Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2564/21 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Državno vlasništvo
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2564/21
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2564/21, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se presude Vrhovnog suda Republike Srpske br. 94 0 U 029853 19 Uvp od 29. aprila 2021. godine i 11 0 U 023936 20 Uvp od 14. jula 2021. godine.
Predmeti se vraćaju Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 94 0 U 029853 19 Uvp od 29. aprila 2021. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 U 029853 18 U od 22. oktobra 2018. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.03/952.1-1516/17 od 10. maja 2018. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Foča (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ, PJ Foča), broj 21.41/952.1-294/17 od 20. septembra 2017. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2564/21.
2. Apelantica je posredstvom istog zastupnika 18. oktobra 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 023936 20 Uvp od 14. jula 2021. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 023936 18 U od 24. februara 2020. godine, Rješenja drugostepenog organa broj 21.05/714-296/18 od 29. oktobra 2018. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ, PJ Banjaluka), broj 21.11/714.1-5861/16 od 23. maja 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3544/21.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2564/21.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Trebinju i Okružnog suda u Banjaluci, drugostepenog organa i prvostepenih organa zatraženo je u periodu od 28. novembra 2022. godine do 11. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.
5. Okružni sud u Trebinju i prvostepeni organ, PJ Banjaluka, nisu dostavili odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
6. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 2. decembra 2022. godine do 26. januara 2023. godine, pa su ti odgovori 19. decembra 2022. godine, odnosno 6. februara 2023. godine dostavljeni apelanticinom zakonskom zastupniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelanticin zakonski zastupnik nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelantica je 5. juna 2017. godine prvostepenom organu, PJ Foča, podnijela „zahtjev za upis promjene prava upisom u zemljišnu knjigu i upisom u posjedovnim listovima“ br. 429/2 KO Đedovo i 184 KO Zakmur (u daljnjem tekstu: posjedovni listovi). Apelantica je navedenim zahtjevom, u suštini, tražila da se upiše u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina pobliže označenih u zahtjevu (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Također je tražila da se upišu promjene korisnika u katastarskom operatu na spornim nekretninama tako da se pravo posjeda na tim nekretninama uknjiži u njenu korist umjesto do tada uknjiženog Ministarstva odbrane Republike Srpske (predmet broj AP-2564/21).
9. Apelantica je 21. oktobra 2016. godine prvostepenom organu, PJ Banjaluka, podnijela „zahtjev za upis promjene prava upisanih u zemljišnoknjižnim ulošcima br. 348 KO Budžak i 238 KO Budžak“ (u daljnjem tekstu: zemljišnoknjižni izvaci) na nekretninama pobliže označenim navedenim zahtjevom (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Apelantica je navedenim zahtjevom, u suštini, tražila da se briše postojeći upis prava vlasništva općenarodne imovine sa 1/1 dijela i organa upravljanja – Državni sekretarijat za poslove narodne odbrane na spornim nekretninama, te da se upiše pravo vlasništva na tim nekretninama u njenu korist (predmet broj AP-3544/21).
10. Apelantica se u zahtjevima pozvala na Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o odbrani BiH), Sporazum o pitanjima sukcesije – Aneks A, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Predsjedništva BiH), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine i Odluku Ustavnog suda broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine. Apelantica je uz navedene zahtjeve, između ostalog, dostavila posjedovne listove, odnosno zemljišnoknjižne izvatke i Odluku Predsjedništva BiH.
11. Rješenjima prvostepenog organa, PJ Foča, odnosno PJ Banjaluka, koja su potvrđena rješenjima drugostepenog organa, odbijeni su apelanticini zahtjevi navedeni u tač. 8. i 9. ove odluke.
12. Apelantica je Okružnom sudu u Trebinju, odnosno Okružnom sudu u Banjaluci podnijela tužbe protiv rješenja drugostepenog organa. Tužbe su, kako to proizlazi iz stanja apelacionih spisa, dostavljene na odgovor drugostepenom organu kao tuženom, ali i Republici Srpskoj kao zainteresiranom licu (u daljnjem tekstu: zainteresirano lice). Presudama tih sudova odbijene su apelanticine tužbe. U obrazloženju presuda sudovi su naveli da se zainteresirano lice u odgovoru na tužbe saglasilo s razlozima koji su navedeni u osporenim rješenjima. Dalje, sudovi su ukazali da se postupak upisa u zemljišne knjige provodi u skladu s odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), a postupak upisa u katastar je uređen Zakonom o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnikom za održavanje premjera i katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Sudovi su zaključili da, u smislu relevantnih odredaba navedenih zakona (kojima su propisane pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu i osnovi za upis promjene korisnika u katastarskom operatu), nijedan od pravnih osnova na koje se apelantica pozvala ne predstavlja osnov za udovoljavanje njenim zahtjevima.
