Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4364/22 (Poljoprivredna zadruga "Čagalj" p.o. Čitluk)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4364/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-4364/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Poljoprivredna zadruga "Čagalj" p.o. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Poljoprivredna zadruga "Čagalj" p.o. Čitluk protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 209486 22 Pž 2 od 15. septembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Poljoprivredna zadruga "Čagalj" p.o. Čitluk protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 209486 22 Pž od 15. septembra 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Poljoprivredna zadruga "Čagalj" p.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 20. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 209486 22 Pž od 15. septembra 2022. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 209486 22 Pž 2 od 15. septembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ps 209486 19 Ps od 8. aprila 2022. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda od 15. septembra 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 Ps 209486 19 Ps od 16. decembra 2021. godine. Navedenim rješenjem je odbačen kao neblagovremen apelantičin prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je, u odnosu na podnesenu apelantičinu protutužbu, punomoćnik apelantice uredno primio poziv za pripremno ročište, koje je bilo zakazano za 2. decembar 2021. godine, ali da na zakazano ročište nije pristupio. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je, na dan održavanja pripremnog ročišta, pripravnica apelantičinog punomoćnika imala saobraćajnu nezgodu, zbog koje nije mogla doći na ročište. Međutim, naveo je da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je već tog dana ta smetnja prestala. Stoga, kako je već 2. decembra 2021. godine počeo teći rok za podnošenje konkretnog prijedloga, te kako je prijedlog podnesen 13. decembra 2021. godine, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je prijedlog podnesen po proteku roka od osam dana iz člana 329. stav (2) Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP). Imajući ovo u vidu, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud taj prijedlog pravilno odbacio kao neblagovremen.

4. Presudom Općinskog suda od 8. aprila 2022. godine obavezana je apelantica da tužitelju (Config d.o.o. Mostar), na ime duga, isplati novčani iznos naveden u izreci presude.

5. Presudom Kantonalnog suda od 15. septembra 2022. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđena prvostepena presuda.

6. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da su apelantica i tužitelj zaključili ugovor o najmu i tekućem održavanju softvera od 18. maja 2018. godine. Zatim, utvrđeno je da je apelantica primila informatičku robu, ali da nije izvršila svoju ugovornu obavezu. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je tužitelj pokrenuo konkretni postupak radi naplate duga. S druge strane, ukazao je da apelantica osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdeći da nije dužna da plati konkretni dug, budući da zakupljeni softver nije imao svojstva koja odgovaraju apelantičinom sistemu za maloprodaju, te da je zbog toga apelantica morala zaključiti novi ugovor o najmu drugog softvera sa drugim pravnim licem. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao na odredbe čl. 123. i 126. ZPP, prema kojima je svaka stranka je dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, te da ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da apelantica nije dokazala da je oslobođena obaveze plaćanja za nabavljenu informatičku robu. Naime, ukazao je da iz dokaza koje je provela apelantica, između ostalog, apelantičin dopis od 20. septembra 2018. godine i email korespodencija sa tužiteljem od 6. jula 2019. godine, proizilazi da je apelantica obavijestila tužitelja da konkretni softver nije mogla koristiti. Međutim, istakao je da je apelantica propustila dokazati da su nedostaci softvera takve prirode, da upućuju na skrivljeno ponašanje tužitelja, odnosno da je izvršila blagovremenu reklamaciju. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je apelantica bila dužna priložiti i provesti dokaze kojima bi dokazala da je konkretne račune blagovremene reklamirala, da je bez odlaganja obavijestila tužitelja o nedostacima na robi, odnosno bila je dužna predložiti dokaze kojima bi se tačno utvrdili nedostaci na robi. Međutim, kako je apelantica to propustila učiniti, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je apelantica obavezna da tužitelju plati konkretni dug. Osim toga, istakao je, a nasuprot apelantičinim navodima, da apelanticu ne oslobađa od obaveze plaćanja zakupnine tužitelju to što je zaključila novi ugovor o najmu softverske opreme sa drugim društvom. Naime, ukazao je da apelantica nije tražila raskid ugovora ili smanjenje zakupnine shodno odredbi člana 578. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da apelantica nije dokazala postojanje odgovornosti tužitelja shodno odredbi člana 478. stav (1) ZOO.

8. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da su redovni sudovi pogrešno utvrdili početak računanja roka za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, te da je provedenim dokazima, kao što je email korespodencija i dopisi, dokazala da nije dužna da tužitelju plati potraživani novčani iznos.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 15. septembra 2022. godine

10. Razmatrajući pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku odlučivanja o apelantičinom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima ili obavezama“, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dopusti povrat u prijašnje stanje, pa slijedi da je apelacija, u odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 15. septembra 2022. godine, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-

73/02 od 25. jula 2003. godine i AP-1007/22 od 6. jula 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. Također, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenom rješenju Kantonalnog suda odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantičinim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Imajući u vidu da su apelantičini navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u odnosu na navedeno rješenje Kantonalnog suda, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda od 15. septembra 2022. godine

13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

15. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene presude dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelantica ponavlja navode koje je isticala u toku postupka pred Kantonalnim sudom, te da je taj sud ispitao te navode i jasno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju, u čemu Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

16. U pogledu apelantičinih navoda da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelantica nije eksplicitno navela u vezi s kojim pravom smatra da postoji kršenje ovog prava, ali da se iz apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. S obzirom na zaključak da su navodi o povredi prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani, Ustavni sud ukazuje da su samim tim i apelantičini navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s navedenim pravom očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Evropski sud, Rodić i tri ostala protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. maja 2008. godine, tač. 81. i 82., predstavka broj 22893/05 i Bevza protiv Ukrajine, odluka od 23. marta 2023. godine, predstavka broj 45323/20, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2511/09 od 6. decembra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4364/22 (Poljoprivredna zadruga "Čagalj"… | Sudska praksa | Aktio