Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1055/23 (T. V.)

Odluka donesena 27. 04. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1055/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 04. 2023.

Tekst odluke

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 27. aprila 2023. godine, u predmetu broj AP-1055/23, rješavajući zahtjev Tomislava Vidakovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Tomislava Vidakovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine i S1 2 K 044836 23 ko od 21 januara 2023. godine. Također, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru. Iz navoda apelacije proizlazi da se zahtjev odnosi na puštanje apelanta iz pritvora do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Sud BiH je rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine apelantu produžio mjeru pritvora, uz određenje da pritvor po ovom rješenju može trajati dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1, tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanta i još sedam lica ( u daljnjem tekstu: optuženi) podignuta optužnica radi postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa krivičnom djelom neovlašteni promet opojnim drogama, a apelant i u vezi sa krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenje službene isprave, kako je to precizirano u rješenju.

3. Nakon toga je, odlučujući o žalbi, rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine žalbu apelanta odbio i potvrdio prvostepeno rešenje. U odnosu na posebne pritvorske razloge sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Pri tome je sud cijenio to da neki optuženi imaju dvojna državljanstva, težinu inkriminacija i da je optužnica sada potvrđena, da su optuženi kao pripadnici grupe za organizovani kriminal i da su inkriminisane radnje obavljali zajedno, pa da su „u istoj procesnoj zajednici“. Ukazano je da iz potvrđene optužnice proizlazi da su optuženi nabavljali i koristili krivotvorene dokumente radi prelaska državne granice, kao i da su pojedini optuženi koristili lažne identitete. Također, navedeno je da su neki optuženi razgovarali o bijegu, što proizlazi iz analize njihovih komunikacija. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132. stav 1. tačka c) ZKP Sud BiH je ukazao na raniju osuđivanost nekih optuženih, kao i činjenicu da postoji osnovana sumnja da navedena grupa još nije prestala sa djelovanjem i da još postoje neidentifikovana lica koja se nalaze na slobodi. Pri tome je ukazano na „dobro razvijeni posao i mrežu saradnika“, što ukazuje na postojanje opravdane sumnje da bi optuženi boravkom na slobodi nastavili sa vršenjem svojih uloga unutar organizovane grupe. Sud BiH je ukazao da je ocijenio i mogućnost izricanja blažih mjera, ali se svrha obezbjeđenja prisustva optuženih i uspješno vođenje postupka može postići isključivo mjerom pritvora.

4. Apelant smatra da su im osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuju da im je pritvor produžen arbitrarno, bez individualizacije, uvođenjem „procesne zajednice“. Apelant ukazuje da u odnosu na njega ne postoji opasnost od bjekstva i da je sud zaista cijenio opasnost od bjekstva u odnosu na apelanta - to bi bilo utvrđeno. Apelant detaljno navodi da sve okolnosti koje je sud cijenio kod produženja pritvora ne odnose se na njega. Također, u odnosu na njega ne postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Pri tome opet ukazuje za šta je on optužen, te navodi da samostalno ne može ponoviti krivična djela, kao i da ranije nije osuđivan. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru. Ukazao je na svoje lične prilike i činjenicu da jedini vodi računa o majci koja je lošeg zdravstvenog stanja, jer mu sestra živi u Doboju. Apelant smatra da je donošenje privremene mjere smisleno i opravdano. Okolnosti premeta nesumnjivo ukazuju na ozbiljna kršenja ljudskih prava, a koja u kasnije toku postupka ne mogu biti ispravljena. Stoga je donošenje privremene mjere u interesu postupka.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

7. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

8. Apelant tražili donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje na slobodu iz pritvora koji im je produžen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na lične prilike - činjenicu da brine o staroj majci slabog zdravstvenog stanja. Također, apelant smatra da navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da takvi navodi sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. Također, Ustavni sud primjećuje da lišenje slobode kod određivanja pritvora ili izdržavanja kazne zatvora ima za posljedicu nemogućnost da se to lice brine o članovima svoje porodice. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1055/23 (T. V.) | Sudska praksa | Aktio