13. Apelantica je, zatim, podnijela zahtjeve za vanredno preispitivanje navedenih presuda. Iz apelacionih spisa proizlazi da su ti zahtjevi dostavljeni na odgovor tuženom i zainteresiranom licu. Presudama Vrhovnog suda navedenim u tač. 1. i 2. ove odluke odbijeni su apelanticini zahtjevi. Vrhovni sud je naveo da su pravilno nižestepeni sudovi odbili apelanticine tužbe. U vezi s tim, sud se u predmetu broj AP-2564/21 pozvao na odredbe čl. 3. i 7. Zakona o zemljišnim knjigama i na odredbe člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i člana 59. Pravilnika (u tom predmetu je tražen upis u zemljišne knjige i promjena upisa u katastarskom operatu). Vrhovni sud se u predmetu broj AP-3544/21, između ostalog, pozvao i na odredbe člana 41. st. (1) i (3), člana 42, te člana 43. stav (3) tačka 3) Zakona o zemljišnim knjigama (u tom predmetu je tražena promjena upisa u zemljišnim knjigama). Također se sud pozvao na odredbe člana 52. stav (1) Zakona o stvarnim pravima.
14. Vrhovni sud je u osporenim presudama zaključio da dokumentacija koju je apelantica priložila uz svoje zahtjeve ne može predstavljati pravni osnov za upis u zemljišne knjige, odnosno za upis promjene u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu. Naime, Vrhovni sud je istakao da Odluka Predsjedništva BiH, kojom su u suštini uređeni veličina, struktura i lokacija Oružanih snaga BiH, kao ni ostala dokumentacija koju je apelantica priložila uz zahtjev ne može predstavljati pravni osnov za navedene upise, odnosno promjene upisa. Osim toga, dostavljena dokumentacija „nigdje ne propisuje, niti navodi da se predmetne nekretnine imaju ex lege knjižiti na BiH“. Vrhovni sud je također naveo da su neosnovani apelanticini navodi da su nižestepeni sudovi povrijedili načelo ravnopravnosti strana u postupku. Naime, apelantica je navela da je sud nije pozvao da se izjasni o miješanju zainteresiranog lica u konkretne sporove i da joj nisu dostavljeni podnesci zainteresiranog lica. Međutim, sud je zaključio da su ti navodi neosnovani jer za učešće zainteresiranog lica u konkretnim postupcima nije bila potrebna apelanticina saglasnost.
IV.Apelacijaa)Apelacioni navodi
15. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da je u podnesenim zahtjevima navela da je konkretan postupak pokrenula na zahtjev Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine za uknjižbu perspektivne nepokretne vojne imovine. Dalje navodi da je uz zahtjeve dostavila odgovarajuću dokumentaciju kojom je dokazala pravni osnov za tražene upise, odnosno promjene upisa. Također navodi da je u zahtjevima posebno istakla da su sporne nekretnine, koje su vojnoperspektivna imovina, obuhvaćene Odlukom Predsjedništva BiH, u poglavlju 4, kako slijedi: pod rednim brojem 5 Komanda za podršku Oružanih snaga, lokacija: kasarna „Kozara“ Grad Banjaluka (AP-3544/21), te pod rednim brojem 10.3.8, Stacionarna komunikacijska čvorišta (SKČ), SKČ „Kmur“, općina Foča (AP-2564/21). Apelantica dalje ukazuje da je uz podnesene zahtjeve prvostepenom organu dostavila i posjedovne listove, odnosno zemljišnoknjižne izvatke i Odluku Predsjedništva BiH. U vezi s tim, apelantica ističe da su redovni sudovi pogrešnom primjenom relevantnih propisa odbili njene zahtjeve iako ona sporne nekretnine „drži u faktičkom posjedu“ pa joj je na taj način povrijeđeno i pravo na imovinu.
16. Apelantica dalje navodi da su redovni sudovi u konkretnim slučajevima dopustili učešće zainteresiranog lica kao umješača u konkretnim upravnim sporovima, a da o tome nisu obavijestili apelanticu, niti su joj dostavili podneske zainteresiranog lica. Naime, apelantica ističe da je o učešću zainteresiranog lica obaviještena tek po primitku osporenih presuda pa smatra da zbog toga pred sudom nije imala jednak i ravnopravan tretman u odnosu na suprotnu stranu u postupku.b)Odgovori na apelaciju
17. Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je „potpuno deplasiran“ apelanticin navod da joj nije data mogućnost da se izjasni na odgovor na tužbu, odnosno na umješačev odgovor na zahtjev za vanredno preispitivanje. U vezi s tim, kao i u vezi s apelanticinim navodima o pogrešnoj primjeni prava, Vrhovni sud je ponovio razloge koje je iznio u osporenim presudama. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da „izjašnjenje zainteresiranog lica nije bilo ni od kakvog značaja za donesenu odluku, pa nije bilo potrebno taj odgovor dostavljati apelantici na izjašnjenje“. Vrhovni sud je predložio da se apelacije odbiju.
