023. godine;
Miodrag Petrović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045094 23 Iž od 22. februara 2023. godine;
Ž. N. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045045 23 Iž od 16. februara 2023. godine;
Dragan Cvijanović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045092 23 Iž od 22. februara 2023. godine;
Nemanja Starčević protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045062 23 Iž od 20. februara 2023. godine;
Duško Stjepanović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045100 23 Iž od 24. februara 2023. godine;
Risto Kojić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 045106 23 Iž od 22. februara 2023. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1048/23
1. M. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 045043 23 Iž od 16. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. AP-1049/23
2. Goran Ivković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 1. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045098 23 Iž od 22. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
3. AP-1050/23
3. P. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Sud BiH broj S1 3 Iž 045042 23 Iž od 16. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
4. AP-1051/23
4. Goran Mastilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 1. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045104 23 Iž od 22. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
5. AP-1052/23
5. Miodrag Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 6. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045094 23 Iž od 22. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
6. AP-1059/23
6. Ž. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045045 23 Iž od 16. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
7. AP-1100/23
7. Dragan Cvijanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 3. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045092 23 Iž od 22. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
8. AP-1101/23
8. Nemanja Starčević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 3. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045062 23 Iž od 20. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
9. AP-1102/23
9. Duško Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 3. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045100 23 Iž od 24. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
10. AP-1103/23
10. Risto Kojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 3. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 045106 23 Iž od 22. februara 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje rješenja CIK od 2. februara 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
11. Rješenjima CIK navedenim u tačkama od 1-10. utvrđeno je da su apelanti, kao članovi/predsjednici biračkih odbora odgovorni za nepravilnosti utvrđene na biračkim mjestima na dan održavanja Lokalnih izbora 2020. godine, bliže opisane u izreci rješenja, čime su prekršili odredbe člana 5.7 i 5.13 stav 1) i 2) Izbornog zakona BiH. Slijedom toga, apelantima su izrečene novčane kazne u iznosima određenim u izreci tih rješenja, te im je zabranjen rad u organima nadležnim za provođenje izbora na period od četiri godine od pravosnažnosti navedenih odluka.
12. U obrazloženju osporenih rješenja navedenim u tački I dispozitiva ove odluke Sud BiH je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa proizlazi da su apelanti tokom održavanja Lokalnih izbora 2020. godine bili članovi/predsjednici biračkih odbora na biračkim mjestima Osnovne izborne jedinice Doboj. Zatim, naveo je da je CIK u cilju zaštite izbornih prava i utvrđivanja rezultata izbora donijela odluku o poništavanju Lokalnih izbora 2020. godine. Navedena odluka je donesena zbog utvrđenih nepravilnosti bliže opisanih u obrazloženjima osporenih rješenja na redovnim biračkim mjestima na kojima su apelanti bili članovi/predsjednici biračkih odbora. Sud BIH je naveo da je odredbom člana 2.20 Izbornog zakona BiH propisano da birački odbor neposredno rukovodi radom biračkog mjesta, osigurava pravilnost glasanja i evidentira rezultate glasanja. Takođe, naveo je da je odredbom člana 15. stav 1) Pravilnika o provođenju izbora u BiH propisano da su članovi biračkog odbora odgovorni za zakonitost rada na biračkom mjestu. U vezi s tim, Sud BiH je ukazao da su na svim biračkim mjestima, na kojima su apelanti bili članovi/predsjednici biračkih odbora, utvrđene nepravilnosti u odvijanju izbornog procesa. S obzirom na to, Sud BiH je istakao da je pravilan zaključak CIK da su apelanti odgovorni za utvrđene nepravilnosti jer nisu osigurali zakonitost rada na biračkim mjestima, odnosno da se izborni proces odvija u skladu sa odredbama Izbornog zakona BiH. Pri tome, Sud BiH je ukazao da su utvrđene nepravilnosti uticale na mogućnost utvrđivanja rezultata Lokalnih izbora, što je u konačnici dovelo do njihovog poništenja. Takođe, Sud BiH je ukazao da je, nasuprot navodima apelanata, CIK bila ovlaštena na izricanje konkretnih sankcija apelantima shodno odredbama člana 6.7 stav 1) tačka 1) i 4) Izbornog zakona BiH.
13. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1048/23.
14. Apelanti smatraju da su im osporenim rješenjima Suda BiH i CIK, dakle odlukama proizašlim iz izbornog procesa, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. U vezi sa navodima apelanta o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud prije svega podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48.-59). Ovaj stav se u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, jer je Evropski sud ostao dosljedan stavu da sporovi proizašli iz izbornog procesa ne spadaju pod građanski aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
17. Isto tako, Ustavni sud naglašava da se u području zaštite izbornog procesa pojedina pitanja, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu podvesti pod krivični aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao slično činjenično i pravno pitanje, u predmetima u kojima je takođe apelantima izrečena novčana kazna propisana Izbornim zakonom(vidi, mutatis mutandis, Odluka Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu AP-3804/08 od 15. juna 2010. godine i Odluka Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu AP-4647/20 od 3. marta 2021. godine). Naime, u navedenim odlukama, Ustavni sud je zaključio da se ne radi o djelu koje je krivičnim ili Izbornim zakonom propisano kao krivično djelo (kao i u konkretnim slučajevima), da se norma kojom je propisano sankcionisanje odnosi samo na učesnike u izbornom postupku koji je, zbog svog značaja i specifičnosti, regulisan posebnim zakonom. Takođe, Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da se, s obzirom na javni interes, ne može reći da se radi o naročito strogim kaznama koje su isključivo novčane. Ustavni sud je imao u vidu da je svrha propisane kazne prema Izbornom zakonu regulisanje izbornog postupka i poštovanje pravila u izbornom postupku i da se odnosi samo na određene osobe koje učestvuju u izborima. Stoga je Ustavni sud zaključio da je domašaj ovakve norme ograničenog karaktera i da se u tim slučajevima ne radi o „krivičnoj optužbi“. Imajući u vidu navedenu praksu, kao i okolnosti konkretnih slučajeva, Ustavni sud smatra da se ni u konkretnim slučajevima ne radi o „krivičnoj optužbi“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o „građanskim pravima i obavezama“ niti o „krivičnoj optužbi“ protiv apelanata, zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na provedene postupke. Stoga je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
19. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjeve apelanata za donošenje privremenih mjera.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić