Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3705/21 (I. P.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Troškovi postupka
  • Diskreciono pravo suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3705/21

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3705/21, rješavajući apelacije Ivice Planinića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. srpnja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvajaju apelacije Ivice Planinića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 473384 16 Gž od 30. travnja 2021. godine. Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Ivici Planiniću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Ivice Planinića podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 473384 16 Gž od 30. travnja 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivica Planinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 29. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 473384 16 Gž od 30. travnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 473384 14 P od 26. veljače 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3705/21.

2. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 7. svibnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 473384 22 Rev od 22. veljače 2022. godine, te protiv prethodno navedenih odluka. Ova apelacija zavedena je pod brojem AP-1577/22. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku te da ih je podnio isti apelant, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3705/21.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 31. ožujka 2022. godine zatraženo je od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te 17. kolovoza 2022. godine od tuženog „Camelija osiguranje“ d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) da dostave odgovore na apelaciju (u predmetu broj AP-3705/21 ).

5. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 6. lipnja odnosno 7. rujna 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 27. studenog 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete, v. s. 3.001,00 KM.

8. Presudom Općinskog suda naloženo je tuženom da apelantu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.265,00 KM, te da mu isplati i iznos od 1.103,59 KM sa zakonskom zateznom kamatom, sve na način i u rokovima preciznije navedenim u izreci presude. Također, obvezan je tuženi da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.263,96 KM. U preostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev za naknadu zakonskih zateznih kamata je odbijen.

9. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je apelant nakon provedenog vještačenja drugi dio tužbenog zahtjeva opredijelio na novčani iznos od 1.103,59 KM umjesto iznosa od 3.001,00 KM. Dalje je naveo da je odluku o troškovima donio u skladu s odredbom članka 386. stavak (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 383. ZPP-a. Ukazao je da se troškovi postupka sastoje od troškova takse na tužbu i presudu, vještačenja, troškova za sastavljanje tužbe, zastupanja na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu, za sastavljanje dva podneska, korištenja osobnog automobila apelantovog punomoćnika na relaciji Ljubuški – Sarajevo – Ljubuški, odsustva iz ureda za vrijeme putovanja i iznosa PDV-a (sve preciznije navedeno u presudi), što ukupno iznosi 3.263,96 KM.

10. Presudom Kantonalnog suda žalba tuženog je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena tako što je tuženi obvezan da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,15 KM. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena kao neutemeljena i prvostupanjska presuda je potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je apelantov punomoćnik sve procesne radnje poduzimao u vrijeme dok je vrijednost spora iznosila 3.001,00 KM. Dalje je naveo da je prvostupanjski sud apelantu pogrešno dosudio puni iznos troškova postupka, umjesto da je u skladu s odredbom članka 386. stavak (2) ZPP-a troškove postupka obračunao razmjerno uspjehu u sporu. U svezi s tim je ukazao da je apelant u sporu uspio u procentu od 36,77 %, te da mu razmjerno tome pripadaju troškovi postupka u iznosu od 1.200,15 KM. Dalje je ukazao da je prvostupanjski sud apelantu pravilno dosudio troškove za uporabu osobnog automobila punomoćnika na relaciji Ljubuški – Sarajevo − Ljubuški, te odsustva iz ureda za vrijeme putovanja.

11. Rješenjem Vrhovnog suda odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a kojima su regulirani troškovi postupka, te da mu nisu pravilno dosuđeni troškovi postupka u odnosu na uspjeh u sporu. Apelant navodi da u trenutku podnošenja tužbe nije mogao znati vrijednost spora, odnosno da je vrijednost spora mogao opredijeliti tek nakon provedenog vještačenja. Apelant ističe da je Kantonalni sud u konkretnom slučaju odustao od ranije prakse koju je zauzeo u predmetu broj 65 0 P 425733 15 Gž od 27. siječnja 2021. godine (apelant uz apelaciju nije dostavio navedenu odluku). Navodi da je u toj odluci sud utvrdio da „neovisno o kvantitativnom uspjehu tužiteljice u ovom sporu, tužiteljici pripadaju troškovi postupka“. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno i načelo pravne sigurnosti. Osim toga, smatra da mu je Kantonalni sud trebao dosuditi troškove prijevoza i troškove odsustva iz ureda punomoćnika. Konačno, apelant smatra da je postupak predugo trajao, te traži naknadu nematerijalne štete. b)Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud i Općinski sud te tuženi su naveli da nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, odnosno da je apelacija neutemeljena. V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 386. stavak (2) (2) Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova. VI.Dopustivost i meritum

15. U konkretnom slučaju apelant je, u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, osporio i rješenje Vrhovnog suda (predmet broj AP-1577/22). S obzirom na to da je tim rješenjem apelantova revizija odbačena kao nedozvoljena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. U odnosu na tu odluku, Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-3705/21 podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu, načelo pravne sigurnosti, pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

18. Ustavni sud uočava da apelant u apelaciji paušalno navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno da te navode uopće nije obrazlagao, pa se Ustavni sud neće upuštati u njihovu ocjenu.

19. U odnosu na apelantove navode da je Kantonalni sud povrijedio načelo pravne sigurnosti jer je odustao od ranije prakse u predmetu na koji se pozvao (vidi točku 13. ove odluke), Ustavni sud zapaža da apelant navedenu odluku nije dostavio uz apelaciju, zbog čega Ustavni sud ne može ispitati apelantove navode u tom pogledu.

20. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdi da mu je Kantonalni sud trebao dosuditi troškove prijevoza i troškove odsustva iz ureda za punomoćnika. Međutim, Ustavni sud uočava da su apelantu ti troškovi dosuđeni (vidi. toč. 8. i 9. ove odluke).

21. Dalje, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira član II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

22. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a, u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito naglašava da redovni sudovi imaju diskrecijsko pravo da, nakon što utvrde da se radi o djelomičnom uspjehu u parnici, odluče na koji način će stranke snositi troškove postupka i da, u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredaba o tome što se smatra djelomičnim uspjehom u parnici, odredbe ZPP-a tumače u skladu s načelima zakonitosti i pravičnosti, uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-536/04 od 27. svibnja 2005. godine, toč. 22. i 23., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni. U odnosu na suđenje u razumnom roku

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, stavak 18.).

25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe 27. studenog 2014. godine pa do donošenja presude Kantonalnog suda 30. travnja 2021. godine, kao konačne odluke u postupku, što ukupno iznosi šest godina i pet mjeseci.

26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka.

27. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao godinu i tri mjeseca, dok je Kantonalnom sudu bilo potrebno razdoblje od pet godina i dva mjeseca da odluči o žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sustavni problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53−66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

28. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naknada nematerijalne štete

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32−34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 400,00 KM. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Pravo na imovinu

30. Apelant također smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije imajući u vidu da je parnični postupak trajao šest godina i pet mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom pet godina i dva mjeseca, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

32. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantovi navodi da je Kantonalni sud postupao proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

33. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3705/21 (I. P.) | Sudska praksa | Aktio