18. Okružni sud u Banjaluci je naveo da u svemu ostaje pri razlozima navedenim u osporenoj presudi te da apelaciju smatra neosnovanom.
19. Drugostepeni organ je naveo da je u konkretnim upravnim postupcima postupano pravilno i u skladu s pozitivnim zakonskim propisima. Smatra da su apelanticini navodi neosnovani te predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane.
20. Prvostepeni organ, PJ Foča, naveo je da apelanticini navodi nisu osnovani i predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/02, 67/03, 46/04, 109/05, 119/08, 60/11 – Završne odredbe Zakona o katastru Republike Srpske i 6/12 – Završne odredbe Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. st. (1) i (2)
Pretpostavke za upis (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. (2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev zasniva.
To mogu biti:
1. isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava,
2. dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo,
3. ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis,
4. neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom,
5. dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona,
6. drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.
Član 7.
Pretpostavka za upis nekretnina
Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potreban je prijavni list sa kopijom katastarskog plana.
Član 41. st. (1) i (3)
Zainteresovana lica (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. (3) Odobrenje iz stava 1. ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.
Član 42.
Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:
1. da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi,
2. da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi,
3. da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.
Član 43. stav (2) tačka 3)
Odlučivanje o upisu (2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:
3. pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata […]
22. Zakon o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96 i 15/10)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 20. (1)Promjene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora ovjerenih kod suda. […]
23. U Pravilniku za održavanje premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/09, 8/12 – odluka US i 35/12) relevantne odredbe glase:
8. Provođenje promjena u katastru zemljišta
Član 59. stav (1) (1) Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:
a) zakon,
b) pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu,
v) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa,
g) ugovor ovjeren kod suda i
d) ugovor ovjeren kod notara.
24. Zakon o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 – ispravka, 58/09, 95/11, 60/15 i 18/16 – odluka US, 107/19 i 1/21 – odluka US)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Pravni osnovi sticanja
Član 52. stav (1)
1. Sticalac prava svojine na nepokretnosti na osnovu pravnog posla, zakona, nasljeđivanja, pravosnažne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten je zahtijevati upis stečenog prava svojine u javnu evidenciju.
25. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:
Član 13.
Tužena strana u upravom sporu je nadležni organ čiji se upravni akt osporava.
Treće lice kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresirano lice) ima u sporu položaj stranke. […]
26. U Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 88/05) relevantne odredbe glase:
Član 11. (Komanda i kontrola)
Predsjedništvo, djelujući prema konsenzusu, ima vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama.
Član 12. tačka f) (Nadležnosti Predsjedništva)
Predsjedništvo donosi odluke konsenzusom i nadležno je da:
f) određuje i mijenja veličinu i strukturu Oružanih snaga u skladu sa zakonom, Član 71. st. (2) i (3) (Prijenos nepokretne imovine) (2) Stručni tim u roku od 30 dana od prijema sveobuhvatnog popisa nepokretne imovine predlaže ministru odbrane plan za konačno postupanje sa svom nepokretnom imovinom koja će i dalje služiti za potrebe odbrane, a u skladu s važećim propisima. (3) Ministarstvo odbrane će 1. januara 2006. preuzeti na korištenje i ući u posjed nepokretne imovine iz stava (2) ovog člana. Član 81. stav (1) (Struktura i lokacije Oružanih snaga) (1) Veličinu, strukturu i lokacije novih Oružanih snaga predložit će ministar odbrane, a usvojiti Predsjedništvo najkasnije 1. jula 2006. godine.
27. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine dostavljena na uvid u prilogu zahtjeva u relevantnom dijelu glasi:
Lokacije i popuna OS BiH (…)
5. KOMANDA ZA PODRŠKU ORUŽANIH SNAGA
Lokacija: kasarna „Kozara“ Grad Banjaluka (…)
10.3. Stacionarna komunikacijska čvorišta (SKČ):
10.3.8. SKČ „Kmur“, općina Foča (…)
VI.Dopustivost i meritum
28. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
29. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
30. Ustavni sud primjećuje da je apelantica nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
31. U odnosu na apelanticine navode da joj je u konkretnim postupcima povrijeđeno načelo ravnopravnosti, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48, Odluka Ustavnog suda broj AP-3692/19 od 5. maja 2021. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).
32. Ustavni sud zapaža da je u konkretnim slučajevima apelantica isticala da su redovni sudovi povrijedili načelo ravnopravnosti stranaka pred sudom jer je nisu obavijestili o učešću zainteresiranog lica u postupcima i nisu joj dostavili podneske koje je to zainteresirano lice dostavilo. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, između ostalog, identično pitanje razmatrao u više svojih odluka (vidi, npr . AP-5022/19 od 23. juna 2021. godine i AP-139/20 od 2. decembra 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u tim predmetima, između ostalog, zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom zato što su sudovi dopustili miješanje zainteresiranog lica a da o tome nisu obavijestili apelanticu niti su joj dostavili podneske zainteresiranog lica. Dovodeći u vezu stavove iz navedenih odluka Ustavnog suda s okolnostima konkretnih predmeta, Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi propustima na koje je apelantica ukazala u apelaciji prekršili njeno pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom u konkretnim postupcima.
33. U vezi s navodima koji se tiču proizvoljne primjene relevantnih propisa, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba). Međutim, Evropski sud može utvrditi povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ako su zaključci domaćeg suda proizvoljni ili očigledno nerazumni, što dovodi do „uskraćivanja pravde“ (vidi Evropski sud, Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2) [VV], presuda od 11. jula 2017. godine, predstavka broj 19867/12, tač. 83–85, i Lazarević protiv BiH, presuda od 14. januara 2020. godine, predstavka broj 29422/17, tačka 30).
34. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. U vezi s tim, Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje. Član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke, a nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na sve argumente koje stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti; vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41. s daljnjim referencama). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti; vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1791/22 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba).
35. Ustavni sud zapaža da su, u suštini, apelanticini zahtjevi za upis prava vlasništva, odnosno promjene upisa prava vlasništva i posjeda odbijeni jer su organi uprave i redovni sudovi zaključili da dokumentacija koju je apelantica priložila uz svoje zahtjeve ne može predstavljati pravni osnov za navedene upise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka, koje su činjenično i pravno skoro identične kao i ovi predmeti, zaključio da je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje jer su redovni sudovi arbitrarno tumačili relevantne odredbe, između ostalog, odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnika kada su odbili apelanticine suštinski identične zahtjeve (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-
5022/19 od 23. juna 2021. godine i AP-139/20 od 2. decembra 2021. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema obrazloženju koje je u navedenim predmetima dao Vrhovni sud, apelanticini zahtjevi su pravilno odbijeni budući da apelantica nije dostavila dokument, odnosno odluku nadležnog organa kao pravni osnov za navedene upise. Ustavni sud je u navedenim predmetima ukazao na, između ostalog, relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnika, kao i na Odluku Predsjedništva BiH. U vezi s tim, Ustavni sud je zaključio da je Predsjedništvo BiH zakonom ovlašteno da određuje imovinu koja će služiti za potrebe Oružanih snaga i da je u tom smislu nadležni organ ovlašten da odlučuje o konkretnim nekretninama (vidi, op. cit., AP-5022/19, tač. 55. i 56).
36. Dovodeći u vezu stavove iz navedenih odluka Ustavnog suda s okolnostima konkretnih predmeta, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud do svojih zaključaka došao uprkos odredbama Zakona o odbrani BiH, Sporazuma o pitanjima sukcesije – Aneks A i Odluci Predsjedništva BiH, pri čemu za takve zaključke nije dao razloge koji bi se mogli ocijeniti razumnim i uvjerljivim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenim odlukama zaključio da apelantica uz zahtjeve nije priložila dokumente koji bi, shodno relevantnim propisima, predstavljali osnov za tražene upise promjena. Međutim, dovodeći u vezu okolnosti ovih predmeta s praksom Ustavnog suda iz prethodne tačke ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je na taj način sud propustio da uzme u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluka u konkretnim postupcima. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na obrazloženu odluku. Prema tome, Ustavni sud smatra da je s ciljem zaštite apelanticinih ustavnih prava potrebno ukinuti odluke Vrhovnog suda te predmete vratiti tom sudu kako bi donio nove odluke u skladu s garancijama prava na pravično suđenje.
37. Imajući u vidu sve navedeno, te podržavajući pri tome već zauzetu praksu u predmetima br. AP-5022/19 i AP-139/20, Ustavni sud smatra da je u konkretnim slučajevima došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na imovinu
38. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. VII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud osporenim odlukama povrijedio apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je arbitrarno tumačio relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnika i kada je zaključio da apelantica nije ispunila zakonski osnov za upis u zemljišne knjige, odnosno za upis promjena u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu.
40. Također, prekršeno je apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom jer apelantica kao suprotna strana u konkretnim postupcima nije bila obaviještena o učešću zainteresiranog lica u postupcima, niti su joj dostavljeni odgovori na njene tužbe i zahtjeve za vanredno preispitivanje sudskih odluka koje je to zainteresirano lice dostavilo.
41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman